Njegov put nije bio lagan. Nekako sve podsjeća na brojne slučajeve koji su do potvrde na travnjaku išli okolnim putem. Tako je prst sudbine htio da Karlo Sentić (24) ode iz Hajduka, u kojem nije bio prepoznat, i vratarsku kvalitetu potvrdi na drugim razinama. Naš je vratar zadnjih tjedana jedna od glavnih priča u mađarskoj ligi. Gotovo svako kolo izvještaji s utakmica Diósgyõra puni su njegovih sjajnih intervencija kojima svoj klub održava na životu. Do sada je dobio brojna priznanja za obrane mjeseca, kao i ona za najboljeg igrača svoje momčadi. Sentić je kandidat za najboljeg vratara mađarske lige. I više nego dovoljan razlog za nogometnu ćakulu...
- Razlog dobre forme je to što se ovdje osjećam kao kod kuće. Ljudi cijene moj doprinos i činjenicu da sam jedan od važnih kotačića u momčadi. Naravno, to mi godi i lakše mi je kada imam ljude koji su uz mene kada je dobro i loše - počeo je Sentić.
Sigurno utjecaj ima i pravo nogometno ozračje koje Mađari godinama stvaraju oko svog ligaškog proizvoda?
- Liga je zaista atraktivna. Tu sam već dvije godine i čini me se da njihovo prvenstvo nije dovoljno dobro praćeno. Jako je puno izjednačenih utakmica. Da ne govorim o infrastrukturi koja je na ozbiljnoj razini. Imamo sve uvjete koje ozbiljan klub mora imati. To su uglavnom manji stadioni, nije to možda ozračje kao kada se napuni Poljud. Ovdje su stadioni kapaciteta od 4 do 20 tisuća gledatelja i imate doživljaj pravog nogometnog ozračja. Imamo sve što profesionalni nogometaš mora imati.
Osjeća li se jaz između Ferencvaroša i ostalih klubova u ligi?
- Ferencvaroš je vjerojatno financijski najjači klub. No, odnosi među ostalim klubovima su minimalni. Ove godine Györ ima odličnu momčad, ZTE se jako dobro posložio. Zadnjih godina ostale momčadi dolaze sve bliže razini Ferencvaroša.
Koji su najveći problemi mađarskog ligaškog nogometa i kako se o njima razgovara u tamošnjim sportskim krugovima?
- Dojma sam da se puno priča o problemima ali Mađari djeluju, rade na rješavanju nedostataka. Osmislili su svoje akademije, no dosta je i stranaca. Ove sezone, njihov je nogometni savez donio plan po kojem klubovima plaćaju određeni novac ako afirmiraju domaće igrače. Riječ je o tri milijuna eura ako se ispuni kvota mladih igrača na kraju sezone. Tako štite svoj proizvod. Mađari su nogometno na jako dobroj razini.
Po toj sistematičnosti i dugoročnom planiranju su ispred nas?
- Mislim da jesu. U Hrvatskoj nedostaje pravo nogometno ozračje, upravo zbog stadiona i infrastrukture. Mi imamo jako kvalitetne stručnjake koji rade odličan posao s obzirom na uvjete. Izvlačimo maksimum. Dok, s druge strane, mislim da Mađari imaju jako puno prostora za napredak.
Koliko je naš nogometni koncept tema u mađarskim nogometnim krugovima?
- Stalno pričamo o Hajduku, navijačima, Dinamu... U stožeru je jako puno ljudi s naših područja. Ne treba Mađarima posebno pričati o Hrvatskoj, znaju sve.
Hoćete li vi izbjeći ispadanje iz lige?
- Mislim da hoćemo. Imamo dobru momčad, bez obzira na sve. Kada dođete u takvu situaciju, onda najčešće nije do taktičke ni fizičke pripreme, više je riječ o mentalnoj barijeri. Stalno govorim suigračima: 'Gore od ovoga ne može biti, što god napravimo, dobro je...' Nikako da nam se poklopi niz pobjeda.
Kada kažete da suigračima dajete savjete, zvuči kao da vam je 35 godina, a ne tek 24?
- Meni je ovdje drugačije. Stvarno volim ovaj grad i dečke u svlačionici, jer su me primili kao obitelj. Drugačije gledate na stvari kada ne igrate ispred svoje kuće. Imamo najbolju navijačku skupinu. Osjeća se pritisak. Dosta me stariji igrači pitaju savjet, a kada dajete nešto na terenu, onda je valjda normalno da te respektiraju.
Tu vještinu i sposobnost zrelijeg promišljanja sigurno ste izgradili u Hajduku, gdje je uvijek prisutna posebna vrsta pritiska?
- Ma sigurno. To je možda nešto i najbolje što možete donijeti iz Hajduka, kako se nositi s pritiskom. Tek sada to osjećam. Iako, ja tada nisam razmišljao o pritisku. Ne možete osjećati pritisak ako sanjate o nečemu cijeli život i onda vam se to ostvari. Svaki igrač ima pozitivnu tremu. Postoje imperativi rezultata, ali taj osjećaj iz Hajduka mi je teško objasniti.
Kao što se malo toga oko Hajduka može objasniti na racionalan način?
- Nismo svi isti, doživljavamo stvari na drugačiji način. Sigurno igrači osjećaju pritisak, no nemam precizan izraz kako bih to objasnio...
A kako sada, s distance, gledate na emociju prema onome što ste doživjeli u Hajduku, gdje klub možda i nije na pravi način stao iza vas?
- U Hajduku sam proveo više od 11 godina. Prvi stipendijski ugovor potpisao sam 2015. godine. Moju emociju prema Hajduku nikada nitko neće promijeniti. Tom ću klubu uvijek biti zahvalan. Sigurno, žao mi je jer sam tom svom klubu mogao dati puno više od onoga što sam mu dao u tih 17-18 utakmica. Nitko nije bio sretniji od mene kada sam debitirao u Varaždinu. No, neke mi stvari nisu ni danas jasne. Neću kazati da me taj osjećaj muči, tu sam priču završio u svojoj glavi. Nekako bih bio najsretniji i puno mirniji u glavi da sam zabio gol sam sebi i da su me maknuli.
Koje vam stvari nisu jasne?
- Sve je krenulo sjajno. Došao je novi trener, bilo je situacija iz svlačionice koje ne želim iznositi. Ali ako su se već odlučili za nekog vratara, tada za mene, danas za Silića, onda bi morali stati iza projekta. Što god se dogodilo. Tu Hajduk griješi. Znam, ne prođe dan da ne pogriješite. Da ne griješiš, otišao bi u Real Madrid. Ali te su pogreške normalan proces. Samo je pitanje stava koji ima klub.
Prošli ste uspone, padove, ozljede, koliko vam je Mađarska pružila u sazrijevanju?
- Tu sam osjetio najveće sazrijevanje. U životnom smislu najviše sam profitirao odlaskom u Kazahstan koji bih mogao nazvati i određenom pogreškom. Znao sam da to nije moj put. Ali i to mi je donijelo puno. Nakon toga sam se opet vratio u Mađarsku. Htio sam svima pokazati da su pogriješili. Po povratku sam počeo dobro braniti, no uslijedila je ozljeda koljena. Zapitao sam se: 'Pa je li ovo stvarno moguće?' Od prvog dana nakon operacije, do oporavka, ljudi u klubu su stali iza mene. Šest mjeseci nisu htjeli dovesti novog vratara, a to je znak da me cijene. To se ne zaboravlja.
U tim trenucima jako je bila važna stručna podrška...
- Naravno. U prvom redu to je Stipe Lapić koji brine o mojoj karijeri, uvijek je bio uz mene kada je bilo dobro i loše, trener Zlatko Runje koji mi je puno pomogao u stručnom smislu. Naravno, moram spomenuti i kondicijskog trenera Franu Bogdana. Oni su uz mene cijeli nogometni put, naravno, uz obitelj i djevojku. Jako je bilo važno imati takvu vrstu podrške. Kao dijete sam došao iz Dubrovnika u Split koji mi je tada bio kao Pariz. Lako vas loše društvo može odvesti na krivi put.
Što je sljedeća razina iskoraka koji je očito pred vratima, možda već ovo ljeto?
- Sigurno se bliži iskorak. Nije fraza, ali prepuštam sve Stipi, mom zastupniku. Znam da će se transfer dogoditi. Ali iskustvo me naučilo da idem korak po korak. Sutra ima trening, za vikend utakmicu. Naravno, htio bih probati neku jaču ligu, Belgiju, Poljsku, Nizozemsku... Uvjeren sam da jednog dana mogu i do Lige petice.
Zadnjih ste mjeseci pokupili gotovo sve individualne nagrade u ligi?
- Dobro zvuči. Osvojio sam četiri od pet nagrada za obranu mjeseca, a dvaput su me navijači Diósgyõra proglasili najboljim igračem mjeseca. Teško je kada nismo u najboljem stanju, no nadam se da će na kraju sve biti dobro.
Posebna mu je inspiracija još jedan silno talentirani vratar, Toni Silić.
- Ma kako ne. Znamo se dugi niz godina, skupa smo živjeli i radili. Stalno analiziramo naše utakmice. On postaje ozbiljna priča. Kao da gledam sebe. Neopisivo mi je drago što je u odličnoj formi. Kroz njega u tom Hajdukovom dresu vidim sebe. Sjajan je momak, radnik i profesionalac. Ima sve kvalitete da napravi velike stvari. Zajedno smo prošli to moje razdoblje u Hajduku. Najveća vrlina mu je sportska inteligencija.
Kao da vam njegov uspjeh nadoknađuje emociju ili frustracije s Hajdukom?
- Naravno. Važno je da mu Hajduk pruži šansu kada je već pravi. On mi raščišćava svu emociju kada govorim o Hajduku. Pratim Hajduk svaku utakmicu. Gonzalo Garcia je napravio jako dobar posao, klub je na dobrom putu. Samo im treba mir, ubrzo će to biti dobro.
Mir je u Hajduku jako teško naći?
- Razumijem tu frustraciju, predugo čekamo naslov. Sada se pričalo o tim zvižducima. Kao što je Gennaro Gattuso kazao: 'Navijajte 90 minuta, a kasnije kritizirajte...' Ako nisam pravi, nakon utakmice me možeš gađati granatama. Ne znam misli li netko da će zvižducima momčad učiniti boljom. Znam, teško je tu pronaći preciznu dijagnozu problema. Meni su isto zviždali i ljudi su pričali da me to poremetilo i da sam podlegao pritisku. Pa zviždalo se najvećim imenima u Hajduku. Problemi su bili druge prirode, a ne pritisak navijača. U mom slučaju, znao sam da nemam podršku trenera i kluba. Bio sam jedan od najmlađih u klubu i nije prirodno da u takvom statusu znam riješiti problem. Kažu: 'Nabio sam dvije lopte u aut'. Pa što to znači? I sada ih nabijem pet po utakmici. Nisu me zaštitili kada je došla kriza. Nakon potopa u Maksimiru, maknuli su me bez riječi. Nisam ja dao klubu Bog zna što ali tražio sam samo ljudski odnos. Ali, dobro, što te ne ubije, ojača te - zaključio je Sentić.
Otvori KEKS Pay
