Halid Bešlić trebao je 20. prosinca 2025. nastupiti u Areni Zagreb koja bi, sudeći prema njegovim prošlim gostovanjima tamo, opet bila (pre)puna. Sama reklama najbolje je sažela poziciju Halida Bešlića, „Sevdah, tuga i radost, sve u istom dahu. Halid Bešlić ponovno dolazi u Zagreb, a njegov glas je i dalje most između generacija i gradova“. Iz njegove generacije do kraja godine u Areni Zagreb nastupiti će i Miroslav Ilić i Mile Kitić, Bešlićevi suvremenici, što samo govori koliko je „novokomponirana narodna glazba“, kako smo je zvali osamdesetih godina prošlog stoljeća, popularna kod nas i danas.
Umjesto prepisivanja podataka s Wikipedije koje ćete pročitati po mnogim portalima, možda je bolje pojasniti poziciju Halida Bešlića i ulogu koju je imao, te kako je do nje stigao. Enciklopedijska definicija vrlo dobro sažima zvuk Halida Bešlića, a još više emociju njegovih koncerata; „Stil je to nastao pod utjecajem tradicionalne srpske i bosanske izvorne folklorne glazbe, ali i nekih melosa sa istoka. Uz upotrebu tradicionalnih instrumenata izvođači obavezno koriste sintesajzere, električne gitare i sl. Tematika pjesama je većinom ljubavno-melanholičnog karaktera. Najčešće se izvodi u kafanama ili na vjenčanjima na čelu s izazovnom vokalisticom (pevaljka), dok velike zvijezde održavaju masovne koncerte na stadionima ili u sportskim dvoranama. Najpoznatiji predstavnici su: Lepa Brena, Kemal Malovčić, Ceca, Halid Bešlić, Sinan Sakić, Šemsa itd.“.
Jedna od tih velikih zvijezda iz velikih sportskih dvorana bio je i Halid Bešlić. Toliko velika da je 2010. Bešlić postavio rekord zagrebačke Arene, jer je godinu prije u njoj svirao dva puta za redom, što znači da ju je napunio tri puta, prije nego je to uspjelo drugima. A osim nedavno Prljavog kazališta to su bili samo Aleksadra Prijović i Lepa Brena, što dovoljno govori da je „narodnjački“ štih do danas ostao zalogom najveće prodaje ulaznica kod nas.
Preminuo je Halid Bešlić, u 72. godini napustio nas jedan od najomiljenijih pjevača regije
No, Halid Bešlić uvijek je bio u boljoj poziciji nego njegova nabrojana konkurencija, s podatkom da nitko nikada nije tražio zabranu njegovih nastupa, kao onih od konkurencije. Samo mu je u par navrata loše zdravlje branilo da nastupi. Dapače, Karlovačko Live, na čijoj je manifestaciji nastupao Bešlić te 2010., dobilo je posebnu nagradu Porina „Prijatelj hrvatske glazbe“. Na Karlovačkom su tih sezona svirali mnogi, i Jelena Rozga i Halid Bešlić, pa i Bajaga. „Karlovačko“ je moglo dobiti nagradu, a Bajaga nikako, mada je rođen u Bjelovaru. Dapače, kako svjedočimo, i dan danas Bajagu neki zabranjuju, 2019, bio je „zabranjen“ i na Danima piva u Karlovcu, što se Halidu Bešliću nikada nije dogodilo.
Znači li to da narodna glazba u Hrvatskoj „dozvoljenija“, ili barem „normalnija“ od pop glazbe? Koliko je Halid Bešlić bio prihvatljiviji u Hrvatskoj od drugih govori i slučaj zabranjenog pulskog narodnjačkog koncerta na kojem je 2023. trebao nastupiti i Duško Kuliš, inače stanovnik Splita. Nije trebalo dugo čekati da se na društvenim mrežama pojavi snimka pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića, koji je zabranio koncert, kako u nekom pulskom lokalu ruži uz pjesmu „Iznad Tešnja“ Halida Bešlića. Toma Zdravković vratio se prije par godina kao filmski „kralj“, iako mu je turbofolk u međuvremenu unštio kraljevstvo. Halid Bešlić sa svojim sevdahom bio je do neke mjere brana tom turbofolku, izvođač koji je poštovao odlike nekadašnje „novokomponirane glazbe“. Spram današnjeg turbofolka, repertoar iz osamdesetih, od Tome Zdravkovića, Šabana Šaulića, Silvane Armenulić, Tozovca, Miroslava Ilića, do Hanke Paldum, Halida Bešlića i drugih čija imena nisam ni znao, danas se čini kao spomenik kulture autentićnog narodnjačkog zvuka. Pod ovim narodnjačkog ne mislim ništa loše, dapače, narodna glazba u izvornom obliku uvijek je bolja od kiča turbofolk kombinacija. Tek onda shvatiš koliko su nekada, u vrijeme prvih proboja Halida Bešlića, to bili dobri orkestri, pjevači i aranžmani, nešto sasvim drugačije od kasnije turbofolk invazije.
Velika transformacija HRT-ove novinarke, izgubila je više od 35 kg: Nekad sam mislila da neću uspjeti
Naravno da smo to propustili u prvom naletu, jer je jedini Halid kojeg sam znao bio Hali Gali Halid bend Gorana Bareta. Smrt Halida Bešlića, između mnogih medijskih podsjećanja na zvijezdu „stare“, ili nekadašnje narodne glazbe, uz sve priče o rekordima prodaje albuma i koncertnih ulaznica neizbježno je dovela i do zaključka da se radilo o puno boljem pjevaču, puno „jačem“ orkestru i još jačem repertoaru od turbofolk sitneži koja je u međuvremenu došla i ostala.
Problem je u tome što se zvuk nekadašnjih narodnjaka, koje smo kao novovalna generacija prezirali, često i elitistički omalovažavali, pretvorio i metastazirao u nešto puno gore, nakaradni turbofolk koji je od devedesetih naovamo „prave“ narodnjake iz sedamdesetih i osamdesetih učinio „klasikom“. Stoga je i mene jednom kad sam sa Exita putovao pored Slavonskog Broda i slušao neku nepoznatu radijsku postaju, vjerojatno iz BiH, koja je emitirala i Halida Bešlića, u tih par sati začudilo kad sam shvatio koliko tu ima dobrih pjesama, svirke pravih orkestara i ozbiljnih pjevača koji su spram ovih današnjih turbofolk frankenštajna bili dom kulture s vodoskokom i zlatnim ribicama.
Halid Bešlić bio je pripadnik stare garde narodne glazbe koja polako nestaje. Stjecajem okolnosti nije bio moj glazbeni izbor, ali to nipošto ne umanjuje zasluge čovjeka koji je do samog kraja poput starih pjevača sevdaha ili bluesa strastveno radio to što je radio i ostao na pozornici s istim radnim elanom skoro do same smrti.
Otvori KEKS Pay
Nije tomato no toumeto. Sve je to isto. Zaobići u širokom luku.