Grupa Vatra nedavno je predstavila "Razglednicu", pjesmu koja donosi toplu i nostalgičnu atmosferu, a budi univerzalne uspomene na odrastanje uz Jadransko more. Popraćena videospotom u režiji Filipa i Slađane Gržinčić, "Razglednica" oživljava kolektivno pamćenje onih koji su 80-ih godina najsunčanije dane provodili na našoj obali. Kroz stihove Ivana Dečaka, pjesma vodi slušatelje na putovanje od ljetnih avantura i noćnih kupanja do mirisa asfalta nakon kiše, okusa zrelih smokava i ljepljivih prstiju od šećerne vune. Poseban osobni pečat daje autorovo prisjećanje na djetinjstvo provedeno u Starigradu, podno Nacionalnog parka Paklenica, u vremenu koje odiše duhom 80-ih godina. O pjesmi i planovima Vatre razgovarali smo s Ivanom Dečakom.
Kako biste opisali atmosferu pjesme i priču koju ste odlučili ispričati videom? Pjesma je to "prikopčana" direktno na ljeto. Kako u Zagrebu, u kojem živim, jesen i zima oboje grad u sivo, često dobijem "sivititis" i veliku glad za ljetom. Jedini mogući način da se izliječim je da pišem i skladam pjesme o ljetu. Razglednica je svojevrstan bijeg ili doza ljeta koja me spašava. Istovremeno može biti soundtrack u vrućim ljetnim danima, kada će svatko od nas koji obožavamo ljetovanja na Jadranu, doživjeti makar jednu od navedenih slika u pjesmi. Nadam se samo da to neće biti morski jež i pinceta.
Pjesma ima vrlo nostalgičan ton. Po čemu vi pamtite svoja ljetovanja? Postoji li neka uspomena koja vam se uvijek vrati kad pomislite na ljeto? Ja sam ljetni tip muškarca i veliki ovisnik o ljetu. Volio bih kada bi ljeto trajalo minimalno 365 dana u godini, a računanje vremena zauvijek ostalo na ljetnom. Kada pomislim na ljeto i more, prve slike koje se pojavljuju u mojoj glavi, ako govorimo o djetinjstvu su – zategnuta koža od morske soli, bose noge, maska za ronjenje, izronjene školjke, kupaće zalijepljene smolom borova na kojima se suše, kruh namazan svim vrstama domaćeg pekmeza i sok od bazge. U novijoj povijesti to su slike ljeta s mojom djecom, učenje plivanja, ronjenja, skakanja na glavu s mola, miris roštilja, okus bijelog vina i ribe koju svakodnevno lovimo moj brat i ja, te zvuk ventilatora, vanjskog tuša, osa i pčela koje se bore za zalogaj prezrele smokve i vesela cika djece koja se igraju lovice oko naše zgrade dok sunce lagano tone u more…
Odrasli ste u Virovitici 80-ih, a danas živite u Zagrebu. Kako biste usporedili svoje djetinjstvo s odrastanjem svoje djece? Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo? Teško je povući paralelu između ta dva djetinjstva. Usporedimo li samo odrastanje u Virovitici i odrastanje u Zagrebu u istim tim 80-ima, izgledat će kao odrastanje na dva različita planeta, govorim iz vlastitog iskustva djeteta koje je odrastalo u maloj sredini i svako malo odlazilo u Zagreb ili dočekivalo rodbinu iz Zagreba. Ako pokušamo povući paralelu današnjeg i tadašnjeg odrastanja i djetinjstva, shvatit ćemo u tren oka koliko se svijet promijenio. Ono što su nama bile ceste, livade, šume i rijeke, ono što smo mi istraživali i upoznavali u stvarnom svijetu oko sebe, današnjim klincima zamijenio je klik na internetu i upravo zato koristim svaki mogući trenutak kako bih svoje klince izvukao van, ako nikamo drugamo, na školsko igralište.
Kad pišete pjesme, slijedite li određenu rutinu ili inspiracija dolazi spontano? Nisam od onih autora koji čekaju da ga dotakne muza i pogodi inspiracija, ja te stvari provociram, gotovo svakodnevnim pokušajima pisanja i stvaranja nečega iz ničega. Imam svoj mali studio u centralnom dijelu stana, u koji ulazim, nakon što klince odvedem u školu i doslovno kao da ulazim u ring s nepoznatim iz kojeg češće izlazim poražen nego pobjednik, ali barem mogu reći da sam pokušao.
Pišete i za druge izvođače, razlikuje li se taj proces od pisanja za sebe i grupu Vatra? Osjećate li u tim situacijama veću slobodu ili odgovornost? Ja zapravo svaku pjesmu pišem za sebe, nikada nisam sjeo s ciljem da pišem za nekog određenog. Uvijek mi, u fazi skladanja ili po samom završetku, pjesma sama kaže kome pripada. Naravno, vrlo je bitno da se i druga strana prepozna u pjesmi, u suprotnom, publika bi vrlo brzo shvatila da se igralo na silu, a to nikada nisam htio.
Inspiraciju često pronalazite u svakodnevnim stvarima, što vas je u posljednje vrijeme najviše nadahnulo, a možda i iznerviralo, bilo u glazbi bilo izvan nje? U posljednje vrijeme, skice za tekstove ili pak finalna rješenja pronalazim za vrijeme trčanja. Budući da trčanje prakticiram u prirodi, sam, bez slušalica u ušima, imam dovoljno vremena i privatnosti, a ne treba zanemariti – i zraka za mozak – pa brže i lakše dolazim do konačnog ishoda u borbi s tekstovima. Moje vječne i neiscrpne teme su međuljudski odnosi i unutarnja previranja.
Poznato je da volite ribolov, je li to Vaš najbolji način opuštanja i bijega od svakodnevnog ritma? Ribolov, trčanje, donedavno mali nogomet (ali kako mi je na jednoj tekmi u rujnu prošle godine, puknuo prednji križni ligament), doslo je, nažalost, vrijeme da nakon 35 godina jurcanja za loptom, okačim kopačke o klin.
Imate li neki savjet za ribolovce početnike, čime bi trebali krenuti, a što ne smiju zaboraviti? Koja vam je najveća riba koju ste ulovili? Najvažniji su - strpljenje i realna očekivanja. tako, barem kod mene, stvari stoje. Kod ribolova mi je važnije putovanje nego bilo kakav cilj. Nisam ja vlasnik nekih kapitalnih primjeraka, ako govorimo o ribolovu na moru, onda je to definitivno tuna od svojih 40 i nešto kg. Ako pak govorimo o podvodnim ribolovu, onda su to orade, hobotnice i u novije doba strelko, riba koja se nedavno pojavila u Jadranu. To su uglavnom porcijašice, nista spektakularno. Na rijekama, barama, jezerima i ribnjacima, to su štuke, koje lovim spinanjem, te također ništa spektakularno, do 3-4 kg. Ima dana kada, alkarskim riječnikom, pogodim u ništa, ali opet sam ispunjen i sretan, jer boravak u prirodi za mene je bingo.
Što možemo očekivati od Vatre u mjesecima koji slijede? Pripremate li nove svirke, koncerte ili možda iznenađenja za publiku? Vatra je glazbeno obiteljsko gospodarstvo u kojem se već 27 godina nešto neprestano "kemija" ili smo na koncertima ili pišemo nove pjesme ili snimamo pjesme, albume, spotove. Trenutačno paralelno dogovaramo koncerte, radimo na novim albumu i pripremamo jedno glazbeno iznenađenje za sljedeću godinu, koje se, siguran sam, od nas ne biste nadali, ali upravo ta i takva iznenađenja, čine ovaj moj poziv interesantnim, zabavnim i nikad dosadnim.
Otvori KEKS Pay
