Michaela Owena, jednog od najboljih strijelaca engleske nogometne reprezentacije, čija Paninijeva sličica još ponosno stoji zalijepljena na vratima moje dječačke sobe u roditeljskom domu, uspoređivali su nekada – sjetit ćete se, ali i dalje nećete vjerovati – s Mihaelom Mikićem.
Svi su govorili o njihovoj fizičkoj sličnosti, a tada megapopularni časopis Nogomet izvještavao je o tome na čak četiri stranice.
S vremenom se, međutim, to nekako izgubilo, valjda Mikinim odlaskom u Japan, pa ih sada rijetko tko stavlja i u istu rečenicu, ali to nipošto ne mora značiti da smo ostali bez Owena iz, evo, našeg sokaka... Elem, nedavno je igrana utakmica između Carlislea i Evertona. Rezultat je bio 1:0 za Everton kada je Lennon u 14. minuti povisio to vodstvo poslavši popularnu loptu Mitre u mrežu Carlisleova slabo pokretnog vratara. Taj gol ne bi ostao upisan u povijesti, a bome ni u Ekranu Večernjeg lista, da komentator nije bio taj nekoć nevjerojatno talentirani i već spomenuti Owen. Za BT sport, smrtno ozbiljno – kao da izvješćuje s operacije mozga – ovako je prokomentirao tu situaciju: “Ovo vjerojatno nije početak kakav je Carlisle planirao.”
Ta konstatacija stoji, jer kada su pripremajući se za tu utakmicu razgovarali o najboljoj taktici, vjerujem da nisu zamislili da bi u prvih 15 minuta trebali gubiti 0:2. Međutim, zar je to doista potrebno reći? Osim ako ih, eto, ne ismijavamo... Uzgred, nije to i jedina njegova provala. Internet je već dugo nemilosrdan prema njemu, pa tako postoje stranice specijalizirane za prikupljanje njegovih izjava, među kojima su neke doista urnebesne. U utakmici Man. Utd. – Sheffield, na primjer, u kojoj su upućena jedva dva udarca u okvir vrata, društvene mreže bile su jednoglasne u tome da je i takva utakmica mnogo zabavnija od Owenovih komentara. A njegova predviđanja da će ove sezone Manchester United osvojiti prvenstvo, a njihov gradski rival – trenutačno vodeća momčad prvenstva – jedva izboriti neko europsko natjecanje, s vremenom su postala kultna na Twitteru. United je, da vas podsjetim, ove sezone posljednja rupa na svirali... Da se kojim slučajem šalio, to bi bio izvrstan vic, a ovako je samo postalo jasno da nakon što smo ga mogli uspoređivati s nekim našim igračem po fizičkom izgledu, sada ga, evo, možemo uspoređivati s jednim našim igračem i po komentatorskim sposobnostima. Sličnost je, naime, između Owenovih komentara i onih kojima smo svjedočili dok je Goran Vlaović još bio pozivan u sportske emisije kao stručni komentator, da se izrazim rječnikom ovog potonjeg – evidentna!
Njih dvojica su, doduše, samo iznimke. Kod Engleza, tih izumitelja ovog divnog sporta, ali i kod nas, nacije koja je s prošlog Svjetskog prvenstva prekrasno izbacila te izumitelje, postoji respektabilan broj bivših nogometaša koji su se izvrsno snašli i u komentatorskoj fotelji te svakako zaslužuju ovu moju TV ružu. Kod njih bi svakako trebalo izdvojiti komentatorski genij Garyja Linekera čije će nadahnute dosjetke, analize i antologijske rečenice svakako nadživjeti i njega samoga, ali i Robbieja Earlea, Carraghera te legendarnog Garyja Nevillea. Nije to popularno reći, ali kod nas je, odgovorno tvrdim, to bio Igor Štimac. Njegovim imenovanjem za izbornika ostali smo bez sjajnog komentatora i dobili – kako je vrijeme, nažalost, pokazalo – osrednjeg trenera... Zvone Boban, nadalje, briljira svojim komentarima, doduše samo na talijanskoj televiziji, a treba spomenuti da se on sjajno izražava i u pisanoj formi, pa su i takvi njegovi komentari, kada slučajno na njih naiđete, zlata vrijedni.
Isto, naravno, vrijedi i za Stanića koji je u svojim tekstovima znao kirurškom preciznošću analizirati stanje u nogometu te mu na duhovit način, onako pomalo fakinski, postaviti ispravnu dijagnozu. Njega se povremeno može vidjeti i na televiziji, najčešće na PlanetSportu, kanalu u okviru platforme A1 u emisiji koju vode Joško Jeličić i Stipe Pletikosa, a gdje također briljira. Trebalo bi mu, međutim, osigurati stalni TV angažman. Na Novoj, na primjer, za vrijeme reprezentativnih utakmica. Svaka čast Mati Biliću i Jerku Leki što pokušavaju napraviti određenu televizijsku karijeru kada već nisu uspjeli nogometnu, a pogotovo ne reprezentativnu. Pa, evo, i maloprije spomenuti Joško Jeličić je to učinio, ali kada već imamo jednog tako kvalitetnog bivšeg reprezentativca poput Stanića, koji je iznimno elokventan, hrabar i sjajno se razumije u nogomet, šteta je ne iskoristiti ga u takvom formatu. Mislim da bi onda reprezentaciji ponovno krenulo i u rezultatskom smislu. Otkad su, naime, na Novoj TV, i nismo imali baš previše razloga za slavlje... Što se pak Vlaovića tiče, moguće da bi i on reprezentaciji mogao pomoći, ali ne kao stručni komentator, od toga nitko nema koristi, a gledatelji ponajmanje, već u vrhu napada umjesto umirovljenog Mandže. A, vjerujem da se ni Englezi ne bi bunili kada bi Owen, bez obzira na godine, učinio taj prijelaz iz studija na teren.
pa kada nagradu za životno djelo dobije ona modrićka s gebisom u labrnji onda joško klepetan jeličić i mario menadžer stanić nameću se kao logičan izbor. od sudstva, samo je novinarstvo lošije