Na radiju si skriven, magičan, visok i lijep. Na radiju možeš biti Brad Pitt ili George Clooney, i to sve samo zato što imaš dimenziju glasa – rekao je Robert Ferlin, od milja prozvan zaštitnim znakom Radio Rijeke jednom prilikom.
Ovog cijenjenog i voljenog radijskog i televizijskog voditelja već 27 godina svakog petka u 9.15 nazivaju slušatelji Radio Rijeke kako bi mu iznijeli svoje probleme. Kada je počinjao s poslom radijskog voditelja, bio je dio nove, mlađe generacije novinara koja je došla početkom 90-ih, puna ideja za nove emisije i neku opušteniju komunikaciju sa slušateljima. A radio je sve: pisao i uređivao vijesti, javljao se s riječke place, snimao ankete, odlazio na bojišta, vodio program i prenosio nogometne utakmice.
Njegova “Tužibaba” stekla je status kultne emisije, a osmislio ju je 1991. s kolegom Alenom Černeljićem, no 1994. počeo ju je sam voditi. Smatrao je da je potrebno imati emisiju u kojoj će se čuti glas malog čovjeka i sigurno mjesto za one koji se samo žele potužiti na nešto što ih tišti. Ferlin je poznat i po svojem reskom smislu za humor koji mu nekada stvara probleme, no smatra da slušatelji uživaju u tome što je ponekad cinični mizantrop pa ih čak i prekine u pola rečenice. Svoj smisao za humor zahvaljuje tome što je odrastao na montypythonovcima, na ciničnim komentarima i ponekad izopačenom smislu za šalu.
Smatra da slušateljima nikada ne podilazi, a za sebe kaže da nije napuhana veličina i zna gdje mu je mjesto. Za radio kaže da mu je prva ljubav i jednostavniji od svega drugoga. Taj medij donosi mu najviše neovisnosti u radu i mogućnost improvizacije, a kako voli biti slobodan i nesputan – više voli biti na radiju nego na televiziji. Planove za budućnost ovaj nam put nije htio otkriti, a iako je možda ponekad i pomišljao ukinuti “Tužibabu”, slušatelji mu to nisu dopustili.
Koliko vam znači nominacija za Večernjakovu ružu?
S obzirom na imena onih koji su odlučivali o nominacijama i njihovim postignućima, znači mi puno jer čak i samom nominacijom postajem dio tog miljea.
Emisija “Tužibaba” emitira se već 27 godina, sjećate li se prvog poziva i kako je to tada izgledalo?
Da sam znao da će se održati toliko godina, možda bih se trudio zapamtiti ga. Ne pamtim čak ni prvi poziv u posljednjoj emitiranoj emisiji.
Jeste li se vi nekad osobno uzrujali zbog poziva slušatelja?
Nema emisije u kojoj se ne uzrujam zbog barem jednog poziva. A kad Kvarnerom zavlada jugo i južina, onda je i poziva na koje ne možeš ostati hladnokrvan puno više.
Poznati ste po svojem smislu za humor, no je li vam to ikad stvorilo probleme u voditeljskom poslu?
Znalo je tijekom gotovo 30 godina rada biti onih kojima se moje šale nisu činile primjerenima, ali kako ono kažu: nije se još rodio koji je svima ugodio.
Koje odlike, po vašem mišljenju, mora imati dobar radijski voditelj?
Mora biti visok 1,89 m i imati sijedu kosu (smijeh) Stvarno ne znam, ja, recimo, sebi uopće nisam dobar voditelj.
Koga ćete sve povesti na svečanu dodjelu u HNK 22. ožujka?
Zvao sam Glenn Close jer ona zna kako se gubi. Još čekam njen odgovor.
