Vikend izdanje lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) donosi tekst „Snajperisti na židovskom groblju“ u kojem navodi da je Aleksandar Vučić kao mladi dragovoljac „služio zločinačkoj politici u Sarajevu“. Svoj opsežan tekst autor Michael Martens započinje poviješću židovske zajednice u Sarajevu, koja je gotovo potpuno uništena u Holokaustu. Povijesni pregled obogaćen je citatima nobelovca Ive Andrića – Martens je dobar poznavatelj njegova djela i autor Andrićeve biografije. Potom opisuje i tragove koje je na Židovskom groblju ostavio rat devedesetih godina. Slijedi kratak prikaz opsade Sarajeva u kojoj je poginulo više od 11.000 ljudi, prenosi DW.
„Jedno od poprišta opsade bilo je upravo Židovsko groblje u Sarajevu. Viši dijelovi groblja, smještenog na obronku brda, bili su pod Židovskom groblju ostavio rat devedesetih godina. Slijedi kratak prikaz opsade Sarajeva u kojoj je poginulo više od 11.000 ljudi. nadzorom srpskih napadača. Odatle su snajperisti držali grad na nišanu. Britanski general Michael Rose, koji je neko vrijeme zapovijedao mirovnim snagama UN u Sarajevu, izjavio je pred Haškim sudom da je Židovsko groblje stalno predstavljalo opasno polazište za granatiranje i snajpersko djelovanje po gradu. S položaja na groblju gađana je i gradska bolnica u naselju Marijin Dvor, u dnu sarajevske kotline. Jedan kirurg zaposlen u toj bolnici svjedočio je pred sudom da su pacijenti i medicinsko osoblje više puta ranjavani snajperskom vatrom koja je dolazila iz smjera Židovskog groblja.“
Potom Martens na novinsku pozornicu izvodi protagonista koji je zapravo glavna tema teksta – Aleksandra Vučića: „Čovjek koji je kao mladi dragovoljac, barem neko vrijeme, bio prisutan na tom mjestu, usred zločinačkih događaja na Židovskom groblju u Sarajevu, poslije će postati poznat i moćan – današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Nisu njegovi protivnici ni klevetnici ti koji su u javnost plasirali ovaj neugodan detalj iz njegove biografije. O tome je devedesetih godina u više intervjua govorio upravo on sam, i to s ponosom. Ti su intervjui objavljeni u listovima koji odavno više ne izlaze i koji su ostavili vrlo malo tragova na internetu. Zato mnoge Vučićeve izjave u kojima se hvalio svojim sudjelovanjem kao ratni dragovoljac nisu prošle put od tiskanog doba do digitalne sadašnjosti i ostale su relativno nepoznate. Međutim, onaj tko istražuje fondove Narodne biblioteke Srbije u Beogradu, u papirnatim arhivima naići će na brojne tragove“, prenosi DW.
U tekstu potom slijede rezultati autorova upornog istraživanja arhivske građe iz analognog doba – citati izjava Aleksandra Vučića iz njegova radikalnog razdoblja. Portret Aleksandra Vučića koji je u kolovozu 1994. objavio srpski ilustrirani tjednik Duga autoru je poslužio kao podloga za sljedeću ocjenu: „Vučić je 1994. godine već slovio kao političar u usponu u Srpskoj radikalnoj stranci, koju je vodio vođa paravojnih postrojbi Vojislav Šešelj, a za koju se pretpostavlja da ju je osnovala ili barem djelomično kontrolirala srpska služba državne sigurnosti." Autor prepričava članak iz Duge i napominje da je novinar u Vučićevoj sobi kod roditelja primijetio „ratne trofeje“ obješene po zidovima, ne objašnjavajući o čemu je točno riječ. A zatim slijedi izjava Aleksandra Vučića: „Kad je počeo rat u Bosni, otišao sam u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dragovoljac." Obrazlaže kako je otišao u Sarajevo „braniti srpstvo“. Osim toga, u tekstu doznajemo i gdje je mladi dragovoljac Vučić najprije bio raspoređen: „Časopisu Duga Vučić je 1994. rekao da je ‘neko vrijeme bio na Židovskom groblju' prije nego što je otišao na Pale."
Nakon toga njemački članak navodi otvorena pitanja: „Iz Vučićeva intervjua nije jasno što je točno radio na Židovskom groblju u Sarajevu. Je li i on pucao na grad? Je li i on ubijao civile? Koja je bila njegova uloga? Sigurno je, međutim, da za tvrdnju koja se posljednjih mjeseci pojavljuje u javnosti – da je Vučić navodno vodio bogate strance koji su kao ‘vikend-snajperisti’, uz novčanu naknadu, sa srpskih položaja pucali na civile u Sarajevu, ponajprije na žene i djecu – ne postoje nikakvi vjerodostojni dokazi. No takve senzacionalističke priče nisu ni potrebne da bi se zaključilo da se budući predsjednik Srbije kao mladi ratni dragovoljac stavio u službu duboko zločinačke politike."
U njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung navodi se da je Vučić u istom intervjuu iz 1997. rekao i da je „ukupno proveo čak osam mjeseci na područjima Bosne pod nadzorom bosanskih Srba, od čega ‘dva mjeseca na bojištu’“. Slijedi još jedna njegova izjava: „Ako mislite da sam se zalagao za Hrvate ili muslimane – nisam i ne pada mi na pamet da se toga stidim." Autor dodaje da Vučić istodobno naglašava navodna srpska prava na dijelove državnog teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i poziva na strpljenje dok se političke okolnosti u svijetu ne promijene. U završnom dijelu teksta Martens piše: „Danas Vučić govori drukčije. U političkoj retorici prihvatio je Daytonski sporazum i poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ipak, u medijima bliskim Vučiću i dalje je prisutan revizionistički ton – upravo onakav kakav je najavljivao još 1997. godine.“
U tekstu se navodi da je Vučić, govoreći o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1997. izjavio: „Kad naša stranka dođe na vlast u Srbiji, svakodnevno ćemo podsjećati da su ti teritoriji naša vjekovna zemlja.“ Na samom kraju autor se pita: „Što takve riječi znače danas? SAD, koje su prije tri desetljeća bile ključni čimbenik u zaustavljanju ratova na Balkanu, u međuvremenu su se povukle iz regije ili čak pružaju potporu nacionalističkim tvrdolinijašima. Europske države nisu uspjele popuniti taj vakuum. Srpski veteran sa Židovskog groblja u Sarajevu pozorno prati taj razvoj događaja.“ Michael Martens podsjeća da je Aleksandar Vučić u svom oštrom napadu na Daytonski mirovni sporazum još 1995. napisao: „Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje. Potrebno je samo još malo pričekati.“ I tekst završava pitanjem: „Bliži li se tom čekanju kraj?“
Otvori KEKS Pay
Koliko toga još treba "doznati", a sve je već odavno poznato, da bi se taj ratni zločinac konačno uhitio i sudilo mu se za njegova "časna ratna djela". A što je radio u Glini, sve je poznato i što još treba dodati da svijet shvati da se čovjeku u "janjećoj koži" pravedno sudi. A oni ovoga zločinca zovu u Pariz na paradu i stavljaju ga u prve redove. Što sve to vrijedi što pišu svjetske novine, kada ga nitko nema namjeru uhititi u suditi mu za sva njegova djela kojima se hvali i za ona za koje postoje video dokazi a koje negira. Ako ga nitko nema namjeru uhititi i suditi mu, nema smisla objavljivati gdje je bio i što je radio za vrijeme od 1991-1995. godine.