I dok Vedran Pavlek, navodno, razmišlja o tome kako unaprijediti alpsko skijanje u Kazahstanu, u Hrvatskoj je, slijedom njegovih financijskih manevara golemih razmjera, nastupilo masovno medijsko "granatiranje".
Puca se iz zolja, ali i haubica, i to iz pravca onih koji određenim medijima dostavljaju (ne)provjerene podatke i koriste priliku da se obruše na cjelokupni sport. Jedni u svrhu blaćenja vladajućih, drugi u korist vlastitih ambicija za promjenama u HOO-u, a treći u korist osobne koristi.
Pokušaji ucjenjivanja
Tako smo čuli čak i za primjere ucjene u stilu "ako mi ne daš 30 tisuća eura ja ću ovo objaviti". I kako ucijenjeni na to nije pristao, i ti dokumenti, koji nemaju veze s "aferom Pavlek", pogurnuti su u medijski prostor.
Dok usred najveće financijske afere u hrvatskom sportu, u kojoj se spominje 30-ak "opranih" milijuna eura, hrvatsko pravosuđe pokušava doći do odbjeglog Pavleka, u Hrvatskoj mnogi igraju svoju igru. Zacijelo u želji da se i oni okoriste u ovoj priči. Svatko na svoj način.
Tako je u jednom tjedniku pak izašla priča naslovljena s "Ministar Glavina preko Turističkog vijeća, uoči Božića, za skijanje prvo odobrio pa u izvješćima 'zamračio' dodatnih 500.000 eura". Raspitujući se o čemu je tu zapravo riječ, saznali smo da se radi o legitimnoj marketinškoj suradnji između nacionalne marketinške agencije (HTZ) i jednog nacionalnog sportskog saveza (Hrvatski skijaški savez) radi privlačenja turista. A HTZ je u ovom slučaju, ni ne sluteći tada još što se iza brda valja, odobrio nešto u svrhu reklamne protučinidbe koja podrazumijeva hrvatsku turističku ponudu u promotivnim materijalima primatelja sredstava. A to vam je kao kada neka svjetska sportska zvijezda ima obvezu reklamirati nekog proizvođača sportske opreme, tako je i HSS imao obvezu reklamirati Lijepu Našu.
Nažalost, ispada da je Pavlek reklamirao Hrvatsku u stilu "mala zemlja za veliko pranje novca" i da je u probleme uvukao sve one kojima je iz ovoga ili onoga razloga isplaćivao gotovinu. Jednima kao dodatak plaći, drugima za vanjsku suradnju (liječničku ili sličnu), a trećima za velike sportske zasluge.
I tako danima, svako malo, u nekom od medija izađe neko novo ime s famoznog Pavlekova popisa čiji sadržaj, dok traje istraga, mediji ne bi smjeli znati. No, oni to ipak saznaju, čini se sustavno, pa se opet postavlja pitanje curenja (ili plasiranja) povjerljivih podataka. A s tim rastu i teorije zavjere koje sada sežu do te mjere da se kalkulira jesu li i oni koji su Pavleku odobravali sponzorska sredstva (a ima tu i državnih tvrtki) dobili "protučinidbu" u obliku gotovine.
Ono što je važno razumjeti jest tijek namjenskog državnog novca za Hrvatski skijaški savez koji je ostvario preko resornog ministarstva, a potom i HOO-a. A njega je od 2016. do 2025. bilo 16 milijuna eura. No, ukupni prihodi HSS-a u tom razdoblju bili su 67,1 milijun eura, što će reći da je Pavlek imao prilično stabilne prihode iz drugih izvora koji su najčešće bili iznad pet milijuna eura da bi u 2024. i 2025. pali na 4,3 odnosno 4,2 milijuna eura.
U svakom slučaju, ako se doista i radi o opranih 30-ak milijuna, onda se to, vrlo vjerojatno, činilo sa sponzorskim novcem, kojeg je u tih deset godina bilo 51 milijun, čiju sudbinu ni MINTS ni HOO nisu mogli provjeravati. Jer to, naprosto, ni zakonski nisu mogli.
Zadaća HOO-a jest bila da kontrolira sve račune koji su programski najavljeni (pripreme, natjecanja, razvojni programi i potprogrami) ili pak oni koji su po putu iskrsnuli kao što je neki (ne)planirani odlazak neke selekcije ili sportaša na neko veliko natjecanje ili pak novonastali problem s opremom, putovanjima i slično.
Neslužbeno saznajemo da Ministarstvo kontrolira trošenje javnog novca na određenim uzorcima jer je nemoguće kontrolirati svaki pojedini račun. No, u slučaju Hrvatskog skijaškog saveza od HOO-a je zatraženo da Ministarstvu dostavi sve račune iz desetogodišnjeg djelovanja nacionalnog skijaškog saveza. Zasad su dobili samo tablični prikaz, no uskoro će uslijediti deseci tisuća računa u najmanje deset kutija.
I dok se taj dio kontrole utroška sredstava čini pouzdanim, ono što nedostaje jest kontrola trošenja ostalih izvora prihoda kod sportskih neprofitnih organizacija kao što su nacionalni savezi i klubovi. A time bi se konkretnije trebala baviti njihova izvršna i nadzorna istih i u tom će smjeru ići i neke zakonske promjene.
Sporna klauzula o tajnosti
Da će se nešto poduzeti po pitanju kontrole tijeka novca u sportu najavio je i resorni ministar Tonči Glavina:
– U koordinaciji s drugim dionicima sportskog sustava, Ministarstvo priprema niz mjera koje podrazumijevaju i izmjene zakonskih i podzakonskih akata kako bi znatno povećali transparentnost trošenja javnih sredstava.
Ono što bi svakako bilo dobro jest da se i sponzorski novac koji ulazi u nacionalne saveze ne može zaštititi klauzulama o tajnosti. Jer, tu se očito, a vidi se to iz "afere Pavlek", otvara prostor za malverzacije. A one itekako štete imidžu hrvatskog sporta u koji se nikad nije više ulagalo kao za vrijeme ove Vlade, a protiv čega se nikad nije više negodovalo.
Pavlek sigurno nije mogao sam izvuči 30 miliona eura. I vlast je svakako kriva jer sve ove godine to nije spriječila.