Velika nagradna igra Hrvatskog radija, organizirana povodom 100 godina emitiranja, u subotu 3. siječnja okupila je 21 natjecatelja koji su se upustili u nesvakidašnji izazov za nagradu od 10 tisuća eura. Nagradna igra bila je zapravo igra izdržljivosti u kojoj je cilj bio što dulje držati ruku na kugli, uz strogo zadana pravila. Kako su natjecateljima na samom početku objasnili radijski voditelji, ruka mora ostati mirna, bez savijanja u laktu te bez pomicanja gore-dolje, a svaki prekršaj značio je automatsku diskvalifikaciju. Na kraju je pobijedila Andrijana Pocrnjić, koja je nagradu odlučila uložiti za školovanje svoga sina. Šibenčanka Tina Bura posljednja je diskvalificirana, a ona sada tvrdi kako su se pravila mijenjala tijekom igre, te da je i nadzor bio upitan.
Kako natjecanje odmiče, jedan po jedan sudionik ispadao je upravo zbog, kako je objašnjeno, pomicanja ruke. Organizaciju i provedbu igre nadzirao je žiri sastavljen od radijskih voditelja koji su se, prema riječima sudionika, smjenjivali i pratili igru iz svojih prostorija u Bogovićevoj ulici. Oni koje bi uhvatili u prekršaju diskvalificirali bi, dok bi drugi, tvrde prisutni, prolazili bez sankcija.
Prekretnica se dogodila u večernjim satima, oko 20.15 sati, kada su u igri ostale samo dvije natjecateljice. Tek tada postavljene su kamere koje su izravno snimale njihove ruke, no i dalje je nadzor ostao u rukama istih ljudi. Kako se igra približavala kraju, među prisutnima je, prema svjedočenjima, postajalo sve očitije da se favorizira jedna natjecateljica, ponajprije zbog njezine životne priče. Unatoč upozorenjima da druga natjecateljica vidno savija ruku i time odmara, reakcija žirija bila je – nikakva. – Rečeno mi je: ‘Pa i Tina savija’. A pravila su od početka bila jasna – ruka mora biti ravna. Postavljalo se pitanje čekamo li da ja odustanem ili se pravila uopće više ne poštuju, rekla je Tina za Šibenik In.
Do odustajanja nije došlo. Umjesto toga, u 23.11 sati, nakon punih 14 sati igre, Tina Bura je diskvalificirana. Razlog? Kako joj je rečeno – pomaknula je prst ulijevo. – Do tada smo imali jasno označenu liniju ispod koje prst ne smije pasti. Odjednom više nije bilo važno gore-dolje, nego lijevo-desno. Cijelo vrijeme jedna voditeljica stajala mi je iza leđa, slikala moju ruku i pratila svaki pokret, dok drugu natjecateljicu gotovo nitko nije gledao. To mogu potvrditi svi koji su bili tamo - kazala je Tina.
FOTO Jedna od najljepših žena svijeta slavi 40. rođendan, evo kako se mijenjala tijekom godina
Za ŠibenikIN Tina Bura istaknula je kako joj nije cilj osporavati pobjedu druge natjecateljice, već da se čuje i njezina strana price te bi voljela dobiti ispriku od HRT-a. – Pravila su se mijenjala tijekom igre i to smatram nepravednim. Obje smo bile iznimno izdržljive i snažne, vjerujem da bismo još dugo mogle stajati tamo - rekla je kroz smijeh.
Tina smatra da bi jedino ispravno rješenje bilo da organizator objema natjecateljicama dodijeli nagradu, jer, kako kaže, nitko ne želi nikome oduzeti zasluženi novac, ali ovakav način odlučivanja ostavlja gorak okus. Na društvenim mrežama objavila je i opširan status koji prenosimo u cijelosti: "Dakle, pokušat ću biti kratka, ali ne obećajem. Što se tiče humanosti odnosno nehumanosti koja se spominje, mislim da o tom stvarno ne treba previše razglabati; to je za neku drugu raspravu. Ovdje se radi isključivo o nejasnim pravilima, samoprozvanom i nepristranom žiriju (koji je, btw, bio sastavljen od novinara radija koji bi dolazili i odlazili u svoju radnu prostoriju u Bogovićevoj ulici).
Dakle, pravila: krećemo od toga da pitam (tri puta) mogu li se imati slušalice - pitanje postavljeno u 8.40 ujutro. Na što dobijem odgovor: da, naravno. Nakon pet sati igre slušalice se zabranjuju? Zbog čega? Okej, puštam slušalice, idemo bez njih. Nakon šest sati igre uvode se nova pravila: stavlja se traka, označava se linija ispod koje ne smije pasti prst. Nakon pauza bi nam rekli: spustite traku ako vam je previsoko, i opet bi označili liniju. Nakon nekakvih osam/devet sati igre produkcija HRT-a već kreće s komentarima koliko ovo traje; nitko nije mislio da će ovoliko igra trajati. Već su vidno i oni promrzli i htjeli bi kući. Dolazim do najbitnijeg dijela igre u kojem ostajemo gospođa koja je odnijela nagradu i ja (sad je već prošlo 12 sati igre). Iz aviona je vidljivo da ni gospođa ni ja ne popuštamo; vjerujem da nisu računali na mentalno dvije jake žene koje će se boriti. Najsporniji dio: nakon zadnje pauze (14 sati igre) kažem da mi spuste malo traku jer mi je sad već previsoko, na što dobijem odgovor: ne, sad više to ne radimo. Molim? Po kojim pravilima? Prije dva sata se moglo, sad se više ne može? Prije 10 sati se mogu slušalice, nakon pet se ne može? O čemu mi sad već pričamo?
U redu, pristajem i na tu igru, da bi nakon 15 minuta došli do mene i diskvalificirali me zbog toga što sam pomaknula prst ulijevo. ULIJEVO. Imali smo jasnu liniju u kojoj prst nije smio pasti ispod linije; sad je problem jer je prst otišao ulijevo te mi kažu da pustim ruku. Gospođa slavi, ja joj od srca čestitam. Bez imalo ljutnje jer, Bože moj, igrali smo se. Da bi mi kasnije tijekom te večeri te sutradan pristiglo dosta poruka od ljudi koje znam i koje ne znam da se gospođu nije gledalo koliko mene, da su samo mene promatrali i da je to bilo jako vidljivo. Procesuiram to i mislim se: okej, njezin motiv je školovanje sina, moj motiv put u New York. Moj motiv, naravno, nije dovoljno jak da se samo gospođina ruka gleda, što je bilo u mom slučaju. Poanta mog posta je da se protiv vjetrenjača nikad ne isplati boriti, ali da imam pravo glasa i da šutjeti neću. A i neka isprika od strane HRT-a prema meni ne bi škodila. Sljedeći na redu je Survivor; sva sreća, nije u produkciji HRT-a." HRT-u smo poslali upit oko ove nagradne igre, odgovor ćemo objaviti naknadno.
Otvori KEKS Pay
Glupo ili ne nitko ih nije silio da tamo stoje i drže ruku na balonu. A očekivano je da će se gubitnik buniti, ipak ovo nije sport, iako znamo da i neki sportaši nisu u stanju sportski podnijeti poraz. Uvijek je sudac kriv :)