Bio je to sportski događaj kakav Zagreb dotad nije vidio. U svibnju 1936. godine, na stadionu Građanskog u Koturaškoj ulici gostovao je moćni Liverpool, engleski div koji punih četrdeset i pet godina nije doživio poraz na europskom kontinentu. Pred dvanaest tisuća gledatelja popularni Purgeri ostvarili su jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti, deklasiravši Engleze s nevjerojatnih 5:1. Taj trijumf nije bio slučajan; bio je to vrhunac rada čovjeka iz sjene, Davida Weissa. Upravo je on, vješti novinar, sportski menadžer i vizionar, organizirao dolazak u Zagreb ne samo Liverpoola, već i brazilske reprezentacije dvije godine ranije, s legendarnim Leônidasom.
Naime, neposredno nakon Svjetskog prvenstva 1934. godine u Italiji, Carioce su svratili u Zagreb na prijateljsku utakmicu protiv Građanskog. Zagrebački su mediji tada pisali da je grad zahvatila „brazilska groznica“. Utakmica je bila predviđena za 6. lipnja 1934. I baš kad je trebao uslijediti spektakl, na Zagreb se sručilo jako nevrijeme s grmljavinom. Termin je odgođen za sljedeći dan, četvrtak, 7. lipnja u 21 sat. Bila je to noćna utakmica na igralištu Concordije u Kranjčevićevoj. Dvoboj je bio atraktivan, dopadljiv, Brazilci su, zajedno s Leonidasom, predstavili svoju nogometnu rapsodiju, razgalili gledatelje igrom i vickastim potezima, ali rezultat je ipak bio 0:0.
Weiss je shvaćao da se veličina kluba ne gradi samo pobjedama u domaćem prvenstvu, već odjekom na međunarodnoj sceni. Njegova ambicija bila je pretvoriti Građanski u europsku silu, a utakmice protiv najvećih svjetskih momčadi bile su ključni korak u tom planu.
David Weiss, sin uglednog trgovca i židovskog aktivista Ignjata i Amalije Weiss, rođen je u Zagrebu 1894. godine. David je od rane mladosti bio duboko uronjen u sport i novinarstvo. U međuratnom razdoblju radio je za zagrebačke Novosti, neko vrijeme i kao dopisnik iz Beča, gdje je uspostavio ključne kontakte u svijetu nogometa. Nakon povratka iz Beča, preuzevši ulogu glavnog menadžera Građanskog, svoja poznanstva i organizacijske sposobnosti stavio je u službu kluba. Njegov najveći pothvat bila je organizacija četrnaestodnevne turneje po Velikoj Britaniji u jesen 1936. godine, dogovorene kao uzvrat za povijesnu pobjedu nad Liverpoolom.
Turneja po kolijevci nogometa bila je prilika ne samo za promociju, već i za učenje. Trener Márton Bukovi, pripadnik srednjoeuropske škole nogometa, želio je izbliza proučiti čuvenu WM taktiku koju su primjenjivali britanski klubovi. Građanski je odigrao utakmice protiv Liverpoola, Doncaster Roversa, Heart of Midlothiana, Wolverhampton Wanderersa i West Ham Uniteda. Iako rezultatski nisu briljirali, nisu se ni osramotili, a iskustvo stečeno na britanskim terenima bilo je neprocjenjivo. Delegacija je posjetila stadione Arsenala i Aston Ville, diveći se infrastrukturi i medicinskoj skrbi za igrače, što je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji bilo nezamislivo. Turneja, koju je u potpunosti aranžirao Weiss uz pomoć engleskog suca Waltera Lewingtona, bila je logistički pothvat koji je potvrdio Weissovu reputaciju čovjeka sposobnog ostvariti i najambicioznije projekte.
Sve se promijenilo uspostavom Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine. Kao Židov, David Weiss se našao u smrtnoj opasnosti. Ustaški režim počeo je sa sustavnim progonom, a Weissovo ime našlo se na popisu za odstrel. No ljudi s kojima je gradio najveće uspjehe Građanskog nisu ga napustili. Uprava kluba i njegovi najbliži prijatelji odlučili su ga zaštititi pod svaku cijenu, riskirajući vlastite živote. Počeo je život u skrivanju, na mjestima koja su nekoć bila simboli njegovih najvećih trijumfa.
Tijekom cijelog rata, prijatelji iz Građanskog skrivali su Davida Weissa na dvije lokacije u Zagrebu. Prvo sklonište bile su klupske prostorije u Boškovićevoj ulici, u samom srcu grada, a drugo, još sigurnije, bio je mračni i skučeni prostor ispod drvenih tribina stadiona u Koturaškoj. Tamo, u tami ispod terena na kojem su odjekivali usklici tisuća navijača, čovjek koji je doveo svjetske nogometne velikane u Zagreb borio se za goli život. Klub ga je cijelo vrijeme štitio i opskrbljivao, a njegova hrabrost i odanost predstavljaju jednu od najsvjetlijih, ali i najprešućenijih priča iz tog mračnog razdoblja hrvatske povijesti. Taj čin prkosa i ljudskosti sačuvao mu je život, ali ne zadugo.
Kako se Drugi svjetski rat bližio kraju, a sudbina NDH postajala sve izvjesnija, Weiss je znao da ni Zagreb više nije siguran. Potkraj rata, u kaosu koji je vladao, odlučio se na očajnički korak. Zajedno sa svojim bliskim prijateljem i glavnim tajnikom Građanskog, Jozom Jakopićem, ilegalno je napustio Zagreb i Hrvatsku, bježeći pred novim vlastima. Sudbina njegovog suputnika Jakopića poznata je, emigrirao je u Švicarsku, gdje je 1946. godine i preminuo. No, Davidu Weissu se nakon bijega iz domovine gubi svaki trag. Njegovo ime nestaje iz svih zapisa, a godina i mjesto smrti do danas su ostali nepoznati.
Čovjek koji je živio za nogomet i koji je sanjao velike snove za svoj klub, budući Dinamo, na kraju je postao tek fusnota u povijesti, još jedna statistička žrtva čija je sudbina ostala obavijena velom tajne. Njegova tužna priča ostaje kao vječni spomenik vizionaru ispred svog vremena, ali i kao tragični podsjetnik na to kako se snovi lako mogu pretvoriti u prah pod neumoljivom čizmom povijesti.
Otvori KEKS Pay
Ma ne bi to hrabre ustaše napravile, nikad! Oni su cijenili Židove i slali ih u toplice. Najpoznatije su bile u Jasenovcu.