Joško Lokas, iskusni voditelj i urednik, tijekom karijere profilirao se kao jedno od najprepoznatljivijih lica domaće kvizaške scene. Posebno se to odnosi na HRT-ov kviz “Potjera”, u kojem svojim smirenim i profesionalnim pristupom pridonosi održavanju visokog standarda emisije. Osim toga, u popularnoj emisiji “Superpotjera” dokazao je svoju sposobnost da održi visoku dinamiku i interes gledatelja. Njegov rad, entuzijazam i predanost drugu godinu zaredom prepoznati su nominacijom za Večernjakovu ružu, nagradu koju je u prošlosti osvojio četiri puta za legendarni “Upitnik”.
Prije svega, čestitke na nominaciji za Večernjakovu ružu! Jeste li očekivali nominaciju i što vam ona znači?
Nikad ne očekujete i uvijek vas iznenadi. To vam sad ne govorim iz neke kurtoazije, a mogu potkrijepiti i činjenicama. Naime, moja posljednja Ruža osvojena je kao četvrta u nizu 2001. godine. Dakle prije 25 godina. Ako mislite da možete očekivati nominaciju nakon toliko godina, varate se. Radite najbolje što možete. Ne očekujete nominacije, ne očekujete nagrade. Nagrada vam je da radite posao koji volite i da gledatelji to prepoznaju. Veća nagrada od toga ne postoji. A onda vaš rad prepozna i žiri Večernjakove ruže i nekako vam postane drago da dopirete i do ljudi, mojih kolega iz ovog medijskog prostora koji dijelimo, i postanete svjesni lijepe časti koju vam je neko ukazao. Ona znači puno, nedvojbeno, i zato sam s radošću primio nominaciju u kategoriji TV osoba godine 2025.
Kakve su bile reakcije kolega iz redakcije?
Mi smo više obitelj, a tek onda redakcija. Mi to komentiramo na svoj način. Duhovit, britak, a to možete vidjeti i na ekranu kada se emitiraju “Potjera” i “Superpotjera”. Ponosan sam što sam dio svih tih ljudi koji žive ove nabrojene projekte bilo ispred ili iza kamere. Mi se na svakoj nominaciji šalimo da smo najbolja podrška onima koji osvajaju nagrade. Uvijek nas je puno i uvijek smo veseli kao da mi dobivamo (smijeh). I na partyjima nakon nagrada ostajemo najdulje, odnosno do kraja (smijeh).
U kategoriji TV osoba godine nominirani su i Antonija Blaće, Ema Branica, Morana Kasapović i Martina Validžić. Želite li nešto poručiti konkurenciji i koga smatrate najvećim rivalom?
Mislim da su svojim radom zaslužile nominacije, ali i same nagrade u proteklih nekoliko godina. Ne mogu procijeniti ima li tu favorita, tako da tko god osvoji, osvojio je zasluženo. Od svih njih mogu naučiti štošta jer ovaj posao je dovoljno kreativan pa stalno možete učiti, kako od starijih tako i od mlađih kolega, bez obzira na to jesu li na popisu nominiranih, a to i njima uvijek kažem. Mi se svi itekako poštujemo, a i privatno smo jako dobri. Naprimjer Antonija Blaće i ja smo dugogodišnji bliski prijatelji. To prijateljstvo jače je od konkurencije.
Kolega Tarik Filipović nakon šest sezona oprostio od “Potjere”, a vi ste ga pretekli ulaskom u svoju sedmu. Kako se osjećate tim povodom?
Pa ja bih to ovako sročio. Ekipa, Tarik i ja, snimili smo više od 1800 emisija “Potjere”. Mislim da ako neki projekt doživi toliko emitiranja i ostvari toliko velik utjecaj na televizijski program, onda sam zahvalan što sam dio televizijske priče koja mi je obilježila ne samo profesionalnu karijeru nego i život.
U protekloj godini gledali smo mnogo zanimljivih “Potjera” koje su krasile napete završnice, pamtite li neku posebno i po čemu se ističe od ostalih?
U posljednjih mjesec dana bilo je ludih završnica koje su odlučivale u posljednjim sekundama. Znate što? “Potjera” je nevjerojatan projekt u kojem kada mislite da ste sve vidjeli, ona vas iznenadi. Mislim kako ne postoji ista “Potjera” koju smo snimili i to ovoj emisiji daje poseban čar.
U ljudskoj prirodi je griješiti, pa tako ni lovci nisu sveznajući. Ima li nakon emisija zadirkivanja zbog netočnih odgovora?
Lovci su tu nemilosrdni jedni prema drugima, što je uvijek zanimljivo slušati jer njihova zadirkivanja su tek tona informacija oko same teme. Kada gledate njih kako raspravljaju o greškama i koliko znaju, nije vam jasno kako su uspjeli pogriješiti. Time se ovaj odgovor nadovezuje i na vaše prethodno pitanje. U “Potjeri” je ishod uvijek neizvjestan do samog kraja.
“Superpotjera”, format poznat po izuzetnoj napetosti i dinamici, bila je poprište vrhunskih natjecateljskih izvedbi poput one Dominika Pozderca. Kao voditelj, puštate li u takvim situacijama da prevladaju emocije ili nastojite ostati staloženi?
Emocije su dio mog televizijskog izričaja i to ne mislim mijenjati. Njih upakiram u koncentraciju i fokus, koji su u mojoj ulozi koju radim, a to je ona voditeljska, najpotrebniji. “Superpotjera” je rollercoaster emocija, kako kod natjecatelja tako i kod lovaca, tako da bi teško netko u mojoj situaciji ostao imun na ono što se događa u samom studiju pred oko 400 ljudi u publici. “Superpotjera” je baš televizijski spektakl. A najljepše od svega je sljedeća činjenica. Da vam je neko rekao unatrag desetak i više godina da će u silnoj poplavi reality showova i telenovela znanje al pari konkurirati, samo biste odmahnuli rukom.
Na što ste iz prošle godine najviše ponosni kad je riječ o “Potjeri” i “Superpotjeri”?
Na povezanost koju imamo kao ekipa. Od režije do studija. Svi sektori. Oni koji dolaze na snimanja “Potjere” i “Superpotjere” mogu uživo svjedočiti kakva atmosfera vlada među svima nama. Nekada se i lovci i ja smijemo izvrsnim forama ekipe koju nikad ne vidite u emisiji, a bez kojih ovaj format ne bi bio odličan.
Što biste rekli gledateljima koji se dvoume oko prijave na “Potjeru” zbog straha od javnog sramoćenja?
Svakoj ekipi govorim prije snimanja kako uvjeti na snimanju nisu takvi da bismo mi mogli ocijeniti koliko netko uopće zna. I natjecatelji i lovci neočekivano su padali na pitanjima za koje smo svi mi heroji s kauča mislili da nema šanse da to ne znaju pa se ipak dogodilo. I zato ističem njima tamo, a i ovdje koristim priliku to ponoviti. Na snimanju je kako ćete se snaći u tim okolnostima. I zato prijavljujte se! A ako vam vaš nastup zamjeri netko tko nije bio u “Potjeri”, pozovite ga da se i sam prijavi.
Dolazite li u HNK na dodjelu Ruže 20. ožujka i koga ćete povesti?
Nisam još siguran, ali mislim da neću biti sam.
Ako osvojite Večernjakovu ružu, kamo ćete je smjestiti? Hoćete li je nekome posvetiti?
Konkurencija za posvete je uvijek velika... Od sestre, klinaca, majke, oca, cijele bliže i dalje obitelji, gledatelja i ekipe “Potjere” pa do nekih ljudi koji nas nadahnjuju i inspiriraju na svakodnevnoj razini, ali mislim da ste me to isto pitali i prošle godine pa se nije dogodilo. (smijeh) Tako da, neka se to za početak dogodi ako se treba dogoditi, a za posvetu neka to bude trenutak inspiracije u HNK u ožujku.
Kakve su vam želje i planovi za 2026. godinu?
U 2026. sam ušao u okruženju prijatelja i obitelji. Uvijek se nadam životu u miru, razumijevanju i s puno ljubavi. S obzirom na to kako sam se dobro polomio na početku iste te 2026. i shvatio koliko je sve relativno, samo ću ponoviti ono što često govorim. Živite punim plućima sada i u ovom trenutku. Jučer više ne postoji. Sutra je neizvjesno. Jedino što imate, imate sada i ovaj trenutak. Živite!
Otvori KEKS Pay
