Natjecanje za pjesmu Eurovizije kuca na vrata i prošlog tjedna sa svojim timom u Portugal je otputovala Franka Batelić koja Hrvatsku predstavlja s pjesmom “Crazy”.
Svi joj žele što bolji plasman, a kako je sudjelovati na tom natjecanju, najbolje znaju prijašnji predstavnici. Prije 31 godinu u Bruxellesu su tadašnju Jugoslaviju predstavljali Novi fosili.
– Ti su dani bili među najljepšima u mojoj karijeri. Posjet kraljevskom dvoru, upoznavanje s kraljem i kraljicom, izleti po gradu i okolici i veliki nivo profesionalnosti. Sve je bilo dovedeno do perfekcionizma, a te tri minute nastupa se uopće ne sjećam. Trema je bila tolika da sam izgubila pojam o svemu kad me voditeljica najavila i još rekla da mi je rođendan – govori Sanja Doležal koja nam je ispričala i jednu anegdotu.
– Na izletu u zoološki vrt Vladimir Kočiš Zec bio je izuzetno dobro raspoložen i dohvatio je jednog ogromnog pitona i poljubio ga u usta i slika je obišla svijet. Ja zmiju nisam htjela dodirivati, tako dobro raspoložena ipak nisam bila – prisjetila se glazbenica koja je s kolegama iz benda osvojila četvrto mjesto s pjesmom “Ja sam za ples”.
I njezina kolegica Danijela Martinović rado se prisjeća svoja dva nastupa na Euroviziji. Prvi put je 1995. s grupom Magazin, Lidijom Horvat Dunjko i pjesmom “Nostalgija” osvojila šesto mjesto, a tri godine poslije, nastupivši samostalno s pjesmom “Neka mi ne svane”, bila je peta.
– Stvarno mi je ostalo u predivnom sjećanju i bili smo jako dobro plasirani, ali kada si dio benda, ekipe, onda je puno lakše i manja je odgovornost, ali time je i manja naslada koja je podijeljena. Mislim da se s “Neka mi ne svane” pisala mala povijest jer sve vezano za tu pjesmu i danas je nestvarno i nevjerojatno je da mi i dalje fanovi pišu na stranim jezicima. Oni su pjesmu uvrstili na sedmo mjesto najboljih svih vremena, a prije par dana sam saznala da su me hrvatski fanovi Eurosonga proglasili za najbolju predstavnicu otkad je Hrvatske. Napisali su da sam kraljica Eurosonga i tako je slatko i divno da ta pjesma i dalje živi – govori Danijela i priznaje da su svi imali predosjećaj da će se “Nostalgija” dobro plasirati, no za drugi nastup nije znala kako će proći.
– Odlično smo se provodili, ali svaki drugi dan ustajala sam u šest sati ujutro jer sam u osam na probi morala pjevati ton visoki h. Od svih obaveza i proba nismo baš stigli razgledati Birmingham. Ali bilo je predivnih stvari, trebala bih napisati knjigu – veselo je uzviknula Danijela, a svoje dojmove mogao bi u takvom mediju opisati i Goran Karan koji je 2000. godine u Stockholm putovao s pjesmom “Kad zaspu anđeli”.
– To je jako mnogo gužve zbog tri minute nastupa, odatle i trema. Dok se prikazivao filmić o Faustu Vrančiću, mi smo se namještali po pozornici i tada je netko iz publike viknuo moje ime. To me vratilo u trenutak i dalo mi opuštenost kakvoj se nisam nadao – prisjetio se glazbenik.
– Želio sam jedan refren otpjevati na engleskom kako bi ljudi shvatili emocije teksta, no bilo je odlučeno da to ne učinim. Naravno, kada si na pozornici, možeš što želiš, ali poštovao sam pravila i bio pristojan iako sam imao dugu kosu – uz smijeh zaključuje Goran čija je pjesma kasnije prevedena na mnoge jezike.
