Bivši izbornik Igor Štimac namjeravao je doći u Maksimir i uživo gledati kako Hrvatska pobjeđuje Island. Međutim, bolna leđa natjerala su ga da ostane u toplini splitskog doma, a svoje mjesto u Maksimiru prepustio je prijatelju Pašku Rajčiću. Štimcu je dan poslije, nakon terapije, bilo bolje, raspoloženje mu je podigao i plasman Hrvatske na Svjetsko prvenstvo.
– Čestitke svima, uživam u našem plasmanu na Svjetsko prvenstvo u koji sam vjerovao od prvog dana. Ovo je velika stvar za hrvatski nogomet, još jedan dokaz naše snage. Igrači su u najvažnijem trenutku bili onakvi kakvi uvijek trebaju biti – kazao je Štimac.
Planirao je da će se u četvrtak čuti sa svojim nasljednikom Nikom Kovačem koji ga je u velikom slavlju, fer i korektno spomenuo i zahvalio mu što je Hrvatsku doveo do doigravanja.
– Javit ću mu se, čestitati na velikom uspjehu. Ne želim se nametati, neka Niko uživa u velikom trenutku. Ali, svakako ćemo se čuti, valjda i vidjeti – rekao je Štimac.
Glas mu je odavao razdraganost zbog odlaska u Brazil, za što je Štimac i živio. Još prošlog ljeta započeo je misiju s jednim ciljem, stalno je ponavljao: “Nije bitno na koji ćemo način otići, jedino je bitno da odemo u Brazil!”.
– Moj stožer i ja godinu i pol dana radili smo na plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Sasvim je logično da odlazak u Brazil doživljavamo kao i naš uspjeh – kaže Štimac.
Nije govorio o tome koliko mu je žao što Hrvatsku neće predvoditi u Brazilu. Imao je san, viziju, bio na korak do ostvarenja, ali nije išlo... Kriza je bila preduboka, slabi rezultati stigli su u nizu. Sada se razlažu raznorazne kalkulacije kako su se igrači dignuli otkako je Štimac otišao, kako je bilo ovo ili ono. A istina je jedna i jedina. Hrvatska je s Islandom u Maksimiru igrala utakmicu desetljeća. Sasvim je logično da se u takvom dvoboju igrači bacaju na glavu. Baš kao što je i logično da u utakmici sa Škotskom u Glasgowu, u kojoj se ni o čemu ne odlučuje, igraju sa zadrškom.
>>Kovač ostao bez glasa: Ja sam u sobu došao u pola četiri
pokloni se Niki