Hrvatska gospodarska komora u svojoj je vijećnici ugostila zanimljivu sportsku konferenciju radnog naslova "Upravljanje sportskim sustavima u eri digitalizacije i profesionalizacije". A ova šesterosatna konferencija podijeljena je na četiri pod teme pa smo tako slušali o ulozi središnje države u razvoju sporta na nacionalnoj razini, o ulozi lokalne i područne samouprave u financiranju sporta, o izazovima upravljanja sportskim organizacijama te o ograničenjima financiranja profesionalnog sporta u Europskoj uniji.
U sklopu prve teme govorila su i dvojica olimpijskih pobjednika, vaterpolski asovi, Tomislav Paškvalin (izaslanik predsjednika RH) i Perica Bukić, izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza, koji je istaknuo:
- Već 20 godina vodim najtrofejniji nacionalni savez ekipnih sportova i vidim da su klubovi prepušteni snalaženju pojedinaca i njihovim kontaktima. U moje igračko vrijeme imali smo u košarci, vaterpolu i rukometu klubove koji su bili prvaci Europe a sada ih više nemamo i vrijeme je da se kaže što mi zapravo želimo od sporta, želimo li biti u svjetskom vrhu, želimo li da nam sport bude lokomotiva društva ili želimo samo rekreaciju. Doduše, uz sportske uspjehe ide i veće zanimanje za određeni sport jer da bi se djeca bavila sportom trebaju imati uzore. Ono što u politici funkcionira u sportu to ide malo teže i tu smo i dalje podosta prisiljeni na improvizaciju.
Naznačio je Bukić i financijsku problematiku:
- Za održati jedan vaterpolski klub srednje kvalitete prije pet godina vam je trebalo 200 tisuća eura a danas vam treba 700 tisuća. Ulaganje se jest povećalo za 50 posto ali su troškovi narasli za 300 posto. Trenera mlađih uzrasta ste nekad plaćali 800 eura i on je bio zadovoljan a danas ni sa 1200 eura nije.
Jedan od panelista bio je i olimpijski doprvak Zoran Primorac, danas predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza koji je iz perspektive sporta čiji važni klubovi dolaze iz malih sredina nametnuo zanimljivu temu:
- U 99 posto nacionalnih saveza na čelu su volonteri a oni odlučuju o profesionalcima. I meni se događalo da o meni kao stolnoteniskom profesionalcu odlučuju amateri koji bi na važne sastanke dolazili nepripremljeni. A da bismo kao sport ostvarili bolje financijske rezultate svakako na trebaju projekti i bolja medijska vidljivost.
U sklopu prvog panela govorio je i prof. dr. sc. Hrvoje Šimović, član Uprave INA d.d., guštajući u činjenici da sjedi za istim stolom s idolima svoje sportske mladosti. Šimović je bio jedan od rijetkih predstavnika privatnog kapitala na ovoj konferenciji, a takvih je trebalo biti puno više. A o njima je pak govorio dr. sc. Branimir Kos, savjetnik predsjednika HGK za pravne poslove i sport iznijevši vrlo zanimljiv podatak:
- Mi smo anketirali 700 privatnih tvrtki i čak 75 posto njih bi više ulagalo u sport kada bi imali stanovite porezne olakšice.
Nažalost, tih olakšica nema pa nema a nije ovo jedini skup na kojem se o tome govorilo no ovi sadržaji, koji očito bivaju filtrirani, kao da ne dolaze do uha vladajućih. A oni koji vode ovu državu zacijelo bi mogli utjecati i na realizaciju sljedeće inicijative Udruženja sportskih klubova pri HGK.
- Sport bi za djecu, odnosno njihove roditelje koji to plaćaju, u Hrvatskoj morao biti besplatan.
A besplatan je, recimo, u Rukometnom klubu Zagreb a kada bi tako bilo i diljem Lijepe Naše zacijelo bi i više djece organizirano trčalo za loptom ili vježbalo druge sportove.
- Joško Gvardiol nije počeo igrati nogomet u Dinamu nego u jednom malom klubu i zato bi te klubove trebali više pomagati - istaknuo je Tomislav Svetina, glavni tajnik Hrvatskog nogometnog saveza.
Osim Bukića i Paškvalina, još je jedan olimpijski pobjednik iznosio svoja zapažanja, a to je nezaboravni rukometni vratar Vlado Šola, vlasnik olimpijskog zlata iz Atene 2004.
- Kada sam bio trener Dugog Sela obilazio sam i neke strane firme u potrazi za sponzorstvom no oni bi mi rekli da to nije njihova politika. Nakon toga sam s klubom bio na jednom turniru u Austriji gdje sam vidio da mali, lokalni, klubovi na majici imaju reklame "Spar"bi "Raiffeisen Bank" pa sam se morao zapitati sljedeće: "Kako to u Austriji jest njihova politika a u Hrvatskoj nije? Jesmo li mi ovdje njihova kolonija? Zar ne bi bio red da te strane firme i u Hrvatskoj pomažu zajednicu u kojoj posluju?".
Citiravši da je Aco Petrović svojedobno kazao kako hrvatska košarka nasušno treba kvalitetne razigravače ali da su još važniji kvalitetni kadrovi koji će voditi klubove, Šola je najavio temu sporta i administracije. A Hrvatskoj doista nasušno nedostaje kvalitetnih sportskih administrativaca koji su, u doba digitalne revolucije, ujedno i dovoljno informatički pismeni.
A o tome su iz pozicije sportskih dužnosnika iz manjih gradova, od glavnog grada, govorili su Dario Kulušić, glavni tajnik zajednice sportova Grada Šibenika te Marijeta Čelić, glavna tajnica Karlovačke sportske zajednice koja je kazala:
- U bespućima sportske administracije izazovi su beskrajni jer mnogi čelnici manjih klubova za to naprosto nisu dovoljno obučeni. Nama je jedan gospodin donio svoje izvješće pisano pisaćom mašinom i umnoženo uz pomoć indiga.
No, s takvim problemom susreću se i u Sportskom savezu Grada Zagreba čiji su čelnici, predsjednik Vjekoslav Šafranić i glavna tajnica Suzana Šop, i inicirali ovo okupljanje.
- Kad su u pitanju veliki klubovi problemi su mali no kod malih klubova problemi su veliki - ustvrdio je Kazimir Ilijaš, glavni tajnik Zagrebačkog rukometnog saveza.
Na temu uloge lokalne samouprave u financiranju sporta - je li to partnerstvo ili ovisnost - govorio je Loris Peršurić, gradonačelnik Poreča, grada koji se nametnuo kao prizorište za međunarodna sportska natjecanja ali i međunarodne kampove poput džuda, karatea i hrvanja.
- Poreč ima reputaciju grada sporta jer na 20.000 stanovnika imamo šest javnih sportskih dvorana, imamo 54 kluba i 35 vrsta sportova.
No, uz sve to valja i spomenuti da unatoč tolikom sportskom duhu Poreč, osim u rukometu, nema kluba najvišeg ranga u ekipnom sportu i to je nešto na čemu bi tamošnja sportska zajednica trebala poraditi.
A Grad Zagreb će, po riječima Luke Juroša (pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade" nastaviti raditi na izgradnji i obnovi sportskih objekata (nogometni stadion u Kranjčevićevoj i Maksimiru, Dom sportova, bazen u Španskom...), osnaživanju kadrova za upravljanje sportom te na širenju temeljne sportske baze.
A ona bi trebala omogućiti i nove Gvardiole, nove Sinkoviće, Hrgoviće, Perkovićke pa tako i ono na čemu je poentirao Svetina, koji je primao čestitke za sjajnu predstavu Vatrenih protiv Čeha.
- Kada samo pogledate koliko su uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskim prvenstvima 2018. i 2022. donijeli ugostiteljima a time, kroz PDV, i državi šteta je što se taj novac nije vratio, recimo, u sportske objekte. A za taj novac, recimo, mogla su se izgraditi dva lijepa stadiončića.
Kad smo već kod državnog novca kažimo da je dr.sc. Martina Jeričević, načelnica Sektora za potporu sustavu sporta u resornom ministarstvu, projicirala da će 2027. središnja država u sport uložiti trideset milijuna više nego ove godine, dakle 190 milijuna eura. No, ni to neće puno pomoći oporavku hrvatskog klupskog sporta ako se ne dogodi ono što zagovara predsjednik Rukometnog kluba Zagreb Mladen Vedriš, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza u njegovim najizazovnijim godinama.
- Pitali su me kako drugi financiraju sport? Velike i razvijene zemlje imaju i veliko tržište i velike kompanije pa samim time i velike sponzore sporta. Imaju i sređenu infrastrukturu. A sve to Hrvatska nema. No, kada bi se dio dobiti uložen u sport, recimo 15-20 posto tretirao kao porez, vjerujete da bi privatne tvrtke značajno više ulagale u sport.
Otvori KEKS Pay
