Prije njih InMusic, nakon Thompson. Brundanje, craft beer, street food i rock festival ipak je bilo puno unatoč bojaznima da će ga već 16. po redu Brundanje i koncert o kojem se piše kao valjda niti o bilo kojem drugom do sada, onaj Thompsonov, naprosto potopiti. Nije se dogodilo. Ne samo da je festival bio pun, nego je i privukao neobično mnogo mladih za koje smo, očito pogrešno, mislili da su se zauvijek utopili u novovijeke glazbene žanrove. Dokaz je tome prvi dan, petak, kada su nakon uvoda odličnih zagebačkih Donkey Hota koje vodi Vili Gobac, sin poznatog tate Davora, dovršili Prljavci. Jedan od ikoničnih domaćih bendova doista je i teško svrstati negdje u program, bez obzira kakva imena taj program činila. Prljavo kazalište naprosto je bend iznimne povijesne i kulturne važnosti u nas da nikako drugačije s njima ne ide. A oni svoj posao obično obave na tom imidžu adekvatnoj razini, dakle odlično, a tako je bilo i tog petka u prostoru Pivovare Medvedgrad u Huzjanovoj.
Mladen Bodalec pokazao je fizičku spremu dostatnu da nadmaši sigurno jedno 20 posto profesionalaca 1. HNL skačući po bini i unatoč ozbiljnom naporu dvosatne svirke ne gubeći daha. Isto je bilo i s ostatkom benda koji i dalje odlično zvuči uz onaj poznati 'kvartovski' štih koji ih je učinio tako popularnim. Ali, prava priča bila je u publici koju su mahom činili mladi ljudi, nerijetko ispod 30 godina što nam je umnogome vratilo vjeru da rock ipak ne može umrijeti ako nudi iskrenu i dobru priču. To Prljavci mogu pa s odavno poznatim repertoarom mogu doći i do publike koja odrasta sa streamerima i ear-budovima u ušima. Drugi dan ponudio je gužvu na bini već od samog početka.
Brundanje 2025
Najprije M.O.R.T., sinjske rock punk bluesere, koji, iako su nastupili još za dana, privukli svoju publiku potvrđujući da se ova scena oslanja na vjernu publiku koja će svoje bendove ispoštovati uvijek. Kada smo s Edom Maajkom radili uvodni razgovor za ovogodišnje Brundanje, izrazili smo u jednom pitanju bojazan da možda rap, iako po ideji blizak rock glazbi, možda nije sasvim uklopiv u društvo bubnjeva i električnih gitara. Nije se nimalo uplašio i bio je u pravu. Već za M.O.R.T.-a se veliki prostor festivala popunio da bi onda stigla i ekipa Edinih fanova pa se bini više teško moglo i prići.
A Edo je ponudio energiju svoje interpretacije hip hopa i rapa svojim karakterističnim vokalom bez kompliciranja ili cifranja, onako sirovo kako smo od njega i navikli. Sjajan je Edo, jedino se dalo zaključiti ove subote. Kada se o Juri Stubliću & Filmu radi teško je više naći riječi kojima bi se ispratio nastup kultnog pjevača i benda. Jura je naprosto dio hrvatske glazbene povijesti no kojoj se ne da jer je unatoč 71 godini i dalje prisutan gdje ga traže. I ovaj je puta svoj posao obavio pošteno, rekli bismo bolje nego lani kada je također bio gost Brundanja, s publikom koja je objedinjavala i one starije kao i one mlađe koji očito dobro znaju što tko znači u domaćoj glazbenoj priči. I onda Kawasaki 3P. Nije nikakva tajna da zagrebački punkeri imaju jednu od najvjernijih sljedbi u nas, da nastupaju jako često, što je sasvim u redu, jer zapravo i malo snimaju.
No, kada to čujete, onda zaključite da je tako i bolje. Ovakav zvuk, za ovu priliku obogaćen i za ovu priliku trojicom trubača, nećete čuti svugdje. Ovaj zapravo punk ensemble, jer ih je toliko da popune i poveliku binu Brundanja, uštiman je tako dobro, koordiniran sa svjetlosnom kulisom da nudi jedinstveni audio vizualni događaj koji s punim efektom pogađa svakoga tko je ispred njih u publici. A takvih u subotu u Huzjanovoj nije bilo malo. Prilično smo sigurni - da Quentin Tarantino ovo čuje uživo, samo zbog te glazbe odlučio bi snimiti barem još jedan film da ima gdje staviti ovakvu glazbu. Kawasaki 3P bili su najbolji izbor za zaključenje još jednog Brundanja jasno potvrđujući – punk u nas is not dead, i živjet će još dugo.
