Pivo je teklo u potocima, Španjolci su prvi zauzeli pozicije u Bordeauxu.
– Kako i neće kad je granica od Bordeauxa do Španjolske nešto više od 200 kilometara. A Madrid je udaljen 650 kilometara, to vam je pet sati autocestom – objašnjava Tihomir iz Zaprešića, koji je nekako nevoljko gledao kako se na trgovima u centru Bordeauxa pleše flamenco.
Respekt Modriću i Raketi
Postarija gospođa uz društvo s megafonom rasplesala se “do boli”... A onda je oko podne krenulo... “Kockice” su se počele okupljati, iz minute u minutu bilo je sve više hrvatskih navijača.
Na ulicama Bordeauxa, unatoč gotovo trideset stupnjeva u zraku, postajalo je sve vrelije.
– Bježite ljudi, bježite iz grada – zaorilo se u centru Bordeauxa. Sad su Španjolci u čudu gledali, ali ubrzo su se dvije navijačke kolone stopile u jednu. Miroljubivi su i Španjolci i Hrvati, rijetko kada je bilo nereda po ulicama na velikim natjecanjima. Tako je bilo i u Bordeauxu...
Zajedno se plesao flamenco, ali i pjevalo “Lijepa li si”, uz ovacije se napucavala lopta u zrak... Zagrljaj, pjesma, nazdravljanje, pivo... I zajednička ljubav.
– Luka, Luka Modrić – odzvanjalo je na glavnom trgu u Bordeauxu.
Čarobnjak iz Zatona Obrovačkog miljenik je navijača Reala, a ne treba ni govoriti koliko ga vole navijači Hrvatske. Tek tu i tamo čulo se kako uzvraćaju navijači Barcelone. Ali, i oni imaju svoje adute na obje strane. Skupina hrvatskih i španjolskih navijača počela je zajedno izvikivati imena Andrésa Inieste i Ivana Rakitića...
Toliko povezanosti rijetko se može vidjeti na jednom mjestu kada igraju reprezentacije. Modrić i Rakitić idoli su navijača u dva najveća španjolska, možda i svjetska, kluba. U svakom trenutku osjeća se strahopoštovanje prema njima.
Bordeaux voli Hrvate
– Sigurni ste da Luka neće igrati? Šteta, volio bih ga vidjeti na terenu, ali dobro je za nas. On bi sam mogao pobijediti Španjolsku. U našoj reprezentaciji nema takvog veznog igrača – raspričao se navijač Španjolske u dresu Sergija Ramosa.
Očito je navijač Reala, oni iz Barcelone ne vjeruju da ima boljeg od Inieste, ludo su zaljubljeni u njega. Kako se utakmica bližila, zajedničke kolone navijača kretale su se prema stadionu. Atmosfera za pet.
– Evo zašto volim velika natjecanja, ljudi uživaju u svakom trenutku, zbog toga se nogomet i igra – sjetno će kolega.
Valjda u Bordeauxu uvijek mora biti tako, Hrvatska je 1998. godine dva puta igrala u ovom lijepom gradu, izgubili smo od Argentine, pobijedili Rumunjsku... I sada Španjolska. Uvijek je odlično ozračje, stanovnici Bordeauxa odahnu kad čuju da im u goste dolazi Hrvatska.
– Više puta hrvatska je reprezentacija igrala u Bordeauxu nego u Splitu – dobacio je jedan sa strane, koji je slušao naš razgovor s gospođom koja živi u Bordeauxu.
Nije od onih što žele bacati baklje, prekinuti utakmicu, ali i oni su bili tu, u centru Bordeauxa. Ostavljaju sitne tragove, kao kad se bacaju kamenčići kada ne želiš zaboraviti put kojim si došao. Na nekoliko stupova vidjeli smo slike s prekriženim likom Zdravka Mamića...
Pobjedimo prvaka Europe ,a ovaj o naljepnicama sa prekrizenom glavom. Cestitke Mamicevoj reprezentaciji na velikoj pobjedi.