Prije ove sezone samo jednom u povijesti Hrvatske nogometne lige dogodilo se da su čak tri kluba uoči posljednjeg kola bila u igri za naslov prvaka: zbilo se to u proljeće 1995. godine kada je ljestvica uoči posljednjeg kola izgledala ovako: 1. Hajduk 62 boda, 2. Dinamo 61, 3. Osijek 59.
U posljednjem kolu 4. lipnja 1995. sastali su se Hajduk – Osijek i Šibenik – Dinamo. Hajduku je najsigurniji izbor bila pobjeda, a igrao mu je i remi – pod uvjetom da Dinamo ne pobijedi na Šubićevcu. Osijeku je za titulu trebala pobjeda, opet pod uvjetom da Dinamo ne pobijedi, a Dinamo se pak nadao remiju u susretu Hajduk – Osijek i naravno svojoj pobjedi.
Dvostruka kruna
Dakle, Hajduk je toga dana bio u sličnoj situaciji kao danas Rijeka, i doista ništa nije prepustio slučaju: pobijedio je Osječane s glatkih 3:0 na krcatom Poljudu i ne samo da je obranio naslov prvaka iz 1994. nego je i potvrdio osvajanje dvostruke krune, budući da je 28. svibnja u Zagrebu svladao Dinamo s 1:0 i osvojio Kup. Dinamo je pak u 30. kolu bio svladao Šibenik s 3:1, ali bila je to Pirova pobjeda.
GALERIJA Hoće li se povijest ponoviti? Pogledajte kako je Rijeka spektakularno proslavila povijesni naslov
Razgovarali smo s trojicom aktera dramatičnih zbivanja iz 4. lipnja 1995., s po jednim iz svake momčadi koja je bila u igri za titulu. Najprije, Robert Špehar – tada najveća zvijezda Osijeka.
– U pretposljednjem kolu u Gradskom vrtu, u utakmici s Marsonijom, bio sam se oprostio od Osijeka, budući da sam bio potpisao predugovor s Club Bruggeom. U tom predugovoru stajalo je kako više ne smijem igrati za Osijek, ali budući da smo bili u igri za prvo mjesto, čekala nas je povijesna utakmica, odlučio sam riskirati i na svoju odgovornost zaigrati na Poljudu. Da sam se u Splitu bio teže ozlijedio, taj predugovor bio bi raskinut na moju štetu – počeo je svoju priču Špehar i nastavio:
– Odmah u početku utakmice u Splitu, kod rezultata 0:0, krenuo sam sam prema golu Hajduka, sjećam se – Štimac nije imao drugoga izbora, postavio je koljeno i srušio me. Trebao je za to dobiti crveni, a dobio je samo žuti karton. Mene su uz teren bili krpali deset minuta, želio sam se pošto-poto vratiti u igru, kao i svi davao sam sve od sebe, ali onda smo primili prvi gol (29. minuta, strijelac Jurčec, nap.a.), pa u 70. minuti i drugi (opet Jurčec), i tu je utakmica bila riješena. Ja sam odigrao cijelu utakmicu, zbog čega je bilo malo negodovanja iz Bruggea, ali prošao sam liječnički pregled kod njih i ipak potpisao ugovor. Žao mi je što nismo postali prvaci, ali tada je bilo zaista teško pobijediti Hajduk na Poljudu, i još da nam se poklopi rezultat iz Šibenika. Mi možemo biti ponosni što smo do zadnjeg kola bili u igri za naslov.
Kakav rasplet očekujete ove nedjelje?
– Hajduk i Dinamo imali su puno kikseva ove sezone, prosipali bodove u utakmicama s momčadima iz donjeg dijela ljestvice, ali, eto, stjecajem okolnosti oboje su još u igri. Po meni, Rijeka i dalje ima najveću šansu; nikoga drugoga ne treba gledati, ni o kome ne ovisi, s tri boda bila bi prva – više nego zasluženo. Ako se to dogodi, Hajduk i Dinamo ne bi imali pravo niti na jedan prigovor, nego bi samo trebali čestitati Rijeci, koja ima manji budžet od njih. Slaven Belupo je dobra momčad, kojoj također trebaju bodovi, ali Rujevica će biti puna, sjajna atmosfera, a Rijeka je dobra, moćna, Rijeka ima "to" da se potuče za titulu. Ona joj je najbliža – dodao je Špehar.
Renato Jurčec bio je Hajdukov junak te sunčane splitske nedjelje.
– Nama je trebala pobjeda doma da bismo bili prvaci, a to je uvijek najlakše. Da, bio je pritisak na nas, ali tada je bila normalnija, zdravija atmosfera oko Hajduka, nismo se bojali navijača kako se ovi danas boje. Igrači Hajduka bili su tada preveliki mangupi da bi se išli klanjati navijačima, i radije bismo dobili batina od njih, nego si dopustili da slušamo uvrede s tribina. Mi smo jaki Osijek pobijedili s 3:0, uz moja dva gola, tako da sam bio proglašen igračem utakmice; navijači su me bili nosili po stadionu, na poklon sam tada dobio zlatnik s Hajdukovim grbom i likom Svetog Duje, za dva dana navijači su mi – iz poštovanja – kući donijeli tortu s Hajdukovim grbom i mojim imenom. Ja sam dinamovac, i to nikad nisam skrivao, a mi smo toga svibnja u razmaku od 11 dana pobijedili Dinamo; dva puta u Kupu, jednom u prvenstvu. To se više nikada nije ponovilo.
A kako će u SuperSport HNL-u biti u nedjelju?
– Rijeka zaslužuje biti prvak, jer je najveću energiju potrošila, najkvalitetnije igra, Đalović izvlači maksimum iz momčadi. Dinamo i Hajduk su ispod svih razina i kriterija – odnosa, visina ugovora... – Slaven Belupo je dobar, iskočio je ove sezone, ali Rijeka je zaslužila titulu, i mislim da će tako i biti – dodao je Jurčec.
Podsvjesno opuštanje
Igor Pamić bio je 1995. godine jedan od Dinamovih gubitnika sezone, ostavši bez naslova prvaka i trofeja u Kupu.
– Na žalost, nismo mi izgubili to prvenstvo u posljednjem kolu, nego tri kola prije kraja porazom od Hajduka na Poljudu 1:3, u fenomenalnoj atmosferi. Tako se u zadnjem kolu o tituli više pitalo njih nego nas. Ne znam što nam se u završnici prvenstva tada bilo dogodilo; je li kod nas došlo do nekog nesvjesnog opuštanja. Naravno da u tom trenutku želiš biti prvak, ali istodobno znaš i da ako i budeš prvi, ne možeš u Ligu prvaka, budući da je za Dinamo tada na snazi bila Uefina kazna, zbog nereda u Auxerreu godinu prije – kazao nam je Pamić.
Vaša očekivanja od posljednjeg kola ove sezone?
– I Hajduk, i Dinamo, i Rijeka imaju vrlo teške zadatke. Pokazali su svi oni da su ranjivi. Evo, Dinamo je došao u situaciju postati prvak radi slabosti drugih, prevelik je zaostatak bio da bi Dinamo mogao sam računati na sebe. A onda, kada je trebao potvrditi, onda je kiksao protiv skromne Lokomotive, prethodno je izgubio i u Gorici. Sada Dinamo čeka vrlo, vrlo nezgodni Varaždin, kojemu trebaju bodovi. Dinamo sada treba pobijediti, a najgore je kada ne ovisiš o sebi. Jednim uhom moraš osluškivati što se događa u Rijeci. Međutim, isto tako i Rijeka ima tešku misiju, i nikako ne bih stavio ruku u vatru da će Rijeka dobiti tu utakmicu. Rijeka ne blista, muči se već dugo vremena, a Slaven je vrlo nezgodan i dolazi rasterećenije. Znate kakve su utakmice kad "moraš". Da, Rijeka je pobijedila doma Dinamo i Hajduk, ali s "malima" nije baš dobro prolazila. Tu leži Rijekin problem – dodao je Igor Pamić.
Za Hajduk su u posljednjem kolu 1995. godine igrali: Slavica, Butorović, Jozinović, Hibić, Štimac, Peršon, K. Vulić, Pralija, Rapaić (od 81. Z. Vulić), Asanović, Jurčec. Trener: Katalinić.
Za Osijek: Žitnjak, Beljan, Beširević, Rupnik, Lulić, Kulešević, Osmanagić, Bičanić, S. Vranješ, Špehar, Stanić. Trener: Šušak.
Za Dinamo: Ladić, Kovačić, Lesjak, Gvozden, Soldo, Ištvanić (od 46. Poldrugač), Peternac (od 75. Kosić), Jeličić, Pamić, Mlinarić, Cvitanović. Trener: Kranjčar
