Rijeka u uzvrat sa Strasbourgom u gostima ulazi s dvostrukim teretom; najprije s 1:2 iz prve utakmice, a potom i s izrazito neugodnim skorom protiv francuskih klubova – nijednom pobjedom u pet susreta (po dva s Lyonom i Lilleom, jedan sa Strasbourgom).
Ne pomaže ni podatak kako je Rijeka u ovoj sezoni već odigrala čak 44 utakmice, pet više od osmoplasirane momčadi francuskog prvenstva Strasbourga.
U Brest zbog Vabeca
Milan Radović (73) legendarni je Rijekin napadač, sudionik europskog proljeća 1980. godine, ali i igrač kojega je upoznala Francuska. Od 1981. do 1984. bio je član Bresta.
– Na moju sreću, tada sam završio u odličnom klubu kakav je u to vrijeme bio Brest, tada povratnik u prvu ligu. A s obzirom na to da je tada u Brestu bio Drago Vabec, najviše sam zbog njega otišao tamo. Vabec je jedan od najboljih igrača Bresta svih vremena, bio je zaista fantastičan nogometaš i mogao je svojim talentom ostvariti još mnogo veću karijeru. On je moje visine (172 cm), a imao je izvanredan skok, sjajan slobodan udarac, šut objema nogama, lažnjak... Vabec je od slavnog Francuza Louisa Fernandeza na terenu radio budalu, “kroz usta” mu proturao loptu – počeo je svoju priču Radović i dodao:
– Moj Brest pobjeđivao je Strasbourg u to vrijeme, za njih je branio francuski reprezentativac Dropsy, zabio sam mu neke golove. Na žalost, u Brestu sam slomio nogu i tamo sam i završio karijeru. Tamo sam ostao godinu i pol. Otkad sam 1984. godine otišao iz Bresta, nikada poslije nisam tamo bio. Iako su me više puta zvali. Baš planiram ove godine otići, premda me čeka dugačak put automobilom, više od dvije tisuće kilometara, budući da imam strah od letenja. Otkad sam završio karijeru, nijednom više nisam sjeo u zrakoplov.
Okrenimo se Rijeci i Strasbourgu. Jeste li bili zadovoljni kako se naš prvak suprotstavio jakoj momčadi iz jake europske lige?
– Mogli smo proći i bolje i gore. Ključni trenutak prve utakmice bio je onaj kada je Adu-Adjei u čistoj šansi kod 0:1 plasirao loptu, a golman mu obranio šut. Da smo tada izjednačili, sve bi bilo drukčije. Kako god, ja sam želio da u ovoj fazi natjecanja radije igramo protiv Strasbourga nego protiv Poljaka. Zato što se protiv Francuza može igrati, nadigravati. I Rijeka sigurno ima šansu za prolaz, pa ako i ispadnemo, nemamo si što zamjeriti: ispali smo od Strasbourga. Sve ovisi kako ćemo ući u utakmicu. Nisu oni neprobojni, samo je razlika u njihovu korist što se kod njih sve zna u igri, što su izvrsno uigrani, a Rijeka ipak nema takav kontinuitet da bi dosegnula tu razinu uigranosti. Strasbourg je mlada momčad, i kao takva može puno trčati, a opet – i ta njihova mladost i neiskustvo može biti uteg.
Imate li dojam da se od Fruka previše očekuje, kao da je igrač koji bi trebao sam rješavati utakmice? Nije li to prevelik pritisak?
– Fruk odskače, to je činjenica, međutim ne može on igrati sve; i centarfora, i veznog, i obrambenog. Na primjer, kada igra centarfora, Fruk dobiva silne batine – bezveze. Ubijaju ga stoperi. On uvijek treba igrati svoje standardno mjesto i da je stalno bio ta polušpica, već bi bio standardan u reprezentaciji.
Bi li on u Hrvatskoj mogao biti nasljednik Kramarića? – malo smo odlutali od Rijeke i Strasbourga.
– Kramarić je nešto sasvim drugo. Mene je oduševio još kad je bio u Dinamu; kada sam vidio kako se u pet metara lažnjakom oslobodio obrambenih igrača, sve mi je bilo jasno – o kakvoj se klasi radi. Međutim, dopustite mi da skočim na još jednu temu: mene je začudilo kako je Kulenović, u to vrijeme prvi strijelac Dinama, minute dobivao na kapaljku. Nemam ništa protiv Belje, ali za mene je Kulenović bolji igrač. Pa on je došao u Torino “danas”, a već za tri dana dao je gol Interu. Ne može to baš bilo kakav igrač. Pa kad god je ušao u igru, uvijek je dao gol. Ni to nije slučajno. Belji je pet puta lakše sada jer Dinamo igra na njega. A na Kulenovića nisu igrali. I još nešto: kod Belje, kao i kod Livaje, gotovo svaki start je prekršaj. Naši suci im to toleriraju, dok im suci vani ne gledaju kroz prste.
Duje veže dvojicu
Vratimo se Rijeci. Kako biste vi napadački krenuli na Strasbourg?
– Da sam ja trener, meni bi uvijek skupa igrali Čop i Adu-Adjei. Zašto? Zato što Čop uvijek veže na sebe dvojicu igrača i time otvara prostor suigraču. A taj suigrač, Adu-Adjei, daleko je najjači centarfor od svih koje ima Hrvatska. Sjetite se samo kako je dao gol protiv Omonije na Cipru; tri puta imao je lažno kretanje da bi si napravio poziciju i onda majstorski zabio petom. To ne radi nijedan naš napadač. Da je Hrvat, za mene bi glatko bio u prvih 11 reprezentacije. On sve zna! E sad, ne možeš takvog igrača staviti da igra nekoliko utakmica pa ga onda staviti na klupu, napadač je specifična uloga. Ako dvije utakmice ne igra, u trećoj želi na silu zabiti gol. Tako to ne ide, on mora stalno igrati – zaključio je Milan Radović.
Mogući sastav Rijeke: Zlomislić – Oreč, Husić, Radeljić, Devetak – Barco, Petrović – Dantas, Fruk, Gojak – Adu-Adjei.
Barišić je ozlijeđen, Majstorović suspendiran...
Strasbourg je mlada momčad i može puno trčati, a opet – i ta njihova mladost i neiskustvo može biti uteg, kaže Radović
Otvori KEKS Pay
