Devedesetih sam slušao radijske emisije \"Zločeste djece\" i otad pamtim šalu o konobarici koja želi raditi u ekskluzivnom baru, a u životopisu joj piše da ima višegodišnje iskustvo u radu na šanku trajekta na relaciji Jablanac – Mišnjak, odnosno na liniji koja povezuje kopno i otok Rab. Platim kartu za sebe i auto 115 kuna (vožnja traje 15 minuta) i pojurim do klimatiziranog prostora poviše nagomilanih auta. Zujim po trajektu Rapske plovidbe, ali konobarice nema. Razočaran, vraćam se u auto i u trećoj brzini, na opće \"oduševljenje\" radnika plovidbe i mog auspuha, napuštam trajekt.
Hoteli nemaju šanse
Vrlo brzo dolazim do Raba na Rabu i smještam se u Grand Imperial hotel. Prekrasan vrt ispred ulaza, pun palmi, kroz koji vodi staza do glavne rapske rive. Odmah sam se prošetao gradom i pomislio da sam stigao u svibnju, a ne u jeku sezone. Turista baš i nema. A prijatelji su mi rekli da će mi se Rab baš svidjeti. Lutam uličicama starog grada, skeniram rijetke goste te zastajem u café baru Revelin čudeći se informaciji da je porast turista u odnosu na lani 33%. Ljubazni konobar Damir iz Čakovca, koji već treću sezonu odrađuje na Rabu, pita me jesam li dobio krivu informaciju. Možda je 33% manje gostiju nego lani. Ipak, uvjeren da su ti gosti samo drukčije raspoređeni, ne dam se smesti. Uz limunadu (15 kuna) razgovaram s Damirom o hotelima u kojima je radio proteklih sezona.
„Ubili ih apartmani!,\" reče.
„Kak\' to misliš?\"
„Pa, gle, dođe obitelj, unajmi apartman za 40 eura, ode u šoping-centar i nakupuje hrane, sama kuha za svoje potrebe... Pa kako ekonomski to usporediti s hotelom?! Nema šanse!\" odgovori.
„Jesu li bar dobri potrošači navečer kad izađu u grad?\"
„Tak-tak!\"
Nakon limunade nastavljam šetati starim gradom i diviti se brojnim crkvama. Zbilja su lijepe. Odlučio sam se popeti na toranj katedrale, ali sam došao u krivo vrijeme. Turist može posjetiti taj toranj od 10 do 13 i od 19.30 do 21.30 sati. Ne razumijem, u jeku sezone! Nastavljam, razočaran, dalje i dolazim do ljetnog kina. Prikazuje se predstava „Tko je ovdje lud?\". Cijena ulaznice 50 kuna! Uistinu, tko je ovdje lud?
Stara gradska jezgra vrlo je lijepa. Užitak je šetati se uličicama grada, presijecati grad jednim od dvanaest prolaza s jedne na drugu stranu. Kako su kuće i zidovi visoki, većinom sam bio u hladu. Povratkom u hotel, raspitao sam se za slavne rapske plaže. I saznao da turist ne može doći samo u Rab na Rabu već da otok treba \"tretirati u cijelosti\". U samom gradu uživati u večerama i šetnji (eventualno se okupati s vanjske strane podno benediktinskog samostana), dok za plaže ipak treba sjesti u auto. Izbor je velik i po tome je Rab poznat. Svaki dan može biti novo iskustvo i nova plaža. Prvo sam posjetio dio Raba koji se zove Suha punta i malu zavučenu plažu Jelenovica. Da sam bio otporniji na sunce, stigao bih i do dvije sljedeće, Gožinku i Čifnat, za koje svi tvrde da su kudikamo ljepše. Na žalost, sunce je učinilo svoje pa sam se pješice vratio do auta i otišao do Lopara u Rapskom kanalu s kojeg se pruža pogled na otok Sv. Grgur i na Goli otok.
Zrće u malom
Za obitelji s djecom svakako preporučujem Rajsku plažu koju pamtim iz djetinjstva. Pješčana je to plaža u velikoj uvali gdje čovjek mora hodati dobrih deset minuta kroz vodu da bi došao do dubine od metar i pol. To je uistinu raj za djecu. Sjeverna strana otoka, Rapost, uglavnom su strme stijene i nije prikladno za obitelji koliko za ronioce s bocama na leđima.
Kako nemam boce, vratio sam se u hotel i čekao da sunce malo dobije na putanji. Pa otišao večerati u konobu Santa Maria u starom gradu. Tih 33% brojnijih turista i dalje se skrivalo od mene pa sam počeo sumnjati u taj podatak.
Idući dan krenuo sam prema Mišnjaku i zastao u Pudaricama gdje se nalazi još jedna u nizu divnih pješčanih plaža. Tamo postoji i jedini, koliko znam, noćni beach bar „Santos\", koji polako postaje Zrće u malom. Dakle, na Rabu ima svega, samo ako je čovjek pokretan. Oni koji dođu bez auta, bit će osuđeni na suženi izbor. Napuštajući lijepi otok, još jednom sam potražio konobaricu na trajektu i još je jednom – nisam našao...
Rab ima jedan od najviše naprednih sustava dojave požara i njihovi vatrogasci ne pamte neki veći požar već desetljećima. Tako da to njihovo rješenje, stalan vizualni nadzor s vrha otoka i organizacija - zaslužuju ne samo divljenje nego bi to pod hitno trebalo prekopirati i na druge otoke. Ali, kako to već biva, kad je nešto za svaku pohvalu - onda je to prije meta agresije zlih ljudi nego da bi se istaknulo i prezentiralo drugima kao uzor rješenje.