U serijalu razgovora kroz koje biramo i najboljeg košarkaša za 2025. godinu red je došao i na Cibonina trenera Ivana Rudeža. A bi zasigurno bio jedan od favorita da se bira najriskantniji karijerni potez u prošloj godini. Naime, Ivan je bio čuđenje u trenerskom svijetu kada se u srpnju prošle godine zahvalio Švicarskom košarkaškom savezu na stalnom poslu ne bi li preuzeo prilično nestabilno kormilo prve momčadi kluba koji već nekoliko godina hoda po financijskom rubu.
- To jest bilo hrabro jer taj potez ide uz dozu rizika no ja sam samo pratio svoj instinkt.
Kako li je onda brodio kroz krizne trenutke u sezoni razmišljajući o tome da je napustio određenu sigurnost i ušao u posvemašnju neizvjesnost?
- Slažem se da je to nešto što će moja djeca moći analizirati jednog dana. Cibona je moj doručak, ručak i večera i ja nisam trošio vrijeme baveći se odlukama iz bliske prošlosti već kako probuditi klub koji je očekivano morao dospjeti u teške trenutke. Moj fokus je bio na igrače i suradnike i što mi možemo učiniti da se Cibona trgne.
Jesu li na vidiku bolji dani za Cibonu i projekt njena spašavanja odnosno uzdizanja na neku višu razinu od ove koja prevladava posljednjih godina.
- Teško mi se baviti s tim prognozama. Ljudi u klubu na tome predano rade a taj čovjek, Viktor Dodig, nije mit. On je od krvi i mesa i stvarno je zainteresiran za proces Cibonina preoblikovanja.
"Coach" Rudež u seriji je od sedam pobjeda. Mora li trener uvijek biti mentalno spreman i na seriju poraza?
- Ja bih rekao da mora biti spreman kako sanirati takvu situaciju. Ne možeš se pripremati na poraze, ali moraš imati alate i provjerene metode kako reagirati kada stvari ne krenu onako kako si ti zacrtao. A uvijek može krenuti i nešto lošije.
Svojedobno je teniski velikan Rod Laver kazao "tvoja igra je najranjivija kada vodiš i zato nikad ne posustaj ni u vodstvu". A Ciboni se znalo događati da ispusti veliko vodstvo.
- Ja se više opterećujem razinom izvedbe nego samim rezultatima u određenim kolima. Uvijek će biti pobjeda i poraza no najbitnije je da trener ima jasnu viziju modela igre. To je "juha" koju stalno miješaš.
Što Cibonin trener poduzima kada ima utakmicu pod kontrolom i odjednom se vodstvo njegova sastava počne urušavati?
- Pokušavam mijenjati petorke, obrane, dizati ili spuštati tenziju. Ako ima potrebe i podignem glas. Premda određena pravila vrijede za sve, naročito kada je riječ o obrambenoj odgovornosti, gledam da pristup igračima ipak individualiziram jer ne reagiraju svi isto.
Koliko naš sugovornik svojim igračima daje napadačke slobode?
- Sigurno da dajem više no prije jer držim da rukopis igrača i njihove sposobnosti u napadu trebaju biti istaknute. Sloboda da ali dok ne šteti momčadi.
Cibona je igrala najslabije dok je prvi razigravač Šiško neko vrijeme bio izvan stroja.
- Netko bi u tom trenutku tražio na tržištu zamjenu jer ne znam klub koji bi bio mjesec dana bez razigravača a da nije odlučio potražiti zamjenu no mi smo odlučili vjerovati da je to pravi čovjek za nas.
Što su ciljevi koji su pred trenera stavljeni?
- Primarni cilj je bio proći skupinu Fibina Europa kupa i u domaćem prvenstvu završiti treći prije doigravanja. Najvažnije je biti zdrav a onda se svakakve dobre stvari mogu dogoditi.
Koliko je važno za momčad što je Cibona domaćin završnice Ćosićeva kupa?
- To je super. Želimo doživjeti podršku naše publike, osjetiti domaći teren.
Ivan je trenersku karijeru započeo u Zrinjevcu a već s 27 godina postao je samostalni trener slovačke Prievidze.
- Vratio sam se u hrvatsku košarku u funkciji asistenta u Ciboni i Cedeviti. Četiri godine sam radio u Ženevi, potom sam bio izbornik Slovačke tri godine pa sam radio u Njemačkoj, Nizozemskoj, Mađarskoj i u Švicarskoj postao direktor akademije te glavni trener mlade reprezentacije. Značilo je to susresti se s različitim mentalitetima i navikama a sve to ide pod upravljanje ljudima što je vrlo bitan element trenerskog znanja. Prošao sam sve situacije, od razvoja mladih igrača, preko imperativa osvajanja trofeja, do imperativa ostanka u ligi te podizanja posrnulih klubova i u organizacijskom dijelu, i nije bilo pritiska ili zahtjeva trenerskog posla s kakvim se nisam susreo.
Kraće vrijeme bio je i trener vlastitu bratu. Kakvo je to iskustvo bilo?
- To je krenulo od Damjanove osme-devete godine kada sam mu prvi put stavio loptu u ruke i pilotirao njegov tehnički razvoj u tim mladim godinama. On je bio krilni igrač tehnike beka i odličnog dodavanja a onda smo odustali od polivalentnosti i otišli ka šuterskoj specijalizaciji. Primarni fokus nam je bio na brzini i preciznosti šuta i to je nešto što je Damjana prodalo u NBA ligu kamo je otišao sa 28 godina. On nije bio draftiran jer je imao problema sa skokom, nije bio dovoljno aktivan skakač za svoju poziciju.
A onda je Damjan, sad već u veteranskim godinama, dospio u bratove ruke.
- Lakše je kada je igrač veteran jer je sit i nahranjen nego u godinama mlađih seniora. S iskustvom više shvaća trenere i što oni od momčadi očekuju. Mladi igrač stalno pita gdje sam ja tu, hajdemo mene hraniti, i tko to ne radi automatski mu je neprijatelj. Sa sazrijevanjem igrač može razumjeti uloge svih ljudi oko sebe.
Baš kao i njegovi prethodnici, i Ivan Rudež dvojio je između dvojice posljednjih laureata.
- Bilo je stvarno za milimetar. Tek toliku prednost sam dao Mariju Hezonji, radi sjajnih partija za Real u polufinalu protiv Unicaje i u finalu protiv Valencije. Standardan je u Euroligi i reprezentaciji no osvajanje ACB lige mu daje prednost. Zubac je pak na double-double sezoni a u doigravanju je imao peh što je sa svojim Clippersima naletio na Jokićev Denver.
I preostala tri mjesta u njegovu poretku zauzeli su centri. Dvojica veterana i jedan mlađahni.
- Bilan je dao veliki doprinos momčadi Brescie, kako u polufinalu tako i u finalu talijanskog doigravanja. Njegovo razumijevanje igre raste iz sezone u sezonu. Matkoviću je najteže jer je u momčadi koja malo tankira pa malo ne, u kojoj svatko gleda svoj interes, no on svojom energijom grabi stabilnu minutažu. Ante Tomić pak održava taktičke seminare po ACB ligi a s dolaskom Rickyja Rubija u njegov sastav njegovo čitanje igre još više dolazi do izražaja.