Krajem 2024. godine Bob Dylan objavio je na mreži X: "Uskoro izlazi film o meni pod nazivom 'A Complete Unknown' (kakav naslov!). U glavnoj ulozi je Timothée Chalamet. Timmy je izvanredan glumac, pa sam siguran da će biti potpuno uvjerljiv kao ja. Ili kao mlađa verzija mene. Ili neka moja druga verzija. Film je temeljen na knjizi Elijaha Walda - 'Dylan Goes Electric', koja je objavljena 2015. godine. To je sjajan prikaz događaja iz ranih šezdesetih koji su doveli do fijaska u Newportu. Nakon što pogledate film, pročitajte knjigu". Dakako, radilo se o biografskom filmu "Potpuno nepoznat" čiji je naslov, koji se toliko svidio Dylanu, zapravo smislio on sam, a producenti i redatelj filma preuzeo iz teksta pjesme "Like a Rolling Stone" objavljene 1965. Bila je to godina kada se Bob Dylan elektrificirao, a knjiga "Dylan Goes Electric! Dylan, Seeger, Newport, and the Night that Split the Sixties", koju je Elijah Wald napisao o tome objavljena je 2015., postala je predložak za hollywoodski film.
Dapače, upravo je tim Boba Dylana otkupio prava za ekranizaciju knjige, znajući da u rukama ima efektnu priču o ključnom razdoblju Dylanove karijere. Nedavno je prevedena na hrvatski jezik i pod nazivom "Električna pobuna" stigla na domaće tržište kao jedna od knjiga koje preporučuju svi, i kritičari i autoriteti za Dylana. Budući da se radi o razdoblju o kojem se već otprije zna puno toga, autor Elijah Wald morao je napraviti pravi pothvat da svojom knjigom produbi ionako već dubok "bunar" činjenica, podataka i diskursa o famoznoj Dylanovoj elektrifikaciji sredinom šezdesetih. Sam Wald kasnije je u intervjuu rekao,"To mi je apsolutno raznijelo um. Ono što sam čuo od Jeffa Rosena, koji je Dylanov menadžer, bilo je da Bob ne čita knjige o Dylanu. Zato ovo uopće nisam očekivao. Nekako sam unaprijed pretpostavljao da je Dylan pročitao moju knjigu o Robertu Johnsonu, ali ovo me potpuno zateklo. Presretan sam. Mislim da je ovo prva knjiga o Dylanu o kojoj je rekao nešto pozitivno još od knjige Anthonyja Scaduta iz 1972., 'Bob Dylan: An Intimate Biography'". Nisam poklonik onih skraćenih preporuka na koricama knjiga, ali nakon samog Dylana i Todd Gitlin, autor knjiga "The Sixties" i "Occupy Nation", na koricama knjige poručuje da "U ovom tour de forceu Elijah Wald razrađuje i produbljuje pojednostavljeni mit o generacijskoj smjeni u Newportu, dajući punu težinu onome što s pravom naziva Bob Dylanovom 'deklaracijom neovisnosti' … Ovo je jedan od najboljih prikaza koje sam čitao o glazbenicima koji se bore za svoju čast." Jasno je da se radi o unikatnoj knjizi čiji datum objave, a to je bilo 50 godina nakon izvornih događaja, pruža mogućnost novih saznanja i naknadne pameti koju je Elijah Wald usuo u ovaj impozantan tom.
"Električna pobuna" (Školska knjiga, 312 stranica, tvrdi uvez, prijevod Maja Adžija i Denis Leskovar) jedna je od važnih knjiga o Dylanu i jedna od najbolje napisanih, što znači puno, budući da ih se godišnje pojavljuje bar nekoliko novih, nakon što su police već prepune autoritativnih razmišljanja o karijeri možda najznačajnijeg rock imena 20. stoljeća. Ujedno je i sjajno prevedena, a upravo je prijevod taj koji na određenom tržištu treba "protumačiti" i autohtono "podvaliti" ono što je pisac zahvatio vlastitim rukopisom. Što je to Wald uspio pedeset godina (kad je objavio knjigu) nakon samog događaja kojim kulminira knjiga - Dylanovog elektrificiranog nastupa na američkom Newport Folk Festivalu 25. srpnja 1965., prostoru osvojenom od pripadnika folk scene i posvećenog akustičnoj glazbi - i mnogih drugih koji su desetljećima pisali o javnom događaju o kojem je već tada razglabala javnost, a posljedični film pojavio se šezdeset godina kasnije?
FOTO Pogledajte atmosferu na dodjeli nagrade Rock&Off, najboljeg tuluma u Zagrebu
Prije svega radi se o sjajnom piscu koji je temeljito uronio u zadanu temu, što mu je dalo prostora za istražiti i opisati ne samo Dylanov rad, nego i puno širi kontekst u kojem se priča događala. Važno je naglasiti da je Wald zajedno s folk pjevačem Daveom Van Ronkom i protagonistom te scene ranije napisao knjigu "Mayor of MacDougal Street: A Memoir", o newyorškoj folk sceni početkom šezdesetih, prema kojoj su braća Coen do neke mjere temeljila odličan film "Inside Llewyn Davis". Kao već temeljiti poznavatelj i tumač scene na koju je Dylan stigao iz Minnesotte u New York na samom početku 1961., Wald je logično krenuo u nastavak priče o Dylanu, koja se dijelom događala već i u toj njegovoj ranijoj knjizi. Shvaćajući da su Dylanovo protestno folk razdoblje i politički angažman trajali samo dvije godine, preokret koji se dogodio 1965. bio je još radikalniji, da bi eksplodirao iduće, 1966. godine prvim dvostrukim albumom u povijesti "Blonde on Blonde" i Dylanovom "pravom" električnom turnejom uz pratnju The Hawksa, kasnije nazvanih The Band. Obično se kaže, "ostalo je povijest", ali ta povijest se zapravo već dogodila i upravo je ona središnji dio Waldove knjige "Električna pobuna". Pomalo paradoksalno, ali očekivano, s obzirom na reklamu filma, za koji sam Waldo tvrdi da ima malo veze s knjigom, "Električna pobuna" nije samo knjiga o Dylanu, već čitavoj sceni, brojnim odnosima na njoj, s Dylanom kao predvodnikom nadolazećih promjena i "zajedničkim nazivnikom" o tome kako se mijenjala ne samo glazba, nego i svijest glazbenika, scene i javnosti o folk i rock glazbi sredine šezdesetih. Samom Dylanu knjiga se vjerojatno svidjela baš zato što ne govori samo o njemu, već o mnogima oko njega.
Jer, situacija je bila složena, a upravo to široka je tema Waldove knjige u kojoj do detalja razlaže situaciju na sceni i u društvu. Niti su svi na konzervativnoj folk sceni bili "sveci" - komercijalizacija folka već je bila vidljiva i čujna - a ponajmanje je svetac bio Dylan. Te godine već je objavio album "Bringing It All Back Home" čija je polovica bila snimljena uz pratnju električnog sastava - ali to izgleda nitko nije shvatio "za ozbiljno" - a još 1962. snimio je električni singl "Mixed-Up Confusion". No, nastup na Newport Folk Festivalu, s tri pjesme izvedene s gromoglasnim električnim pratećim bendom i kasnije dvije akustične, ostao je zapisan kao "točka razlaza" na nekoliko razina; Dylana s folkom i folkom kao dominantnim dijelom artističkih pomaka, koje je preuzimao novi, nadolazeći rock. Sve to Wald je zapakirao u iscrpnu kroniku vremena i kulturne scene, odustajući od dominantnih klišeja i nudeći temeljitije istraživanje o pomacima u glazbi šezdesetih.
Waldova usmjerenost svim likovima i širem glazbenom ekosustavu dovodi do pojašnjavanja međuodnosa Dylana i Petea Seegera, o folklornim puristima, blues glazbenicima, nadolazećim britanskim rock bendovima i publici koja se osjećala izdanom. Umjesto karikaturalnog prikaza "publike koja zviždi", Wald nudi sliku zajednice koja se bojala gubitka vlastitih vrijednosti. Knjiga je puno detaljnija i kompleksnija od plošnog igranog filma, koji je preuzeo samo narativ o Dylanovoj elektrifikaciji u općim crtama. S druge strane, "Električna pobuna" pedantno istražuje pozadinu čitave priče, s jasnim ocrtavanjem šire situacije i dokumentarističkim opisima većeg broja likova, njihovih uloga, kao i društvenog konteksta u kojemu su se događale tektonske političke, društvene i glazbene promjene.
Wald mirno konstatira da je Dylan bio svojeglav, samoživ, proračunat i uvjeren u svoje "moći", ne idealizira umjetnika koji je u bijegu od folk scene na kojoj je uspio, vidio mogućnost širenja vlastite misije i artističku budućnost. Znajući za spomenutu "eksploziju" koju je Dylan izazvao u samo par godina folk-aktivističkog rada, logična posljedica bio je otpor folk scene i protagonista poput Petea Seegera koji su njegovu promjenu doživljavali kao izdaju. Wald vraća događaje u njihov stvarni povijesni, kulturni i glazbeni kontekst, a u toj demitologizaciji leži najveća prednost knjige, pokazujući da sukob oko Dylanova električnog nastupa nije bio samo obračun između starog i novog, tradicije i modernosti, već složena borba za identitet, autoritet i kontrolu unutar same folk zajednice koja je imala vlastite nepisane i pisane zakone, estetske granice i ideološka očekivanja. Dylanovo okretanje električnim instrumentima nije značilo samo promjenu zvuka, nego i odbijanje da bude glasnogovornik pokreta, generacije ili političke agende koju je i sam prethodno izgradio. Wald taj trenutak precizno opisuje kao Dylanovu "deklaraciju neovisnosti", čime naglašava umjetničku, a ne samo stilsku dimenziju te odluke i nudi knjigu koja se jednostavno mora pročitati.
Otvori KEKS Pay
Njegve knjige ne čitat ! On je svoje rekel !