Ornella Vanoni, jedna od najcjenjenijih i najdugovječnijih umjetnica na talijanskoj glazbenoj sceni preminula je u 92. godini života. Ikona poznata kao "Dama talijanske pjesme" umrla je u svom domu u Milanu od posljedica srčanog zastoja, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u talijanskoj kulturi. Njezina karijera, koja se protezala kroz više od sedam desetljeća, obilježena je prodajom više od 55 milijuna ploča i izdavanjem stotinjak albuma. Vijest o njezinoj smrti izazvala je val tuge diljem zemlje, a talijanska premijerka Giorgia Meloni izjavila je: "Italija gubi jedinstvenu umjetnicu koja nam ostavlja neponovljivu umjetničku baštinu. Njezin nepogrešiv glas ostavio je neizbrisiv trag u talijanskoj kulturi za generacije." Slične osjećaje izrazio je i ministar kulture Alessandro Giuli, naglasivši kako je Vanoni svojim jedinstvenim glasom i neusporedivom interpretativnom sposobnošću ispisala važna poglavlja u povijesti talijanske glazbe, kazališta i zabave.
Njezin put do zvijezda nije bio jednostavan, unatoč tome što je rođena 1934. godine u imućnoj milanskoj obitelji farmaceutskog poduzetnika. Kako je sama opisala u svojim memoarima "Vincente o perdente" ("Pobjednica ili gubitnica"), kao mlada glumica sredinom 1950-ih osjećala je paralizirajući strah od pozornice milanskog Piccolo Teatra. "Čupala sam živce, vukla sam kosu", prisjetila se. "Htjela sam biti tamo, ispred svih, ali tih nekoliko metara koji su me dijelili od pozornice bili su strašni." Njezin mentor, redatelj Giorgio Strehler, u jednom je trenutku izjavio da bi bilo potrebno čudo da ikada javno nastupi. U inat, učinila je upravo to. "Postoje datumi rođenja koji nisu zabilježeni u dokumentima, ali su, umjesto toga, dani kada konačno postanete ono što zaista jeste", napisala je o tom prvom odvažnom činu koji je definirao njezin životni put. Upravo je ta odlučnost postala njezin zaštitni znak – elegancija i žestoka neovisnost koje su je pratile do samog kraja.
Nakon kazališnih početaka, Vanoni se okrenula glazbi i brzo postala vodeći glas talijanske scene. Prvo je stekla nadimak "Cantante della mala" (pjevačica podzemlja) zbog svojih ranih folk pjesama koje su istraživale teme kriminala, siromaštva i društvene isključenosti. Njezina karijera doživjela je preokret početkom šezdesetih, posebice nakon umjetničke i romantične veze s kantautorom Ginom Paolijem, iz koje je proizašao vječni hit "Senza fine" (1961.). Ta ju je pjesma lansirala na međunarodnu scenu, a njezin najveći komercijalni uspjeh, "L'appuntamento" (1970.), talijanska verzija brazilske pjesme, doživio je drugu mladost kada ga je redatelj Steven Soderbergh uvrstio na soundtrack filma "Oceanovih dvanaest" 2004. godine, predstavivši njezin intimni i očaravajući glas novim generacijama diljem svijeta. Tu pjesmu znamo i po hrvatskoj verziji Vanne, a prepjev je napisao Arsen Dedić.
Iako je bila udana za Lucija Ardenzija od 1960. do 1972. godine i s njim imala sina Cristiana, njezin ljubavni život bio je jednako buran i iskren kao i njezine pjesme. U kasnijim intervjuima otvoreno je priznala da nikada nije voljela svog supruga, rekavši da je mislila kako se "prije ili kasnije moraš udati". Njezine velike ljubavi bili su redatelj Giorgio Strehler i glazbenik Gino Paoli, obojica oženjeni u vrijeme njihovih veza. Ta sirova iskrenost bila je dio njezine privlačnosti. U poznim godinama postala je omiljena gošća televizijskih emisija, cijenjena zbog svoje nepredvidljivosti, bogate zbirke anegdota i "potpune ravnodušnosti prema političkoj korektnosti". Prevladavši sumnju u sebe iz mladosti, u starosti je prigrlila sve svoje složenosti. "Ja sam jedna od takvih žena. Žena u plamenu, krhka i puna nježnosti, zaklonjena iza nervoznih ispada, elegantne distanciranosti i sarkazma", napisala je u memoarima. "Očajna i sretna, sama i slavljena, bijesna i nježna."
FOTO Thompson započeo dvoransku turneju! Velika gužva stvorila se prije početka koncerta, evo kako je sve izgledalo
Tijekom svoje karijere Ornella Vanoni pokazala je iznimnu svestranost, istražujući različite žanrove od popa i bossa nove do jazza. Njezina sposobnost da se prilagodi i surađuje s različitim umjetnicima učinila ju je jedinstvenom figurom na glazbenoj sceni. Popis njezinih suradnika čita se kao enciklopedija glazbenih velikana. Surađivala je s brazilskim umjetnicima Toquinhom i Viniciusom de Moraesom, kao i s američkim jazz legendama poput Gila Evansa, Herbieja Hancocka i Georgea Bensona. U Italiji je radila s najvažnijim kantautorima, uključujući Paola Contea, Fabrizija De Andréa, Lucia Dallu i Ivana Fossatija. Njezina otvorenost prema novim generacijama vidljiva je i u suradnjama s mlađim umjetnicima poput Pacifica i Francesca Gabbanija. Osam puta je sudjelovala na prestižnom festivalu u Sanremu, a jedina je žena koja je dvaput osvojila prestižnu nagradu Tenco kao kantautorica.
Osim što je bila glazbena diva, Ornella Vanoni bila je i neprikosnovena ikona stila. Njezina elegancija i profinjenost inspirirale su vodeće talijanske dizajnere. Bila je bliska prijateljica Giannija Versacea, a odjeću za nju kreirali su i Giorgio Armani te Valentino. Slijedila je savjet svoje majke koja joj je govorila da "dobra djevojka uvijek treba izaći iz kuće pametno odjevena, s malo potpetica i šminke". Ta posvećenost stilu ostala je s njom do samog kraja, što se najbolje očituje u njezinim planovima za sprovod, koje je bez zadrške podijelila u jednom televizijskom intervjuu. "Lijes bi trebao biti jeftin jer želim da me kremiraju. Zatim me bacite u more, možda u Veneciji", rekla je sa svojim karakterističnim smislom za humor. Na kraju je dodala detalj koji savršeno zaokružuje sliku o njoj kao vječnoj divi: "Haljinu već imam. Potpisuje je Dior."
Otvori KEKS Pay
