Ono što se ovih dana događa u Moskvi teško je riječima opisati. To jednostavno treba doživjeti i osjetiti pa prepričavati djeci i unucima. Dirljiva je bila scena koju sam proživio netom prije nastanka ovog teksta. Naime, Davor Šuker, toliko hvaljeni nogometaš i toliko osporavani predsjednik Saveza pomogao je mnogima da dođu do ulaznica za finalnu utakmicu. Taj tako dragocjen papirić za utakmicu svih utakmica dao je invalidima.
Moskva je puna kockica, računa se da će oko 15 tisuća naših navijača biti na stadionu Lužnjiki. Naravno, onaj tko si to može priuštiti nije želio propustiti ovu predstavu za anale.
>>Pogledajte Večernji pressing Igora Štimca
Posljednja tri dana proveo sam u brojnim razgovorima s našim reprezentativcima, izbornikom, stožerom, osjetio to zajedništvo, tu fantastičnu atmosferu. Nije lako čekati završnu utakmicu; koliko god je dobro da se dečki odmore i regeneriraju, toliko i nervoza koja dolazi, misli koje ne možeš zatomiti i društvene mreže mogu biti uteg. Sve to trebaju prebroditi i na Lužnjiki istrčati sjajno raspoloženi, superodlučni da u Hrvatsku u ponedjeljak donesu najvredniji trofej svjetskog nogometa.
Zlatko Dalić nema namjeru nešto posebno mijenjati, Pivarić umjesto Strinića koji je stalno tražio zamjenu nameće se kao jedino logično rješenje. Hrvatska će pokušati uzeti posjed lopte, neće srljati, neće se previše otvarati, jer pokazalo se na ovom prvenstvu, tko protiv Francuza izgubi loptu i dopusti im brzu tranziciju - osuđen je na velike probleme. U tom segmentu igre izgledaju savršeno.
Gdje je snaga Francuza? Prije svega riječ je o velikoj reprezentaciji, u kodu je ovih nogometaša da pobjeđuju, osvajaju trofeje i igraju kvalitetno. Izgubili su finale prije dvije godine iako su očekivali da će postati prvaci Europe. Imaju iskustvo igranja u velikim utakmicama i imaju dva sjajna napadača - Griezmanna i Mbappea. Poslije našeg Luke Modrića, taj francuski tinejdžer jedan je od najboljih igrača na ovom turniru. Fantastična brzina, lakoća pokreta, dobra realizacija.
Gdje je snaga Hrvatske? Sigurno u ozračju koje u ovoj reprezentaciji vjerojatno nikada nije bilo bolje. U spoznaji da su bili bolji od svih svojih suparnika, bez obzira na to što neke utakmice nisu odigrali onako kako smo očekivali. Ali prije svega u klasi i kvaliteti naših igrača. Kada sam postao izbornik, rekao sam da je to momčad koja vrijedi najvećih nogometnih postignuća. Mislim da smo 2014. godine bili još bolji, no taj je trenutak stigao četiri godine poslije.
>>Pogledajte kako poznati frizer komentira frizure vatrenih
U nedjelju stoga moramo odjenuti kockasti dres, vjerovati 90, ako treba i 120 minuta u naše dečke. Jednom se u životu nudi takva prigoda, jednom u životu jedna generacija ima priliku postati svjetskim prvakom. Neka to u nedjelju bude - HRVATSKA!
Članak stoji već 12 minuta, a četnički šupak "Jovo Hrvatina" još nije komentirao...Jovo, da ti se nije što dogodilo, da ti keva nije dobila trudove?