Naslovnica Lifestyle Gourmet

Kanađanka u Hrvatskoj pronašla drugi dom: 'Biti menadžer je sjajno, ali biti chef je ono što volim'

Dubravkin put ostaje vjeran tradiciji kojoj sam dodala svoj štih. Do početka posluživanja večere, tijekom dana, osmislila sam jelovnik koji je idealan za ugodan i ne predug ručak, pauzu, kratko druženje. I koji je cijenom, iznenadit ćete se, vrlo prihvatljiv. Osim toga, porcije su poprilične – ističe Priska.
24. travnja 2015. u 17:12 11 komentara 15235 prikaza
21.04.2015., Zagreb - Priska Thuring, chef restorana Dubravkin put.  Photo: Danijel Berkovic/PIXSELL
Foto: Danijel Berkovic/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/4

Priska Thurning, nježna plavuša svijetlih očiju, Kanađanka, rođena i odrasla u Švicarskoj, jedna je od najkreativnijih chefica na hrvatskoj gastronomskoj sceni.

Jednostavna i skromna, samozatajna i vrhunska profesionalka, Priska bi se, kad bi se itko usudio govoriti o najboljima od najboljih, a kriteriji su vrlo različiti, neupitno našla u samom vrhu. Ta majstorica zanata, čarobnica spajanja okusa, zaljubljenica u boje, velika ljubiteljica mačaka, u Hrvatskoj je pronašla drugi dom. Hrvatski govori iznimno dobro, doduše, pobrka pokoji padež, no to djeluje šarmantno.

Nakon angažmana u nekoliko svjetskih gurmanskih metropola i kuhinja velikih lanaca luksuznih hotela, životni put doveo ju je u Hrvatsku. Od Dubrovnika do Rovinja, a odnedavno u Zagreb.

– Svaki dio života ima neku svoju priču pa je tako nakon Dubrovnika, koji je bio moja prva postaja u upoznavanju Hrvatske, Rovinj bio postaja na kojoj sam puno naučila. Od hotela Adriatic do prvog hrvatskog dizajnerskog hotela Lone u kojem sam svladala kako biti nekoliko osoba u jednoj – od menadžera koji je odgovoran za tim od 40 ljudi do administratora i chefa.

O, da, bio je to veliki zalogaj, ali i zadatak koji se ne odbija, posao u kojem sam se sama natjecala sa sobom istražujući granice koje nisam ni znala da mogu doseći – kazala je Priska u prvom intervju otkako je otišla iz Rovinja.

– Katkada je potrebno u životu napraviti rezove. Nisu ugodni, ali su nužni. Svima, pa i meni.

Trebala me obitelj, mama, tata... A i ja sam trebala njih, zbog toga sam otišla iz Rovinja svojima u Kanadu. Znala sam da ću se vratiti jer je Hrvatska – što god o njoj mislili – zaista sjajna zemlja za život. Govorim to od srca jer sam ovdje upoznala tople i dobre ljude, kreativce, dobro se živi, sigurna je zemlja – ističe.

Priska, nova chefica u "Dubravkinu putu", dodaje kako joj je upravo taj restoran zapeo za oko kao mjesto koje, bez skromnosti, može stati uz bok restoranima u Londonu ili New Yorku.

Zelena oaza i ptičice

– No, ono što je mene privuklo u "Dubravkin put" jest činjenica da samo pet minuta od glavnoga trga postoji zelena oaza u kojoj pjevaju ptičice. Kad sam vidjela sjajno opremljenu veliku kuhinju, i k tome dobila slobodne ruke da osmislim novi koncept, nisam ni trena dvojila – zadovoljno će Priska, kojoj je obilazak tržnice Dolac postao dnevni ritual u kojem uživa.

– Imam ondje već svoju ekipu – smije se Švicarka čiji su se roditelji u Kanadu odselili kako bi bili farmeri. Obrađuju 900 hektara zemlje i, kaže, imaju jednu od najmanjih farmi u Kanadi.

– Gledano iz tog kuta, dodatno uživam na Dolcu s ljudima kod kojih kupujem na kilogram ili dva. Ali zato kupujem sjajne stvari. Osim svakodnevnih informacija, razmjenjujemo iskustva, doznajem puno o tradicionalnim stvarima i što me posebno veseli, mogu se osloniti da će mi donijeti zaista prvoklasnu robu – govori nam Priska dok obilazimo štandove na Dolcu. Prepoznaju je prodavači, domahuju, pozdravljaju...

– Ugodno se osjećam jer mi kumice daju da probam, zavirim iza pulta, a toga sam u velikim sustavima bila lišena jer sam naručivala namirnice od velikih proizvođača i u velikim količinama. Ovdje čak mogu i sama odnijeti do restorana sve što mi treba. A trebam nabolje – kaže.

Priska je novi koncept kuhinje u "Dubravkinu putu" zamislila kao fini balans tradicionalnog menija, zbog kojeg ovaj restoran uživa dugogodišnji ugled, i nešto posve novo, kreativno i jednostavno te cjenovno dostupnije.

– Ako gosti žele ribu s krumpirom i blitvom, dobit će je, baš kao i večere od više sljedova s klasičnim obrocima naše kuće.

Dubravkin put ostaje vjeran tradiciji kojoj sam dodala svoj štih. Do početka posluživanja večere, tijekom dana, osmislila sam jelovnik koji je idealan za ugodan i ne predug ručak, pauzu, kratko druženje. I koji je cijenom, iznenadit ćete se, vrlo prihvatljiv. Osim toga, porcije su poprilične – ističe Priska.

Volim Zagreb, Istru, sve...

– Okrenula sam se Mediteranu, ali ne samo Jadranu i Italiji već potezu od Portugala, Francuske, Sicilija pa sve do Maroka, Turske, Grčke, do naših voda. Namirnice su nam svima iste, a ono što nas čini različitima načini su kako ih kombiniramo te začini – kaže i dodaje da njezin tim funkcionira, povjerila nam je, savršeno. Generacijski su bliski, a veže ih i znatiželja u istraživanju namirnica te kreativnost.

– Riba nam stiže starim uhodanim putem pa imamo sjajnih komada ''divljaka'', čemu se posebno veselim. Potrudit ću se da moji meniji prate godišnja doba.

S obzirom na doživljaje s Dolca, neće nedostajati ni namirnica ni inspiracije. Mijenjat ćemo još ponešto u "Dubravkinu putu", planiramo uvesti nešto poput tapasa i malih zalogaja u dijelu oko šanka i na terasi, kako bi se, osim za stolom, ljudi družili i na piću s nogu. Puno toga planiram i svemu se tome, kao i životu u novom gradu, veselim.

Napokon imam dovoljno vremena da se mogu posvetiti samo kuhanju, a na redu su i moje knjige o kulinarstvu koje sam skupljala i nisam stigla detaljno proučiti. Smjestila sam se u sjajnom dijelu grada, a čak me i naziv ulice u kojoj živim podsjećaju na Istru koja mi je posebno prirasla srcu i kamo ću, nema sumnje, ići u posjet svojim prijateljima koje sam stekla radeći u Rovinju. I s bivšim sam poslodavcima ostala u izuzetno korektnim odnosima pa to više valja ići. Prema kanadskim mjerilima, to je gotovo u susjedstvu – smije se Priska.

>>Gurmansko putovanje od Italije do Azije

>>Tom Gretić: Lud sam za bolonjezom koji kuham četiri sata

>>Tom Gretić: Nismo se razveli već razdvojili

Uživam svaki tren otkrivajući Zagreb

Tko je ta žena? Kumica? Čija? Zašto? Aha... – nasmijala se Priska saslušavši priču o brončanoj statui na vrhu stuba koje vode na tržnicu Dolac.

– Moram još puno naučiti o gradu. Tek sam jedan mjesec tu, ali uživam u svakom trenutku – kazala nam je.

roštilj
NIKAD JEDNOSTAVNIJE
Prvi put roštiljate? Olakšajte si život s ovim priborom!

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar Rudolf_P
    Rudolf_P:

    Za Balkance je normalno I u redu kad Hrvat ode za Kanadu, a kad se to napravi obratno odmah tou nesto ne stima. Molim vas izbacite tog Balkanca iz vase glave.

  • Avatar banovina
    banovina:

    Tako je ,vidiš kako si i ti brzo shvatila da je u Hrvatskoj biti najbolje menađer i chef na TV

  • Avatar wratnik
    wratnik:

    Tipicno za nas Hrvate, odmah se javlja ljubomora, strah i nerazumjevanje, kod nas se stranci useljavaju, i nekim cudom svi stvaraju njihovo vlastito zaposljenje (izdrzavanje) nijedan nije kod onog poslodavca, kako se ono zove? taj naj veci poslodavac u Hrvatskij. ... prikaži još!j. Sala na stranu; ipak to nesto govori o tim strancima koji su kod nas postali mesari, cuvari i odgajitelji ovaca, pekari,krojaci, bravari, jedan je vec i izvoznik, trgovci, kafiterdije i jos nekih o kojima se jos nitko nije pobrinuo, ali neki zaposljavaju nasu radnu, pace sada neki reci - toje iskoristavanje - ja bi ipak volio daje to iskoristavanje u obrnutom smislu. No ipak jedno pitanje; nemojte me radi toga sada objesiti na drvo....trebaju li stranci doci kod nas danas uce pameti?????????