IVANA PROHIĆ

Voditeljica 'Zlatne lige': Umirovljenici ne zaslužuju da se za cijeli svoj radni vijek nakon umirovljenja bore s preživljavanjem

Foto: HRT
1/4
24.01.2025.
u 07:00

Ivana Prohić televizijsku je karijeru počela u dječjem programu i stepenicu po stepenicu napredovala je do voditeljice Dnevnika i brojnih drugih televizijskih emisija koje su joj osigurale status prepoznatljivog TV lica

Od utorka, 21. siječnja počelo je prikazivanje treće sezone emisije "Zlatna liga", koja je u protekle dvije sezone ugostila više od 400 osoba iz javnog života koje su svojim djelovanjem obilježile protekla desetljeća, a na ekrane je ova emisija vratila i poznate voditelje koje dugo nismo vidjeli. Među njima je i Ivana Prohić, koja je televizijsku karijeru počela u dječjem programu i stepenicu po stepenicu napredovala je do voditeljice Dnevnika i brojnih drugih televizijskih emisija koje su joj osigurale status prepoznatljivog TV lica. S Ivanom Prohić razgovarali smo o njezinoj televizijskoj prošlosti, umirovljeničkim danima, ulozi bake...

Emisija "Zlatna liga" ulazi u treću godinu emitiranja, jeste li zadovoljni reakcijama gledatelja na emisiju i je li povratak pred kamere nakon dugo godina jednak kao i vožnja bicikla nakon dugo godina pauze – nešto što se ne zaboravlja?
Ulazak "Zlatne lige" u treću godinu emitiranja rezultat je gledanosti i dobrih reakcija naših gledatelja. Osobno svjedočim porukama i pozivima prijatelja i znanaca koji hvale emisiju. A je li moj povratak pred kamere jednak kao vožnja bicikla koja se ne zaboravlja, moram priznati da uoči treće sezone imam osjećaj da ih nikada nisam ni napustila. Nakon godina rada i usavršavanja, uz izvrsne mentore, velikane i doajene, može li se to zaboraviti?

Jeste li dvojili prihvatiti ovaj voditeljski posao i što vas je najviše zaintrigiralo kod ove emisije?
Ni trenutka nisam dvojila prihvatiti svoj voditeljski posao jer uz kolege s kojima sam radila i koje ću ponovno vidjeti vežu me samo lijepe uspomene. Svaka nova emisija bila je i tada izazov kao i sad. Teško je opisati osjećaje kada nakon toliko godina započinjete s "dobar dan, poštovani gledatelji", pozdravom koji sam tolike godine gotovo svakodnevno izgovarala. Ugodno je biti pred gledateljima, koji su također zaslužni za tvoje napredovanje, a to je vjerojatno i priznanje da te još uvijek vole vidjeti bez obzira na godine.

Kada ste otišli u mirovinu, jeste li se brzo prilagodili tome da imate više vremena i drukčiji ritam, što vam je možda bilo teško u tom procesu?
Ne smijete nikada prihvatiti mirovinu doslovno, misliti "a što ću sada". Živjela sam ubrzanim tempom zbog prirode posla i uvijek sam tražila mjeru da uskladim posao i privatni život. Sada, naravno, imam više vremena posvetiti se u potpunosti obitelji, unucima i prijateljima, s kojima provodim divne i nezaboravne trenutke na svom jedinstvenom otoku Susku, na kojem vam, uza sve što vam pruža, ne može biti dosadno. A opet, sve mogu uskladiti s novim izazovima "Zlatne lige".

Kako teku pripreme za jednu emisiju "Zlatne lige" u kojoj su vam gosti osobe iz različitih sfera javnog života koje imaju bogate karijere i životno iskustvo?
Kada spominjete bogate karijere i životno iskustvo naših gostiju, svakako da i naše životno iskustvo pomaže u snalaženju i pripremi za emisije. Mnoge od njih dobro poznajemo jer smo im bliski generacijski. Za svakoga gosta dobro se pripremamo timski, uz pomoć naših sjajnih scenarista i urednica koji obavljaju najteži dio posla, od pronalaženja gostiju, razgovora i konačno napisanog scenarija. I konačno, kad krene snimanje, sve ovisi o nama voditeljima u studiju, kako opustiti i potaknuti goste da nam u ležernom razgovoru prezentiraju značajna postignuća, za koje su mnogi zaslužili prestižne nagrade i priznanja.

Sjećate li se svog prvog radnog dana na televiziji i prvog većeg angažmana?
Sa sjetom se rado sjećam svoje prve najave u jutarnjem školskom programu. Prvo vođenje bila je emisija "Mali svijet" u dječjem programu. Odrastala sam uz te emisije i polako napredovala od najavljivačice do voditeljice Dnevnika, koji je za mene bio najveći angažman, uz "Nedjeljno popodne", "Ostavite televizor otvoren", a posebno moram istaknuti program "Za slobodu".

Tijekom svoje karijere vodili ste brojne emisije, od Dnevnika do "Ostavite televizor otvoren", koji su vam televizijski projekti najviše prirasli srcu i kojih uspomena ili anegdota se uvijek rado sjetite?
Bila je to svakako popularna zabavna emisija mozaičnog tipa, "Nedjeljom popodne", "Ostavite televizor otvoren", program "Za slobodu", "Dobro jutro"… Svaka je za sebe posebna i u meni bude draga sjećanja. Anegdote, ima ih naravno, ali kad vam se to dogodi već na početku karijere, nije vam svejedno. Počinje jutarnji školski program, trebam pročitati najavu, a tada nisam imala slušalice (ili bubu u uhu, ha-ha), nego su iz mastera javili: "Krećemo!" Do početka je bilo 30-ak sekundi, a u studiju se zatekla spremačica s metlom i čuvši "krećemo", čučnula je iza kamere. E sad, zamislite moj izbezumljen pogled. Mlado, ludo, rekla bih za sebe jer me uhvatio smijeh i nisam mogla progovoriti. Sva sreća pa su podloga bili tzv. telopi s rasporedom jutarnjeg školskog programa koji su se izmjenjivali bez žive riječi spikera. Preživjela sam!

Imate li dojam da se prije u voditeljskom poslu više radilo na dikciji i pristupu poslu nego što se to radi danas?
Ono što sa sigurnošću mogu reći, radilo se svakodnevno na dikciji, pazilo se na svaku izgovorenu riječ. Pratili su nas i s nama radili izvrsni mentori službe za jezik i govor. Poznavanje vrednota govornog jezika bila je naša obveza. Ali shvatite, bili smo jedina televizija. Tijekom vremena i jezik i govor se mijenjao, pojavilo se mnoštvo novih medija, pa je i današnji pristup jeziku puno ležerniji.

Gleda li vas unučica na televiziji i kako komentira vaše pojavljivanje na ekranu?
Moja unučica Aja najviše voli plesati i crtati, pa samo usput prokomentira: "Baka, bila si opet na televiziji!"

Vaša prva ljubav bilo je pjevanje, ako se ne varam, volite li još uvijek zapjevati i pišete li pjesme?
Volim, ha-ha, najviše pjevam s Ajom, koja će uskoro u školu, a svom unuku Arianu pjevam uspavanke. "Finili su, Mare bali", ali ostale su uspomene.

Kako je biti umirovljenik u 2025. godini kada cijene luduju, režije rastu, vodi li država dovoljno brige o umirovljenicima i što bi se po tom pitanju, prema vašem mišljenju, moralo i moglo popraviti?
Trebali bismo se nadati boljem standardu umirovljenika u 2025. – kažu! Umirovljenici ne zaslužuju da se za cijeli svoj radni vijek nakon umirovljenja bore s preživljavanjem. Ali nažalost mnogo ih je. I uvijek se samo nadamo i nadamo! Svi jako dobro znamo u čemu je problem. Godinama je isti, pitanje je samo političke volje i odluke da se to riješi jer umirovljenici nemaju vremena čekati, sat nemilosrdno otkucava!

Komentara 3

Avatar rubinet
rubinet
14:57 24.01.2025.

Gđa Prohić bje dobra novinarka. I još uvijek jest! Za razliku od nekih njenih kolega ,iz predmetne emisije, koji su pregaženi vremenom.

BU
burza
08:01 24.01.2025.

Svima su puna usta umirovljenika ali treba pogledati i koliko ko ima staza koliko je poslodavac uplacivao u miirovinski koliko je davao na ruke onda niko nije mislio na starost

MO
MOSAD
09:14 24.01.2025.

Jako pametno receno!Bolje biti bogat nego siromasan!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije