Odluka da Dani Olmo, kao šesnaestogodišnji kapetan Barcelonine generacije napusti La Masiju i 2014. godine preseli u Dinamo, u nogometnim je krugovima tada dočekana s nevjericom. Njegov otac Miquel priznao je da su ga "masakrirali" zbog poteza za koji su tvrdili da mu uništava sinovljevu karijeru. Dok su drugi talenti odlazili u Englesku, obitelj Olmo tražila je projekt. Dinamo ih je uvjerio da će Danija pretvoriti u igrača, nudeći mu priliku za razvoj u prvoj momčadi koju u Kataloniji vjerojatno ne bi dobio. U Barceloni su bili toliko šokirani da su mu uporno slali poruke s rasporedom treninga, odbijajući prihvatiti da je njihov dragulj otišao.
Postao je lider
Godine provedene u Zagrebu bile su ključne. U 124 utakmice, 34 pogotka, pet naslova prvaka i tri kupa, Olmo je od talenta postao lider. Izabran je za najboljeg igrača HNL-a, a istovremeno je sazrijevao i izvan terena, učeći jezik i upoznajući kulturu koja ga je duboko oblikovala.
Njegova veza s Hrvatskom i Zagrebom postala je neraskidiva. Vrlo brzo postao je "Olmić", kako su mu tepali u Dinamu, a respekt je bio obostran. Dečko s posebnim karakterom, predodređen je bio za zvjezdani uspon. Ali u početku nije bilo sigurno u kojem će smjeru krenuti njegov igrački razvoj. Došao je u novo okruženje, a najveća podrška, kako sam kaže, bila mu je majka. Otac Miguel stalno je bdio nad njim, brinući se da nešto ne krene u krivom smjeru. I danas će Miguel kazati:
– Uvijek ste ga podržavali, uvijek ste bili uz njega i uvijek ste ga prihvaćali kao jednoga od svojih. Molimo vas za svu vašu podršku i ljubav u ovom posljednjem koraku, jer smo itekako svjesni koliko to Daniju znači. Uz vašu podršku bit će mu puno lakše. Veliki pozdrav cijeloj Hrvatskoj i od srca vam hvala...
Upravo je u Dinamu stekao taktičku zrelost i fizičku snagu koja mu je omogućila kasniji iskorak u RB Leipzig. Njegova sposobnost da komplicirane situacije rješava s lakoćom, vještina koja mu je donijela nadimak "El Mago" (Čarobnjak), izbrušena je na maksimirskom travnjaku.
Danas je Olmo nezamjenjiv kotačić u stroju španjolske reprezentacije, mozak momčadi koji djeluje u savršenoj simbiozi s Rodrijem. Dok Rodri diktira tempo iz pozadine, Olmo svojom inteligencijom i kretanjem između linija lomi protivničke obrane. Njegov doprinos često nije statistički, već taktički. Spuštanjem dublje u vezni red stvara brojčanu nadmoć, remeti formaciju suparnika i otvara koridore za suigrače. Ta sposobnost da čita igru i manipulira prostorom čini ga ključnim čovjekom za balans i fluidnost španjolske igre, čineći protivničke planove zastarjelima.
Sve je u predviđanju
Njegov stil igre često uspoređuju sa šahom, sportom koji i sam obožava.
– Sve je u taktici i predviđanju – objasnio je Olmo.
Baš se zbog te situacijske inteligencije i sposobnosti predviđanja akcija prometnuo u jednog od najboljih veznjaka na svijetu.
A kako to izgleda jednostavno i logično kada na terenu konstantno analiza prostor i poziciju suparnika, prije nego što primi loptu. Njegovo kretanje bez lopte je poput šahovskog gambita, svjesno privlači braniče kako bi stvorio pukotinu u obrani koju će iskoristiti netko drugi. Ta sposobnost da teške stvari čini jednostavnima, da pronađe rješenje u naizgled bezizlaznoj situaciji i da uvijek misli nekoliko poteza unaprijed, odvaja ga od ostalih. Nije važno igra li kao ofenzivni vezni, krilo ili lažna devetka. Nogometna inteligencija njegovo je najjače oružje.
Olmova priča ima i dublju, ljudsku dimenziju. Njegova veza s Hrvatskom nije prekinuta odlaskom iz Dinama. Kroz organizaciju Common Goal, dio svojih primanja donira u humanitarne svrhe. Svjestan je svoje uloge uzora i ne bježi od nje.
– Mi smo ogledalo za iduću generaciju – kaže Olmo, prihvaćajući odgovornost koja dolazi sa slavom.
Ta zrelost pokazuje da je u Zagrebu odrastao ne samo kao nogometaš već i kao kompletna osoba, netko tko razumije svijet izvan nogometna gdje isto želi ostaviti pozitivan trag.
Povratak u Barcelonu za mnoge je bio zatvaranje kruga, no Olmo je to vidio drukčije.
– Za mene je krug otvoreniji nego ikad. Ovdje sam da pobjeđujem – reći će Olmo, naglašavajući da njegova glad za uspjehom nije nimalo utažena.
Njegov put, od rizične odluke u tinejdžerskim danima do statusa svjetske klase, služi kao inspiracija i dokaz da se ponekad, da bi se došlo do vrha, mora izabrati teži put. Jer, karakter je ključni preduvjet uspjeha. To će vam kazati svi koji su nešto ostvarili u profesionalnom sportu.
Njegova priča imat će sigurno još neka posebna poglavlja. Igrač takvog kapaciteta jednostavno je predodređen za najveće stvari. Priliku za još jednu takvu stranicu imat će već danas, u New Yorku gdje će se furija suprotstaviti iznimno motiviranoj i motorički moćnoj Argentini. Olmova uloga i učinak u finalu ovog Svjetskog prvenstva bit će ključni...
Stigla potvrda da je Hrvatska najviše oštećena na SP-u: Fifa nakon ovog nema opravdanje!