Alexander Zverev, 29-godišnji njemački tenisač, osvojio je premijerni Grand Slam naslov u karijeri, u finalnom meču Roland Garrosa bio je bolji od Talijana Flavija Cobollija. Prethodno je Zverev izgubio tri finalna dvoboja na Grand Slam turnirima. Gubio je mečeve od Austrijanca Thiema na US Openu 2020., od Španjolca Alcaraza u Roland Garrosu 2024. te od Talijana Sinnera na Australian Openu prošle godine.
- Ovo je trenutak o kojem sam sanjao cijeli život. Imao sam osjećaj da sam toliko puta bio blizu, a opet tako daleko. Prošao sam kroz teške ozljede, kroz bolne poraze i velika razočaranja. Gubili smo mečeve koje smo trebali dobiti i finale za finalom ostajali bez onoga što smo najviše željeli. Bilo je trenutaka kada smo bili gubitnici u najvažnijim trenucima. Ali danas smo Grand Slam pobjednici. Ovo nije samo moja pobjeda, ovo je pobjeda cijelog mog tima, moje obitelji, mog oca i brata koji su bili uz mene u svakom teškom trenutku. Godinama sam slušao priče o tome da sam jedan od najboljih igrača koji nikada nije osvojio Grand Slam. Imao sam nekoliko prilika i nisam ih uspio iskoristiti. Naravno da vam takve stvari prolaze kroz glavu. Zato mi ovaj naslov znači toliko mnogo. Bez obzira na sve što će se dogoditi u nastavku karijere, nitko mi više ne može oduzeti činjenicu da sam Grand Slam pobjednik - rekao je Zverev.
Gotovo da nije moglo biti drugačije. Rođen u Hamburgu, Alexander, ili kako ga od milja zovu Saša, bio je predodređen za tenis. Njegovi roditelji, Irina i Alexander stariji, i sami su bili profesionalni tenisači koji su branili boje Sovjetskog Saveza. Otac je u jednom trenutku bio najbolje rangirani igrač u državi, dok je majka bila četvrta igračica SSSR-a. Ograničeni političkim sustavom koji je rijetko dopuštao natjecanja izvan zemlje, nikada nisu ostvarili puni potencijal. S kolapsom Sovjetskog Saveza na pomolu, iskoristili su priliku i 1991. godine preselili u Njemačku, prihvativši posao teniskih trenera. U takvom okruženju, uz starijeg brata Mischu koji je također postao profesionalac, reket je za mladog Alexandera bio prirodni produžetak ruke.
Njegov teniski razvoj bio je spoj dviju različitih filozofija. Majka Irina, koju Saša ističe kao stopostotno zaslužnu za njegov ubojiti dvoručni bekend, imala je opušteniji pristup usmjeren na tehničku perfekciju. S druge strane, otac Alexander, njegov glavni trener kroz cijelu karijeru, primjenjivao je, kako su opisali, "vrlo sovjetski način" fizičke pripreme. Njegovi treninzi uključivali su rigorozne, vremenski ograničene vježbe s točno određenim brojem ponavljanja. Iako je kao dječak igrao i hokej i nogomet, poraz na jednom juniorskom turniru na Floridi s 12 godina bio je prijelomna točka kada je odlučio sav svoj fokus usmjeriti isključivo na tenis.
Juniorska karijera bila je samo najava onoga što slijedi. Osvojio je juniorski Australian Open 2014. godine i postao svjetski broj jedan, a prijelaz u seniorske vode bio je munjevit i impresivan. Sa samo 17 godina osvojio je svoj prvi ATP Challenger turnir, čime je postao jedan od najmlađih pobjednika u povijesti. Već 2016. godine u Halleu je kao tinejdžer pobijedio velikog Rogera Federera, prekinuvši Švicarčev niz od deset uzastopnih finala na tom turniru. Kasnije te sezone, u St. Peterburgu je osvojio i svoj prvi ATP naslov, pobijedivši u finalu Stana Wawrinku. S 20 godina postao je najmlađi igrač koji je ušao među 20 najboljih na svijetu još od Novaka Đokovića 2006. godine
Sezona 2017. bila je spektakularna, osvojio je čak pet ATP naslova, uključujući dva iz prestižne Masters 1000 serije. A 2018. godine osvojio je ATP Finale, završni turnir osmorice najboljih Ipak, dva su trenutka koja definiraju njegovu karijeru više od bilo kojeg drugog. Prvi je osvajanje zlatne olimpijske medalje u Tokiju 2021. godine. Drugi ključni trenutak, onaj koji je pokazao njegovu ranjivost, dogodio se na Grand Slam turnirima. Godinama se mučio s pritiskom na najvećoj sceni, a najbolnija epizoda odigrala se u finalu US Opena 2020. protiv Dominica Thiema. Vodio je 2-0 u setovima, servirao za meč u petom setu, bio na samo dva poena od titule, ali se na kraju slomio i izgubio u tie-breaku.
U kolovozu 2022. godine otkrio je javnosti da od treće godine boluje od dijabetesa tipa 1. Dugo je skrivao svoju bolest, sramio se i bojao da će ga protivnici smatrati slabijim. Danas o tome otvoreno govori i osnovao je "Alexander Zverev Foundation", zakladu koja pomaže djeci s dijabetesom i osigurava lijekove onima kojima su najpotrebniji. U privatnom životu, 2021. godine postao je otac kćeri Mayle, koju je dobio s bivšom djevojkom Brendom Pateom. Iako nisu zajedno, ističe svoju posvećenost očinstvu. Godinama je u stabilnoj vezi s njemačkom glumicom i manekenkom Sophijom Thomallom, koja mu je velika podrška na turnirima. No, njegov privatni život nije bio pošteđen ni mračnih sjena koje su bacile ljagu na njegovu karijeru.
Dvije bivše djevojke, Olga Šaripova i Brenda Patea, javno su ga optužile za fizičko zlostavljanje. Optužbe su bile teške i detaljno opisane u medijima. ATP je proveo 15-mjesečnu neovisnu istragu o optužbama Olge Šaripove, ali je na kraju zaključio da nema dovoljno dokaza za poduzimanje disciplinskih mjera. Slučaj koji je pokrenula Brenda Patea pred njemačkim sudom okončan je u lipnju 2024. godine izvansudskom nagodbom, bez priznanja krivnje. Zverev je cijelo vrijeme odlučno negirao sve optužbe. Uz to, njegov eksplozivni temperament došao je do izražaja 2022. godine u Acapulcu, kada je nakon poraza u parovima reketom divljački udarao po sudačkoj stolici, zbog čega je diskvalificiran s turnira i kažnjen. Ovi incidenti stvorili su sliku o njemu kao o iznimno talentiranom, ali i problematičnom sportašu čija se karijera odvija između genijalnosti i kontroverzi.
Otvori KEKS Pay
Svaka čast, ali ako ne ovaj put kad onda? Tri ili četiri ravnopravna njemu su se sami eliminirali.