Britanski The Cure jedan su od najvećih bendova čija je karijera astronomski narasla tijekom osamdesetih godina, a uz Depeche Mode - koji iduće godine opet dolaze u Zagreb, u istu dvoranu u kojoj je The Cure održao koncert 27. listopada - ostali su jedno od rijetkih trajno popularnih imena sposobnih sakupiti tisuće poklonika na koncertima. The Cure su uz kasnije pridošle The Smiths bili vjerojatno najosobenija postava koja je u osamdesetima došla na vrhove top ljestvica i postala britanski izvozni proizvod sasvim različit od benignih suvremenika poput Duran Duran. Ukratko, The Cure su ostali među zadnjima s Otoka koji su postigli svjetsku slavu nedostupnu čak i najpopularnijim britpop proizvodima devedesetih poput Oasis ili Blur.
Njihova mješavina pop melodioznosti i goth-rock "darkerizama" proizvela je masu obožavatelja, među kojima su toliko različite osobnosti poput Davida Bowieja i Roberta Planta, a niti Nine Inch Nails, Smashing Pumpkins ili Marylin Manson i mnogi drugi predstavnici tamnijih nijansi u rock glazbi ne bi bili isti bez njih i "make upa" Roberta Smitha.
A svih njih ne bi bilo bez Davida Bowieja, što su i sami priznali nekoliko puta.
Prvenstveno se radilo o tome da su mlađi slijedili Bowieja iz sedamdesetih, a on njih iz devedesetih. Sublimirajući iskustva koja su stjecali putem, Robert Smith i The Cure znali su napraviti ne samo hommage Bowiejevoj otvorenosti iz sedamdesetih, čime se i jesu upisali na Bowiejevu listu omiljenih mlađih izvođača, već i pjesme kojima nikada nije nedostajalo hitoidnog potencijala. I dok je Bowie 1997. zvao Roberta Smitha kao gosta na svoj gala koncert u newyorškom Madison Square Gardenu - potvrdivši utjecaje koje je ostavio na Smitha i The Cure - Robert Plant i Jimmy Page iz Led Zeppelina tih su godina u svom pratećem bendu imali gitarista The Cure Porla Thompsona, pa su jednom na pozornici izveli i obradu njihova hita "The Lullaby".
U sklopu turneje "The Cure Tour Euro 22", The Cure 27. listopada stigli su u Arenu Zagreb na svoj prvi samostalni koncert kod nas, a turneja od 44 datuma završava s osam nastupa u Velikoj Britaniji u prosincu. Doduše, The Cure su već jednom bili ovdje, na festivalu INmusic 2019., i na račun svog imena vjerojatno privukli većinu publike te večeri, kao što smo mnogi hodočastili u Ljubljanu na njihov koncert 1989. Čak niti iznenadni nestanak struje na pozornici INmusica nije spriječio Smitha i bend da pokažu što mogu, a smjesa sanjive ambijentalnosti, pop rafinmana i odlične svirke iskusnog benda prouzročila je jedan od finijih, hipnotičkih koncerata koje smo gledali na Jarunu, s golemom popudbinom sjajnih pjesama iz (danas) već 44 godine rada.
U krugovima insajdera povezanih s koncertnim gostovanjima vjerojatno je najveća tajna tada bila ona o dolasku The Cure na INmusic. Glavno pitanje bilo je "hoće li doći, jesu li oni to ime koje će objaviti 1. studenog, ali kako kad su i na Exitu?", razmišljali su mnogi. Naime, budući da su The Cure bili te 2019. bookirani i za novosadski Exit, tamošnji su organizatori imali prvenstvo oko promocije svog festivala, s klauzulom da nitko drugi ne objavljuje detalje oko njihovog dolaska (i) u Zagreb. Međutim, u ugovoru nije stajalo, kako su mnogi pretpostavljali, da The Cure ne sviraju nigdje u regiji osim u Novom Sadu.
Dakako, radi se o jednom od najzanimljivijih sastava i velikom imenu za kojim vlada ozbiljna potražnja na tržištu, pa su upravo The Cure favoriti mnogih festivala, a kamoli ne kad sviraju samostalno kad sviraju samostalno kao u četvrtak u Zagrebu.
Uostalom, da niti danas nisu ispod ranije dosegnutog statusa dokazuje i to što su prije dvije godine u britanskom New Musical Expressu proglašeni najboljim festivalskim headlinerima. "The Cure Tour Euro 22" njihova je prva turneja nakon koncerata iz 2019., a budući da je parter Arene Zagreb odavno rasprodan, ne treba sumnjati da će 27. listopada Arena Zagreb biti puna. Posljednji album The Cure "4:13 Dream" izašao je 2008., ali bi se uskoro trebao pojaviti novi "Songs Of A Lost World" s kojega neke pjesme poput "Alone" i "Endsong" premijerno sviraju na turneji započetoj u Latviji 6. listopada, s koncertima na kojima izvode po 25 pjesama. The Cure su do sada objavili 13 studijskih albuma, više od 40 singlova, njihovi albumi su prodani u više od 30 milijuna primjeraka, a 2019. primljeni su u Kuću slavnih Rock & 'Rolla (Rock & Roll Hall of Fame).
Uvijek ih je bilo teško svrstati u neki precizan žanr, jer The Cure su bili posebna priča još od 1978. kad su osnovani u gradu Crawley u Engleskoj. Od prvog nastupa te godine The Cure je do sada odsvirao preko 1500 koncerata. No, prije novog albuma The Cure 25. studenog objavljuju reizdanje albuma "Wish", njihovog devetog albuma iz 1992., ujedno i najprodavanijeg. Tada je stigao do prvog mjesta britanske top-ljestvice, i drugog američke, što je samo zacementiralo poziciju The Curea kao najuspješnijeg britanskog novijeg benda. Izvorni album na trostrukom CD box setu donosi 45 pjesama, od kojih su 24 ranije neobjavljene snimke i četiri ranije nepoznate pjesme. S "Wish" su tada skinuta tri singla, "High", "Friday I'm In Love" i "A Letter To Elise", a grupa je te godine odsvirala svoju najdulju turneju sa 111 koncerata u 21 državi.
The Cure su oduvijek bili sinonim drugačijeg zvuka i stava, ali i vrhova top lista s obje strane oceana, pa priča o njima ostaje ostvareni san, pogotovo po utjecaju koji su kao alternativci "sa strane" izvršili na srednju struju popularne glazbe osamdesetih i devedesetih, te usput prodali brdo ploča i zaradili puno novaca. Kao pripadnici britanskog ešalona autora "totalno drugačijih od drugih", The Cure su bitno utjecali na širenje raspona i stilova najkomercijalnije pop glazbe, pa su se odjeci rada The Cure mogli lako prepoznati u mnogim karijerama i kasnijim bendovima.
Robert Smith, doduše, nije naučio osnovnu Bowiejevu lekciju o promjenama imagea, pa je i danas sličan kakav je bio pred trideset i kusur godina, osim što je stariji, što ponekad izgleda smiješno, kao i kratke hlačice i školsko odijelo Angusa Younga iz AC/DC. Ali čak i uz isti make-up s lica Roberta Smitha i odavno dosadnu frizuru, The Cure su bili kilometrima daleko od površinske šminke bez sadržaja i ostali su među najuspješnijim britanskim izvođačima zadnjih dekada.
The Cure su odavno postali brend, britanski prvaci drugačijeg zvuka, a bogme i izgleda. Ponajviše zbog Roberta Smitha - koji je dojadio s raščupanim imageom našminkane lutke, ali je pritom napisao više nego dovoljan broj pristojnih pjesama - The Cure su i u Americi stekli golemo sljedbeništvo i utjecaj. Sve to omogućilo im je uspjeh, stalne turneje i položaj alternativnog mega-benda preko oceana, slično kao i kod Depeche Mode.
Nakon nekoliko polu-rasformiranja prvi povratnički album 2004. "The Cure" pojavio se kao polovična utjeha ražalošćenim poklonicima Roberta Smitha. Bez gitarista Porla Thompsona, koji se u međuvremenu pridružio sastavu Strange Sensation Roberta Planta, The Cure su zvučali tek kao Smithov prateći sastav, koji je osim potpisa pod pjesmama bio glavni i odgovoran u producentskom dijelu posla. Stoga je bila dobra vijest da je zadnji, trinaesti album "4:13 Dream" bio potpuniji proizvod čitavog ansambla, doduše kvarteta, koji ste prepoznali kao The Cure odmah nakon početka potmule uvodne teme "Underneath The Stars". Dojmu skupnog povratka nije odmoglo niti zajedničko autorstvo glazbe cijele postave, s Robertom Smithom zaduženim za tekstove pjesama, a kasniji koncerti potvrdili su da su se The Cure vratili na velika vrata. Ukratko, profinjeni Smithov autorski rukopis uvijek je imao dovoljno potencijala za borbu s boljom prošlošću, pa se i od novog albuma "Songs Of A Lost World" može očekivati slično.
VIDEO: Matthew Perry, Chandler iz 'Prijatelja', uištio je svoj život: 'Na odvikavanje sam potrošio 69. mil. kuna'
