Luka Nižetić sa svojom se autorskom pjesmom "Južina" nakon pet godina vraća na Doru. Zanimljivo je da će ovo Luki biti i peto sudjelovanje na izboru hrvatske pjesme za Euroviziju pa bi se u njegovom slučaju moglo slobodno reći da bi mu ovo mogla biti "peta sreća". Koliko je pjesma privukla pažnju i Luku nametnula kao jednog od favorita ovogodišnje Dore govori i podatak da se u samo nekoliko sati nakon objave našla pri vrhu YouTube trendinga, a i u raznim anketama slovi za izvođača koji bi nas mogao predstavljati u Švicarskoj.
Dora 2025. je pred nama, a vi ste ponovno među natjecateljima. Što vas je potaknulo da se ponovno, nakon 5 godina, prijavite na ovo natjecanje?
Nisam imao namjeru prijaviti se na Doru, no kako sam se prošlog ljeta uhvatio pisanja svojih autorskih pjesama, moja menadžerica mi je stavila bubu u uho da bi bilo dobro da se s jednom od njih prijavim na Doru. Preslušao sam demo snimke i učinilo mi se da je skica pjesme "Južina" najviše podložna dinamičkim promjenama i aranžmanskoj prilagodbi, što ju je učinilo idealnom za prijavu na Doru. Dva mjeseca sam je s producentom Markom Mihaljevićem glancao, stavili smo je u tri minute i evo, sad sam tu, peti put na Dori. Iznimno sam sretan što je publika već prigrlila pjesmu te je pozicionirala na sam vrh trendinga na YouTubeu, a već prvi tjedan je direktno ušla na 6. mjesto nacionalne radijske top liste i najslušanija je pjesma s Dore u hrvatskom radijskom eteru. Za mene je svaki nastup prilika da pokažem tko sam u tom trenutku, da podijelim neku novu priču s publikom, a Dora je još uvijek najjača platforma na kojoj tvoj rad dolazi do velikog broja slušatelja. Važno mi je uživati u kreativnom procesu i osjećati da ono što radim ima smisla te da se publika, na kraju krajeva, u tome nalazi. Dok god imam pjesmu koja nosi neku autentičnu priču i poruku, neću isključiti mogućnost povratka na Doru.
Vi ste i autor pjesme. Kako je ona nastala? Je li i napisana za vrijeme južine?
Pjesma je zaista nastala za vrijeme južine, kad sam tri dana bio u svom komiškom apartmanu s pogledom na more, bezvoljan i nikakav; baš mi je bilo sve tlaka. U tom košmaru uzeo sam gitaru, udario H mol i iz mene je samo izašla prva rečenica pjesme: "Južina me valja, mozak mi ka žvaka". To mi se učinilo nekako zgodno, i na osnovu toga sam počeo graditi pjesmu. Zahvalan sam nekim višim silama što me takvo stanje bacilo na kreativnost te sam emocije koje svi proživljavamo za vrijeme južine pretočio u pjesmu.
Spominjete Doris Dragović u pjesmi. Kako je ona utjecala na vas kao glazbenika i što vam znači njezin lik i djelo?
Doris Dragović se našla u pjesmi sasvim slučajno. Nikako mi nije sjedao tekst na refren, pa sam jedan dan, preslušavajući demo na gitari, iz čista mira počeo na melodiju pjevati: "Nije kriva srdela", što mi se učinilo jako zabavno i catchy. Na osnovu toga sam složio tekst za cijeli refren, referirajući se i na pjesmu Doris Dragović, ubacio na kraju i nju čime sam zaokružio tu cijelu priču s nekakvom igrom riječi i slikama. Doris inače iznimno cijenim i kao osobu i kao umjetnicu; znali smo u jednom periodu ispijati kave i ćakulati na široko. Kad pogledate njen opus, vidite kolika je to velika i impozantna karijera, gdje još uvijek na koncertima pruža energiju i izvanserijski glazbeni doživljaj.
Jeste li se čuli s Doris? Kako je komentirala ovu pjesmu?
Doris mi se još nije javila; ne znam je li to dobro ili nije, ali s obzirom na to da smo privatno dobri, poznajemo se i poštujemo jedno drugo kao glazbenici i kao ljudi, mislim da ne bi trebao biti nikakav problem, jer ovo treba gledati kao jednu zabavnu i duhovitu pjesmu napisanu pod utjecajem južine.
Što mislite o konkurenciji? Koje biste još pjesme izdvojili?
Konkurencija je ove godine izuzetno kvalitetna, i to je ono što ovogodišnju Doru čini zanimljivom i izazovnom. Ima različitih glazbenih žanrova, odličnih balada i brzih pjesama. Svi izabrani izvođači su se doista potrudili i vjerujem da će publika prepoznati trud svih nas koji sudjelujemo. Dobra konkurencija me motivira da se dodatno potrudim i dam sve od sebe na nastupu u Opatiji. Izdvojio bih Jelenu Radan, čiji glazbeni izričaj volim, njenu karizmu, vokalnu emociju i interpretaciju, a i njezina pojava i mirnoća mi itekako gode.
Što za vas simbolizira južina, ne samo kao vremenski fenomen nego i kao stanje duha?
Južina je za mene metafora života - nepredvidiva, teška, ali i inspirativna, zamanta te i odvede u neka nadrealna stanja. Simbol je nemira, snage i borbe. Volim se našaliti da bismo južinu slobodno mogli proglasiti autohtonim hrvatskim stanjem.
Vaša glazba često nosi dozu mediteranskog duha. Na koji način "Južina" nastavlja tu tradiciju?
Rodio sam se i odrastao u Splitu, tako da nisam ni mogao pobjeći od tog mediteranskog duha, to je jednostavno usađeno u meni. Mama mi je prava Splićanka iz starosplitske obitelji Tvrdić, dok mi otac Milo vuče korijene s Brača, a ja sam već zadnjih 13 godina vezan za otok Vis, tako da, kako god okreneš, more, maslina, stina i južina - motivi su koji me okružuju. "Južina", kroz tekst i melodiju, nastavlja taj moj zvuk Dalmacije gdje smo modernoj produkciji dodali i tradicionalni zvuk ubacivši mandolinu, gusle i ojkalicu, te se time malo naslonili zvuku Dalmatinske zagore. Pjesma je nastala za vrijeme južine, snimljena je za vrijeme južine, spot smo snimili za vrijeme južine tako da izgleda ne mogu pobjeći od te južine (haha).
Što vam znači Dora kao platforma, i smatrate li je relevantnim natjecanjem za hrvatsku glazbenu scenu?
Dora je jedna od rijetkih prilika da se domaća glazba predstavi na velikoj pozornici. Smatram je i dalje relevantnom, a posebice nakon prošlogodišnjeg uspjeha Baby Lasagne koji je vratio interes za hrvatske pjesme na Eurosongu. Napokon se dogodilo i to da je jedan anonimni glazbenik danas postao najpoznatije ime ne samo na domaćoj sceni, nego i europskoj, s rasprodanom turnejom i uspješnim singlovima, sve zahvaljujući Dori, odnosno Eurosongu. Tako da i dalje Dora pruža izvođačima, naročito onima koji tek počinju, priliku da dosegnu širu publiku. Od svih domaćih festivala koji još egzistiraju, natjecanje hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije i dalje je najgledaniji TV show, koliko god I što god mi o njemu pričali.
Vaša energija na pozornici uvijek je zarazna. Kako crpite tu strast prema nastupima uživo?
Nastupi uživo za mene su esencija glazbenog djelovanja. Volim kreativni proces snimanja albuma, no nastupi uživo su ono što me čini najsretnijim i najispunjenijim. Kad izađem na pozornicu, mogu se isključiti od svega, na sve zaboravim, kao da sam ušao u neki matrix. Prepustim se tom doživljaju i povežem se s publikom, to me pokreće i daje mi smisao ovome čime se bavim. Kad ne budem više osjećao taj žar i ludilo koje me obuzme, bit će mi to pokazatelj da nešto nije u redu.
Postoje li neki posebni rituali ili tradicije koje imate prije nastupa na velikoj sceni poput Dore?
Nemam neke posebne rituale, ali uvijek volim provesti neko vrijeme sam, u tišini, kako bih se smirio, upjevao i prošao u glavi cijeli repertoar. Nekako želim iz potpunog mira ući u kaos. Ta nagla promjena digne mi adrenalin koji mi je potreban za nastup. Također, uvijek prije nastupa zahvalim ekipi koja radi sa mnom i kažem im: "Ekipa, idemo na najjače!"
Mnogi vas pamte po hitovima poput "Proljeće", ali i po pjesmama snažne emocije. Koja je pjesma koja vas najbolje opisuje?
Svaka pjesma nosi dio mene i odražava neku fazu života u kojoj sam bio kad sam je stvarao ili su je stvarali za mene. "Proljeće" ima posebno mjesto jer je označilo početak moje karijere i bacilo me u glazbenu orbitu. Ono je moja osobna karta i na neki način odredilo je moj glazbeni put. No, moj emotivni raspon je puno širi od "Proljeća". Tu su i prekrasne balade poput "Obećanja", "Ti si meni sve", "Ponekad poželim", "Prava ljubav" pa do dizalica kao što su "Kad zasvira orkestar", "Jugo" i "Amsterdam". Kroz svojih šest studijskih albuma predstavio sam svu glazbenu šarolikost, što obuhvaća razdoblje od nekih 20 godina. Koliko god su neke pjesme stilski različite, to je ipak jedan moj stil - eklektičan s puno transformacija i eksperimentiranja, u čemu upravo leži čar glazbe. Teško je odabrati jednu pjesmu koja bi me najbolje opisala, jer tu je spomenuto "Proljeće", zatim meni jako bliska "Ponekad poželim" ili ili najnovija "Južina". Možda će me moj nadolazeći album, na kojem ću autorski potpisati sve pjesme, najbolje opisati.
Vaš imidž i karizma su prepoznatljivi. Koliko vam je važno uskladiti glazbu s vizualnim identitetom?
Vizualni identitet je neodvojiv od glazbe. Oduvijek sam glazbu doživljavao kao auditivno-vizualnu priču. Dok komponiram ili dok pjevam, već mi se slažu slike u glavi. Čujem i vidim u isto vrijeme. Vizualni identitet je produžetak emocije i poruke koju pjesma nosi. Pokušavam uvijek uskladiti vizualni izričaj s atmosferom pjesme jer vjerujem da to pomaže publici da dublje osjeti ono što želim prenijeti.
Osim glazbe bavite se i ugostiteljstvom. Kakva je bila prošla sezona u vašim restoranima i što mislite kako će se poskupljenja odraziti na vaš posao u ovoj godini?
Ugostiteljstvo je posao koji zahtijeva puno truda i prilagodbe. Prošla sezona, kao i svaka, bila je izazovna i hvala Bogu uspješna; prošli smo pandemiju, pa mislim da se možemo nositi i s daljnjim promjenama na tržištu. Poskupljenja su stvarnost s kojom se svi suočavamo, ali naš glavni cilj u svemu je da nam je gost zadovoljan omjerom kvalitete i cijene.
Poznato je i da ste jako vezani za sestru Petru i njezine sinove Milu i Jozu. Koliko se često čujete s njima, kakav ste ujak?
S Petrom i njezinim sinovima vrlo sam povezan. Bez obzira na to koliko obaveza imam, uvijek pronađemo vremena za zajedničke trenutke. S Milom i Jozom je uvijek veselo i živo - nema mjesta gdje ih nema! Pravi su mali hahari, a kao ujak dopuštam im gotovo sve. Skaču mi po glavi, crtaju po meni, gužvaju me, a onda odjednom dobace: "Luka, volim te!" I tada se jednostavno rastopim. Oni su unijeli nevjerojatnu sreću u moj život. Gledajući ih kako rastu, često poželim zaustaviti vrijeme, jer znam da će vrlo brzo doći ona faza kada će biti tinejdžeri koje sve živcira, pa čak i njihov ujo.
Što biste voljeli postići u budućnosti - postoji li neki neostvareni san ili projekt?
Ima toliko toga što bih volio ostvariti. Jedan od mojih velikih snova je organizirati koncert pod otvorenim nebom. Također, ove godine planiram završiti i izdati svoj prvi kantautorski album. Većina pjesama nastala je prošlog ljeta, samo trebamo ući u studio i finalizirati ih. Ovaj projekt me potpuno okupirao i nevjerojatno sam uzbuđen zbog toga. Jedva čekam da publika čuje sve što smo pripremili.
