Bila je to utakmica između dva posljednja svjetska prvaka, Hrvatske (2024.) i Španjolske (2025.). Znajući da je riječ o Prvenstvu Europe, oni koji su pomisli “to mora da je bio finale” sillno su se prevarili ste jer su barakude i furija igrali za peto mjesto.
Oba izbornika odlučila su se za pričuvne vratare pri čemu je onaj španjolski (Lorrio) briljirao s 14 obrana a hrvatski hendikep je bi što smo imali 24 sata manje za odmor što se prilično vidjelo i u konačnom rezultatu (9:17). Nije da naši nisu htjeli, nije da im je bilo svejedno jer obično su dobro igrali u razigravanju za plasman pa nam je stvarno stanje predočio Luka Lončar (na slici):
- Raspali smo se fizički, a oni su imali 24 sata više odmora. A raspali smo se i psihički jer su oni svoj poraz od Mađara prihvatili a mi smo još bili glavama u toj utakmici sa Talijanima više nego u ovoj danas. No, i takvi smo dali sve od sebe. Ispromašivali smo zicere, prvi ja, i zacijelo bismo bolje igrali da smo imali još dan odmora. No, bolje je da nismo. Bolje je da idemo kući i da dobro analiziramo svako sebe.
Je li ovo bila rasprodaja ugleda? Pitali smo to Zvonimira Butića:
- Nakon poraza od Italije glave nisu bile tu, čekao se kraj Prvenstva. Pokušali smo se motivirati, ali smo bili kriminalni u realizaciji. Nismo iskoristili dva peterca i nekoliko zicera a s tim pored ovakva suparnika ne možeš proći.
Je li ovo bio “raspad sistema”? Bilo je to pitanje za kapetana Marka Bijača:
- Ipak smo igrali protiv možda i najvećeg favorita ovog Prvenstva. Oni su imali taj dan odmora više, a imaju kvalitetu s kojom kažnjavaju i najmanju dekoncentraciju. Nažalost, mi se nismo uspjeli oporaviti od tog poraza od Italije no to nije opravdanje za ovu blijedu predstavu.
Otvori KEKS Pay
