Od zabrana do svjetskog rekorda Thompsonu je trebalo okruglo 30 godina karijere. S čak 260.000 tisuća prodanih ulaznica u jednom danu za koncert na Hipodromu 5. srpnja dostigao je broj kojem su se približili smo rijetki glazbenici. Ako je Thompson "samo" glazbenik. S još dvjesto tisuća prodanih kasnije, priča o organizaciji koncerta na Hipodromu postala je još složenija. Ovo nije tekst o njegovoj glazbi i neprihvatljivim porukama vezanim uz dijelove lika i djela, jer o tome sam pisao puno puta i nema smisla ponavljati. No, sama činjenica da se dogodila ovakva pomama za ulaznicama zaslužuje staviti ovaj događaj u stvaran kontekst i provjeriti tko je sve do sada privukao toliko ljudi, kao i promotriti tehničke zahtjeve koji se stavljaju pred organizaciju ovakvih okupljanja.
Da se toliko ljudi samo okupi na livadi i ne radi ništa, trebalo bi napraviti ozbiljnu prometnu regulaciju, a ako se radi o koncertu, stvari su još kompliciranije. Budući da neće biti drugog zagrebačkog koncerta, realno je očekivati još veći broj ljudi koji se može približiti i broju od pola milijuna, makar u zakrčenim ulicama oko Hipodroma, ako ne i na njemu. Iako se u izvještajima o rekordu najčešće spominje dojučerašnji prvak Vasco Rossi, koji je u talijanskoj Modeni 2017. prodao oko 225 tisuća ulaznica, puno bliži primjer bilo bi Bijelo dugme i njihov treći povratnički koncert 2005. na beogradskom Hipodromu, gdje su okupili oko 220 tisuća ljudi. Bio sam na tom koncertu, nakon njihovog nastupa na maksimirskom stadionu, i organizacijski je to bilo toliko loše odrađeno da je većina publike "odostraga" čula malo toga, a još manje vidjela. To je bilo toliko izraženo da su neki nakon puno godina dobili i sudsku tužbu protiv organizatora jer je zvuk bio katastrofalan.
A kreirati dobar zvuk na otvorenim prostorima poput Hipodroma zna malo iskusnih ton majstora. Stoga nije nelogično da sam prvi podatak o ekspresno prodanih 130.000 ulaznica u samo par sati dobio u petak navečer, baš na nedavnom prvom zagrebačkom koncertu Bijelog dugmeta, od Nine Vrdoljak, kćerke Dražena Vrdoljaka, koja radi u sustavu Entrio, zaduženom za prodaju ulaznica za Thompsonov koncert. Ne bih se kladio da mnogi s koncerata Bijelog dugmeta neće otići i na Thompsona, jer izuzmemo li suprotne ideološke predznake, u mnogim detaljima radi se o sličnoj glazbenoj estetici i publici, uz to što je Thompson i očiti nastavljač vokalne tradicije Alena Islamovića. Nije tajna da je autorski puno toga iz Bregovićeva "narodnog" okupljanja iz vremena Jugoslavije s "e, moj narode" i emocionalnim i ideološkim kodom samo preveo svojim riječima u masovno okupljanje Hrvata zadnjih desetljeća, a pogotovo onih koji misle da im nešto uvijek i iznova prijeti. Tih 130.000 ubrzo se popelo na 280.000, a kasniji dokup terena i Thompsonova želja da bude samo jedan koncert, odredila je koliko se još ulaznica može i smije prodati za 5. srpnja. Ukupno pola milijuna čini se da je službena završna brojka.
U svakom slučaju, Zagreb prvog vikenda u srpnju postaje turističko središte ne samo regije, nego i dobrog dijela Europe. Jer, osim 18 godina od zadnjeg Thompsonova zagrebačkog nastupa, prošlo je i puno godina otkad je nastupao u inozemstvu, pa kad već on ne može do Münchena, Frankfurta ili Beča, mnogi će otamo stići ovamo, na Hipodrom. Sigurno je da će iznajmljivači stanova zaraditi masno, jer Zagreb ima samo oko 30.000 mjesta u hotelima i privatnom smještaju, što je daleko ispod tražene brojke prvog vikenda u srpnju. Bilo je i ranije koncerata na kojima se okupilo još više publike, ali su to često bili festivali s većim brojem izvođača. Bilo je i solističkih nastupa s većim brojem publike, ali su bili besplatni, poput milijunskih okupljanja na plaži Copacabana u Rio de Janeiru gdje su rekorde postizali Rod Stewart 1994. s više od tri milijuna ljudi, ili Rolling Stonesi i Madonna s oko milijun i pol 2005. i 2024. I Jean-Michel Jarre u Moskvi je 1997. također privukao oko tri i pol milijuna ljudi, ako su brojke točne, a par godina ranije u Parizu milijun manje, ali još uvijek golemih dva i pol milijuna. Metallica je ja moskovskom aerodromu 1991. svirala pred više od milijun i pol ljudi na festivalu Monsters of Rock, ali i taj je koncert bio besplatan. Jedini koji je stvarno prodao oko 300 tisuća ulaznica bio je Bruce Springsteen 1988. godine na koncertu u Istočnom Berlinu, ali tadašnji sustav mjerenja prodaja ulaznica u DDR-u nije bio pouzdan da bi se rekord uvrstio u službene pothvate.
No, s prodanim ulaznicama Thompson je prestigao spomenutog Vasca Rossija, Bijelo dugme i Paula McCartneya koji je 1990. na Marakani u Rio De Janeiru prodao oko 184 tisuće karata. Dakako, koncert s najvećim brojem prodanih ulaznica ne znači i najveću zaradu, jer ozbiljan rast cijena ulaznica zadnjih godina u svijetu znači da, primjerice, Taylor Swift sa 80 tisuća ulaznica prodanih po ekstremno visokim cijenama od 400 eura naviše, zarađuje po nastupu više nego Thompson s prosječnom cijenom od 40 eura. Ali nije sve u novcima, mada će prihod i dobit od koncerta na Hipodromu biti ekstremno visoki i za Thompsona i za sve uključene u organizaciju. Jer radi se o ekstremnim brojkama publike - kod Thompsona je ionako sve ekstrem - pa je bolje i ne razmišljati koliko će se hladnog piva popiti ili hamburgera i kobasica pojesti.
Puno važnije bit će koliko će biti kola i ekipa hitne pomoći, zahoda, te kako će organizacijski raspodijeliti toliko publike na Hipodromu da ne bude gužve, guranja i neželjenih naleta, kao i kako će se regulirati promet da svi ti ljudi stignu tamo, i natrag odakle su došli. Još jedna posljedica Thompsonovog koncerta bit će ta da Tomislav Tomašević sigurno dobiva skorašnje lokalne izbore u Zagrebu i ostaje gradonačelnik. I zbog pragmatične procjene da treba dati dozvolu za održavanje Thompsonova koncerta na Hipodromu, jer zabrane koje traže domoljubni čistunci za "narodnjake", "cajke", pa čak i Duška Kuliša u Puli, Bajagu ili Sergeja Ćetkovića u Splitu, zaista su sulude. Iako je nabrijani dio lijeve kulturne i političke javnosti htio gurnuti Tomaševića u borbu s Thompsonom, cenzura nema smisla; dajte onima s kojima se ne slažete jednaka prava kao i onima s kojima se slažete dok je sve po slovu zakona. Dakako, kad netko u mikrofon vikne "za dom spremni", isključite mu struju, ali sve ostalo je sloboda govora i okupljanja. Pogotovo u vrijeme kad i američki predsjednik svakodnevnim izjavama o svojatanju Grenlanda, Kanade ili Panamskog kanala čini više nego Thompson s davnim spominjanjem Herceg-Bosne.
Tu, naravno, moramo spomenuti ustaški pozdrav koji zadnjih dana mediji izbjegavaju spominjati govoreći o svjetskom rekordu. Postao je to omiljeni šlagvort pri odlasku na Thompsonove koncerte i ušao u domaći mainstream - uz službeno sudbeno relativiziranje, pa nekad može, nekad ne može - kao vid pobune protiv nečega, ali čega? Zna se da je na lanjskim parlamentarnim izborima pobijedio HDZ, da je u vladi i Domovinski pokret, pa ipak, unatoč tome što desnica nema čime biti iznervirana, ili ne daj bože prestrašena, zbog brige za budućnost Hrvatske, stalno se govori o prijetnjama, čuvanju ovoga ili onoga i slave branitelja koju nitko ne dovodi u pitanje. Pa i zadnji Thompsonov hit "Ako ne znaš šta je bilo", za koji ipak nije osvojio Porina s tri nominacije, pogled je unatrag, kao da će netko zaboraviti prošlost ako nas Thompson ne podsjeti. Ispada da su svi drugi niškoristi i zaboravni. Proizvodi se radikalizacija, a domoljubno profiterstvo koristi stari narativ; prijetnje postoje i stvarne su, a mi vas od njih branimo. Niti takve primisli ne bi bile nedopuštene u demokratskom društvu, no kad upleteš u to uzvik "za dom spremni" i priču vratiš na taj teren, institucije ne mogu raditi svoj posao, jer bi kamere vjerojatno pokazale da pola Hipodroma viče tu omiljenu uzrečicu čiji je glavni protagonist Ante Pavelić (18. svibnja je obljetnica te sramote) predao veliki dio hrvatske obale. Pa bi lani Thompson svirao u Italiji u Dugopolju pored Splita, gdje je snimio zadnji DVD i Blu-ray, da Franjo Tuđman i partizani nisu pobijedili u Drugom svjetskom ratu.
Otvori KEKS Pay
i tako smo došli do toga, da budem pobrisan kada samo kopiram rečenicu iz članka "Dakako, kad netko u mikrofon vikne "za dom spremni", isključite mu struju"