Ljutnji i oštrim kritikama svojih poklonika izložio se Košarkaški klub Split nakon što je došlo do velikog obrata u slučaju centra Leona Radoševića (35). Naime, prije neki dan iz kluba je procurila vijest da Radošević, jer tako je i on rekao, ostaje, a potom je vrlo brzo stiglo priopćenje puno kurtoaznih izjava o tome kako je igrač ipak odlučio iskoristiti sve opcije otvorenog ugovora na kojeg su u KK Split pristali.
Kako to u takvim situacijama biva, svi se nešto jedni drugima zahvaljuju. Igrač na pruženoj prilici da se, do bolje prilike, "parkira" besplatno a klub zahvaljuje na kratkoročnoj suradnji za koju je od prvog dana izgledalo da nema velike izglede da bude dugoročna. Premda treneri ne vole te angažmane "na žeton", jer je uvijek upitno što oko takvih igrača mogu graditi, Radoševiću se iz profesionalne pristojnosti zahvalio i trener Dino Repeša kojem su, kao i iz igračeva oproštajnog pisma, curile iz usta "ligadine" (bomboni). I tako se Leon Radošević, nakon što je odbio jednu ponudu iz Grčke (Mikonos), zaputio u Italiju (Treviso) ostavivši žute neka se usred sezone snalaze oko eventualnog kadrovskog nadomještanja.
No, kao što reče netko od navijača kluba, igraču nije toliko niti zamjeriti jer on je samo pristao na ono što mu se ponudilo. A ponudio mu se otvoreni ugovor iz kojeg može izaći kada god poželi. Sličan slučaj imala je prošle sezone Cibona za koju je, kratko vrijeme, igrao Luka Šamanić kojemu je trebala odskočna daska nakon raskida ugovora u Turskoj.
Sve to je još jedna slika pomalo otužnog stanja i financijske nemoći hrvatskih klubova. Split jest pokušao ovog splitskog zeta zadržati, nudili su mu pristojan ugovor do kraja sezone i čak 100 tisuća eura za sljedeću sezonu no Leon je ipak prihvatio tri puta veću mjesečnu plaću u Trevisu no što bi imao na Gripama.
I doista, kao što reče jedan navijač žutih, u toj priči manje su krivi igrači, koji gledaju kako će što bolje financijski proći, a više je do slabosti klubova koji potpisuju te "samoubilačke" ugovore po kojem igrač svaki dan može otići. Ako već i dođe do takvih situacija da igrač traži klub u kojem će se ponovo nametnuti tržištu a klub na to pristane i za neku svoju kratkoročnu pripomoć, onda bi možda najpoštenije bilo da se potpisuju dvomjesečni ili tromjesečni ugovori. Nakon toga bi bilo pametno sjesti i ponuditi igraču ugovor do kraja sezone ili mu zahvaliti. Jer, zavlačiti klub i trenera koji želi znati na čemu je, duže od toga nema smisla.