Ovo nije tekst protiv davanja pijeteta žrtvama Domovinskoga rata. Sve žrtve ratova zaslužuju primjereni, civilizacijski pijetet, pa tako i našega rata. Ovo također nije tekst protiv davanja pijeteta žrtvama Vukovara i Škabrnje, jer i te žrtve zaslužuju pijetet. Ionako ne smije biti razlika među žrtvama, bez obzira na nacionalnost i vjersku pripadnost. Oko toga nema i ne smije biti spora.
Ovaj je tekst protiv političke nekrofilije, jeftinog populizma, protiv političkih manipulacija, protiv jeftine patetike koja cilja na emocije ljudi i kojom se žele pokupiti jeftini politički bodovi.Ovo je tekst protiv predloženog novog rasporeda državnih praznika, i to u prvom redu protiv toga da se državnim praznikom i neradnim danom postavi 18. studenoga te da se patetično nazove Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje! Kao da nema dovoljno patetike i besmisla da se već godinama 5. kolovoza obilježava kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Što bi nedostajalo tome da taj državni praznik jednostavno nosi naziv Dan pobjede? Kao što Amerikanci jednostavno imaju praznik Victory Day (Dan pobjede)? Ili kao što Europa također slavi samo Dan pobjede? Valjda znamo tko je pobijedio 5. kolovoza 1995. godine?! Valjda znamo da su pobjedu iznijeli branitelji, čemu naglašavati još i hrvatski, kad su sigurno hrvatski?! Dobro, može isti dan biti i Dan branitelja, kao što mnoge zemlje slave svoje veterane. No zašto još i taj dodatak domovinske zahvalnosti kad se domovina zahvaljuje upravo slavljenjem Dana pobjede? Samo Dan pobjede, sve drugo jeftin je populizam i politikantstvo, totalna besmislica, patetika i ništa više.Ista je stvar, ali još i gora, novo određivanje 18. studenoga kao praznika. Opet se u naziv praznika stavlja toliko riječi da ih nitko neće popamtiti. Kao što se često miješa i gubi u izričaju i cijeli naziv praznika 5. kolovoza. No 5. kolovoza ima smisao, a on je u pobjedi, u završetku Domovinskoga rata, u pobjedi koja je označila kraj okupacije zemlje, osim istoka Hrvatske koji je poslije mirno reintegriran.
Međutim, 18. studenoga postaviti kao državni praznik, kao neradni dan, totalni je promašaj, a ima samo jedan cilj – jeftino kupovanje glasova na izborima. Totalna je besmislica izgovor da taj dan treba biti neradni kako bi ljudi slobodno mogli doći u Vukovar, da izbjegnu probleme na poslu zbog odlaska u Vukovar. Totalno besmisleno jer su tisuće ljudi i dosadašnjih godina dolazile u Vukovar. Ali i besmisleno zato što se svih ovih godina pijetet vukovarskim žrtvama odavao u svim hrvatskim mjestima, ponajprije paljenjem svijeća i lampaša po ulicama, molitvama, susretima... Ako je već dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata, onda se pijetet tim žrtvama još više treba odavati u svim hrvatskim mjestima, a ne samo u Vukovaru i Škabrnji. Tim više sve postaje besmisleno, zar bi sada cijela Hrvatska trebala nagrnuti u Vukovar. Čemu? Zašto?
I nije to sve. Državni praznici dani su kad nacija nešto slavi, obilježava neke važne datume iz svoje povijesti koji nam usađuju pozitivne emocije. Obično nacije slave neke pobjede u ratu, neke ključne dane svoje državnosti, neovisnosti... To su dani kad se slavi, kad se očituju pozitivne vibre, kad se fešta, pjeva... Državni praznik 18. studenoga sve je, samo to nije. I ne znam ni jednu zemlju koja ima takav državni praznik. Štoviše, nijedan takav državni praznik nemaju ni Srbija, ni Crna Gora, ni Republika Srpska ni Federacija BiH. Ne samo da ćemo 18. studenoga obilježavati žrtve, nego ćemo proglasiti praznikom dan pada Vukovara. Naš premijer, koji je osobno sudjelovao u izradi novog kalendara državnih blagdana, doista je odlučio biti veliki reformator. Kad mu već padaju druge reforme, onda barem hoće dosljedno i do kraja provesti reformu kalendara.
Ali i nju provodi na posve nakaradan način. Ako ne vjerujete, pogledajte popis državnih praznika u susjednim zemljama. Pogledajte popis praznika u zemljama koje bi također mogle komemorirati svoje žrtve iz povijesti. Hrvatska je inovator u tome! Svaka čast premijeru i ekipi na takvom patentu! Srbija bi prva mogla na status državnih praznika i neradnih dana staviti, primjerice, jasenovačke žrtve, ili žrtve Oluje, ili žrtve Prvoga svjetskog rata... Čak ni Srbija nije uvela takvu novotariju!
Na kraju, tko jamči da će i ovaj kalendar ostati dugoga vijeka kad na vlast dođe neka druga politička opcija? Kad ćemo se prestati igrati kao u rimska vremena, kruha i igara?
Nezrela država. Ne znamo ni šta želimo!