Mladi radijski voditelj Dino Terman poznato je ime svima koji slušaju Happy FM. Oh, isprike, poznati je glas svima koji slušaju Happy FM, ali slušamo ga i u podcastu Happy FM-a gdje je imao priliku intervjuirati brojna imena naše glazbene scene. Tijekom razgovora oni su njemu svašta otkrili, a sada je on nama otkrio kako to da je došao na radio, kako se snašao, ali i što voli raditi u slobodno vrijeme.
Dino, slušamo vas na Happy FM-u i u podcastu. Odakle ljubav prema radiju?
Ne bih rekao da imam ljubav striktno prema radiju, to je sve spoj stvari koje volim; glazba, javni govor i animiranje ljudi. Oduvijek sam volio zabavljati ljude, govoriti pred ljudima i nikad nisam imao tremu.
Kako ste došli na Happy i zašto ste izabrali baš taj posao?
Na radio sam stigao primarno kao tehničar čiji oglas za posao sam našao na stranicama Studentskog centra. Zapravo, ako povežemo prethodno pitanje i ovo, tehnika, mikseta, mikrofoni – to je moja prva ljubav zbog koje sam bio ushićen poslom na radiju.
Prvo ste radili kao tehničar. Možete li nam malo približiti taj posao? Koliko se razlikuje od voditeljskog?
Posao tehničara je zapravo dosta sličan poslu voditelja, ali s ključnom razlikom da tehničari ne pričaju u eteru i nisu dio radio showa. Oni se brinu da glazba bez problema svira, da se promidžbeni program i ostali dijelovi programa emitiraju na vrijeme te su uvijek pripravni ako se možda dogodi problem s tehničkom opremom koji voditelji ne znaju riješiti. Uz to tehničari su dežurni 24 sata, 7 dana u tjednu pa ako ste se kao i ja pitali tko pušta glazbu na radiju u ranim jutarnjim satima sad sam vam to i odgonetnuo.
U voditeljski stolac sjeli ste na prijedlog Alena Bičevića. Jeste li dugo razmišljali o tome?
Tijekom rada kao tehničar često sam surađivao s tadašnjim voditeljem Happy FM-a, Alenom Bičevićem. Povremeno bi me uključio u svoj radijski show, čime sam prvi put imao priliku obratiti se slušateljima Happy FM-a. Kako je Alen najavljivao svoj odlazak, jednog me petka upitao zašto se ne bih okušao na njegovom mjestu. U početku mi ta ideja nije ni pala na pamet, ali nakon vikenda provedenog u razmišljanju, rekao sam si – zašto ne?
Jeste li imali tremu? Kako je izgledao vaš prvi nastup u eteru?
Sebe smatram opuštenom osobom koja voli improvizirati i bez treme na javnom nastupu. Tako da je moje prvo javljanje u eteru bilo bez velike pripreme. Rekao sam si: predstavit ću se ljudima i samo biti ono što jesam! Dakle, taj je dan bio moj teški debakl. Shvatio sam da iako javljanja od dvije minute zvuče jako malo, to je puno vremena gdje vi morate cijelo vrijeme pričati realno sami sa sobom i biti slušateljima zanimljivi.
Koliko vam traje priprema emisije? Imate li neke posebne dijelove pripreme? Nešto što morate učiniti?
Shvativši da je moj prvi dan primjer kako show ne bi trebao izgledati, za emisije sam se počeo detaljno pripremati. I to toliko detaljno da bih si pisao od vrlo precizno što ću reći u kojem satu. U početku te su pripreme znale trajati i po 3-4 sata. Osim toga, uz pomoć svoje mame (profesorice hrvatskog jezika), vježbao sam dikciju, čitanje i još mnoštvo toga što mi pomaže pri izražavanju.
Koliko improvizacije ima u vašim emisijama?
Sada, nakon gotovo pola godine te su se pripreme, naravno, promijenile. Sada naravno ima i improvizacije i spontanosti te je lakše samim time jer više nisam sam u eteru nego s kolegom Domagojem Nižićem.
Je li vam se nekad potkrala greška? Overthinkate li o takvim situacijama?
Iako je toliko vremena prošlo pogreške se, naravno, i dalje dogode. U početku sam dosta razmišljao o njima i mučile su me, ali sada, iako učim na njima, „ne grizem“ se toliko jer dogodilo se, ljudi su čuli i to je to. Ne mogu više tu ništa napraviti osim paziti da se ne ponovi.
Imate li neki posebno drag trenutak iz etera?
Zapravo, uživam u svim trenucima u eteru. Pogotovo ako su improvizirani i nenadano smiješni! Ako bih morao izdvojiti jedan, možda je to taj kada ni nisam bio u samom eteru već doma bolestan, a moj kolega Domagoj mi je posvetio rap pjesmu da ozdravim i da se što prije vratim na posao (kako on naravno ne bi umirao od dosade).
Kako se nosite s kritikama? Ima li ih uopće?
Kritika je oduvijek bilo i zauvijek će biti, ali ne bih rekao da se obazirem na njih ako nisu sugestivne jer one su u velikoj manjini naspram podrške i pohvala. Najviše strepim od maminih kritika, ali istovremeno ona je i moj najveći fan!
Sami kažete da guštate u svome poslu. Što je vama, a što mislite drugima toliko privlačno kod ovog medija?
Radio je i dan-danas, usudio bih se reći, najbrži medij. Ta mogućnost da se obraćate ljudima, da ih informirate i animirate za mene je jako zahvalna. Nitko od nas, kada sluša radio, nije 100 posto skoncentriran na njega. Može ga se slušati i dok obavljamo svoje svakodnevne poslove i obaveze i mislim da baš ta činjenica da ne moramo ostaviti sve ostalo bitno u našim životima, a da i dalje možemo uživati u njemu, razlog je zašto ga svi volimo.
Sebe opisujete kao glasnu osobu. Biste li rekli da vam to pomaže u radijskom poslu ili odmaže?
To što sam po prirodi glasan mislim da mi ide u korist kao radijskom voditelju. Na meni je zadatak da ljudi koji rade nešto drugo stanu i pitaju se: „Što ovaj priča?“.
Koji glazbeni žanr privatno volite slušati? Na čiji koncert biste voljeli ići? Koja vam je omiljena pjesma?
Na pitanje koji žanr glazbe slušam dat ću onaj stereotipan odgovor: sve! Ovisi o situaciji, raspoloženju, društvu. Dobro, ipak ću reći da možda ne slušam heavy metal. Ali pop, rock, folk, zabavnu glazbu, jazz sve slušam i to većinom s energičnim i energičnim ritmom.
Izvođačka grupa na čijem koncertu sam bio već nekoliko puta i opet bih volio otići, definitivno su Dubioza kolektiv. Mislim da kada pozivaš ljude na koncert trebaš im priuštiti show radi kojeg dolaze, a ne samo pjevanja. Dubioza to svaki put napravi.
Radite i podcast s našim poznatim glazbenicima. Kojom epizodom bi mali Dino dio oduševljen?
Pa mali Dino zapravo nikada nije postojao, nego samo mladi jer su još pri porodu sestre nagovijestile da ću biti od stijene odvaljen. Ali i mali Dino je bio u potpuno drugom mindsetu i ne bi bio s mojim dosadašnjim gostima oduševljen, ali odrasli je Dino uživao u razgovoru s Nives Celzijus i Alkom Vujicom.
Intervju s kim bi vam značio ostvarenje sna?
Da mogu birati koga bih ugostio u podcastu, iako ne puštamo njegovu glazbu, bio bi Charlie Puth radi fenomena od kojeg „boluje“ savršeni sluh.
Studirate mehatroniku. Kako izgleda vaše ukomponiravanje posla i faksa? Je li vam naporno? Kako se organizirate?
Usklađivanje posla i faksa ponekad zna biti naporno, što se i vidi na meni kada nisam mislima ni u poslu ni za knjigom, ali pokušavam se organizirati što bolje, kako bi takvih dana bilo što manje. Prednost je to što moje radno vrijeme je do 11 sati (barem u eteru) pa se nakon toga stignem pozabaviti i s faksom i studentskim obvezama.
Vidite li se u budućnosti u mehatronici i robotici ili na radiju?
Trenutačno sam na raskrižju između robotike i radija, razmišljam svakim danom u kojoj se industriji vidim, ali tu odluku odgađam, barem dok sam još student.
Što radite u slobodno vrijeme?
Osim radija i robotike u slobodno vrijeme volim jedriti, ići van i družiti se s prijateljima, igrati šah, putovati. Okušavam se u mnogočemu i volim ići iz krajnosti u krajnost.
Otvori KEKS Pay
