Nekada nije sve u trofejima, pojedinačnim nagradama i transferima – premda je sve uzročno-posljedično povezano. Nekada se snaga i moć klubova može prepoznati i kroz broj reprezentativaca, a tu su stvari u hrvatskom nogometu zanimljivo posložene. Na primjer, referiramo li se samo na Dalićevu eru, od jeseni 2017. godine, u reprezentaciji su u službenim utakmicama (kvalifikacijskim, na SP-ima, EP-ima i u Ligi nacija) participirali igrači iz četiri kluba SuperSport HNL-a: iz Dinama, Rijeke, Hajduka i Osijeka.
Najbrojniji su naravno bili predstavnici Dinama, njih desetorica: Livaković, Perić, Šutalo, Gvardiol, Oršić, Ivanušec, Baturina, P. Sučić, Petković i Pjaca. Četvoricu njih Dalić je regrutirao iz selekcije U-21. Na drugom mjestu poretka je Rijeka koja je kod Dalića dala petoricu reprezentativaca; Filipa Bradarića, Nediljka Labrovića, Marca Pašalića, Marka Pjacu i po novome – Tonija Fruka. Nakon odlazaka iz Rijeke, u kojoj su bili afirmirani, izbornikove pozive dobivali su i Matija Frigan – koji nije nastupio za vatrene, te sada i Franjo Ivanović. Hajduk je tek na trećem mjestu s trojicom vatrenih, Lovrom Kalinićem (Euro 2020.), Markom Livajom (SP 2022.) i Ivanom Perišićem (Euro 2024.), a Osijek je dao dvojicu, Ivicu Ivušića (SP 2022.) i Milu Škorića (Euro 2020.).
Posebno je u ovoj priči zanimljiv fenomen Rijeke, kluba koji kontinuirano traje u vrhu hrvatskog nogometa, a reprezentativce periodično izbacuje kao na traci. Kod Rijeke se na tu pojavu može gledati na dva različita načina: naime, niti jedan od petorice njezinih A reprezentativaca nije produkt Rijekine nogometne škole – kao što je to slučaj kod Dinamovih vatrenih, međutim – vrijednost Rijekine struke u tome je što je na vrijeme prepoznala kvalitetu spomenutih igrača, dovodila ih na Rujevicu, ondje ih afirmirala (Labrović, Pašalić, Fruk) ili im oživjela karijeru (Pjaca), pa ih učinila reprezentativcima, a onda i na njima i zaradila. U svakom slučaju, Rijeka je kao klub profitirala, a izbornik je njezinim produktima zaoštrio konkurenciju u reprezentaciji.
Tako je bilo do sada, a što nas čeka odsada, upravo od ovoga proljeća? Kakva je perspektiva mladih nogometaša hrvatskih klubova u A reprezentaciji? Sudeći po najnovijem popisu selekcije U-21 – ne osobita. Naime, od 25-orice igrača s popisa izbornika Olića za turnir u Dohi, samo 11-orica dolaze iz hrvatskih klubova! Iz Dinama – niti jedan, iz Hajduka dvojica (Prpić, Hrgović), iz Rijeke jedan (Rukavina), iz Osijeka dva (Mikolčić, Bukvić), iz Gorice jedan (Čaić), iz Lokomotive jedan (Vrbančić) i iz Šibenika jedan (Prekodravac), dva iz Slavena Belupa (Krušelj, Jagušić), te jedan iz Varaždina (Antunović).
Tako na primjer u ovom trenutku trećeplasirani drugoligaš Sesvete ima više reprezentativaca od Dinama, dvojicu – Savatovića i Markanovića, ili jednako koliko i Hajduk, a više reprezentativaca od Dinama ima i osmoplasirani drugoligaš Rudeš (Sajko). Ono što također bode oči jest činjenica kako od trojice Olićevih vratara (Sajko, Vuković, Savatović) niti jedan ne brani u prvoligaškom klubu, dapače Ante Vuković član je talijanskog trećeligaša Vis Pesara. Također, španjolski Hrvat Barzic sa svojim Eldenseom nalazi se na 19. mjestu španjolske druge lige. Nikada se u povijesti nije dogodilo da u derbiju Dinamo – Hajduk nema međusobnog dvoboja njihovih mladih reprezentativaca, a ima ga eto u gradskom derbiju u Grazu: Sturm (Zvonarek) – Tikvić (GAK).
Što nam to govori, osim da u SuperSport HNL-u na žalost vlada pustoš kvalitetnih nogometaša 2004. i 2005. godišta, što je osobito poražavajuće za Dinamo koji je oduvijek bio rasadnik mladih reprezentativaca, ali i magnet za svakoga iole nadarenijeg dječaka. Ne samo da Dinamova škola nije proizvela niti jednoga vrhunskog nogometaša spomenutih godišta, nego ih njezina skautska služba nije niti prepoznala. Na primjer, imali su Šotičeka na dlanu, pa su ga olako pustili i doveli Cordobu i Mbukua, a Šotiček je s Baselom prvi u švicarskom prvenstvu, u 19 nastupa postigao je tri pogotka...
Vratimo načas film u ljeto 2023. godine, i sastav hrvatske selekcije U-21 na Europskom prvenstvu; na njemu su od 23 igrača čak 14-orica bili predstavnici Hrvatske lige, od toga po trojica iz Dinama (Bulat, Baturina, Perković), Rijeke (Hodža, Frigan, Galešić), Gorice (Pršir, Fruk, Krizmanić) i Lokomotive (Kačavenda, Stojković, Čavlina). Dakle, ne samo da se ta selekcija U-21 bila plasirala na Euro – tek četvrti put - nego je dala i dvojicu A reprezentativaca.
Vraćamo se na početak ove priče: nazire li u korpusu mladih reprezentativaca iz naših prvoligaških klubova netko tko bi za Hrvatsku mogao zaigrati na Svjetskom prvenstvu 2026. godine?
Ovo je Olićev popis za nadolazeće kvalifikacije, u kojima ga čekaju Ukrajina, Turska, Mađarska i Litva:
Vratari: Tin Sajko (Rudeš), Ante Vuković (Vis Pesaro), Luka Savatović (Sesvete);
Obrambeni: Domagoj Bukvić (Osijek), Luka Vušković (Westerlo), Šimun Hrgović (Hajduk), Dominik Prpić (Hajduk), Antonio Tikvić (GAK), Matia Barzic (Eldense), Filip Krušelj (Slaven Belupo), Filip Markanović (Sesvete);
Vezni: Lovro Zvonarek (Sturm), Marin Šotiček (Basel), Šimun Mikolčić (Osijek), Marin Prekodravac (Šibenik), Luka Vrbančić (Lokomotiva), Gabriel Rukavina (Rijeka), Noah Pesch (Borussia Mönchengladbach), Vito Čaić (Gorica), Alen Dizdarević (Helmond Sport), Borna Knezović (Sassuolo Primavera), Adriano Jagušić (Slaven Belupo);
Napadači: Mate Antunović (Varaždin), Fran Topić (Zrinjski), Luka Tunjić (Fortuna Sittard)
Otvori KEKS Pay
HNS je tu jako zeznuo s ukidanjem ekipe II, to je ubilo razvoj mladih. A Dinamova uprava, to je već općepoznata nevjerojatna razina neznanja i destrukcije, tako da tu više ubuduće nema mladih... Pa Dinamo je toliko degradirao struku da je to nevjerojatno. Školu vode uhljebi, a očito i skautsku službu i liječničku službu. Sve to se jako dobro vidi na rezultatima.