Zabranjeno unošenje alkohola, dočekalo me upozorenje na ulasku u parkiralište (?!) u gradu Cresu. Pitam simpatičnog brku koji stoji na rampi i maramicom briše znoj s čela pokazujući mu na znak:
– Znači li to da sad sav alkohol koji imam u torbama moram vama predati?
Smije se, titra mu brk pa odmahuje rukom:
– Čuj, nećemo te odbiti... Ali to pravilo ne odnosi se na vas turiste, već na mene i dečke koji rade u brodogradilištu. A ti, što ćeš sad po toj žegi u grad, hajde na plažu – daje mi savjet.
Ovce na slobodi
Ne zna on, radim i ja. Šilterica naopako samo je krinka turista. Unutrašnjost službene dacie posve mi je "bezalkoholna" pa mu nisam mogao ostaviti ništa. Šteta.
Nalazim muško društvo u centru, a o čemu bi dečki razgovarali, ako ne o sportu ili curama, a može i o – janjetini! A creska je, uvjeravaju me, najbolja.
– Na Pagu su od janjetine, uz sir, napravili zaštitni znak, a treba znati da mi na Cresu imamo bolje uvjete. Kod nas su ovce slobodne cijelu godinu, dok ih na Pagu zimi zatvaraju jer tamo, na kamenu, nemaju što jesti. A mi na otoku imamo više od tisuću biljnih vrsta, kao cijela Velika Britanija! Težak je posao voditi ih na ispašu pa se domaći sve više okreću iznajmljivanju apartmana. Lakše je tako zaraditi pa je i janjetine sve manje...
Nema vreve ni panike
Na kupanje su me poslali natrag na parkiralište, u automobil, pa u obližnji Valun.
– To je prekrasno malo ribarsko mjesto, tamo se mreže vade oduvijek, svidjet će ti se, moraš to vidjeti.
– Došao red i na kupanje... – kažem brki dok plaćam parkiranje. Za sat šest kuna.
Uživao sam u Valunu, ostao bih satima, tamo nema vreve, nema panike, samo nemilosrdno sunce ometa idilu... I vrijeme, koje ne staje. Jurim dalje, hvatam trajekt za Krk. Nakon što mi je zbrisao pred nosom, sjetim se turističke parole ovog otoka – No stress on Cres. Sjeo sam u pustu luku Merag pa sat i pol smireno čekao...
>>Lošinjski su kapetani bili traženi, cijenili su ih na svim oceanima
>>Na našem je otoku sve više stanovnika, dođu raditi pa ostanu s nama
Nikako ne propustite
- Valun
- Beli
- Vransko jezero
- Lubenice - zalazak sunca
- Osor
Teatar na pjaceti
"Teatar na Pjaceti" manifestacija je uličnog teatra u gradu Cresu, koju već desetu godinu priređuje Serđo Dlačić. Uglavnom je riječ o dječjim predstavama (četiri ovog ljeta), a za odrasle tu su: 24. srpnja "Sarajevska audicija" te 25. srpnja "Postdiplomsko obrazovanje" Vilima Matule i Siniše Labrovića.
Bez smilja nestat će miris Mediterana koji poznajemo
Krk, Pag, Rab, Cres... otoci su koji se u posljednje vrijeme moraju boriti protiv onih koji bez dozvole beru njihovo prirodno blago – smilje. Otkako se za tu biljku, koja uz more i borove čini onu najizražajniju potku mirisa Mediterana, može dobiti ozbiljan novac, zavladali su oni koji doslovno uništavaju otočku floru. O kakvom je pustošenju riječ, govore brojke: za litru ulja od smilja treba ubrati između 500 i 600 kilograma te biljke. A tu litru ulja, ovisno o kvaliteti, kozmetička industrija plaća i do 1600 eura.
"Krivolovci", tj, oni koji beru smilje, rade to ne mareći za posljedice. Oni ne beru biljke, nego ih čupaju s korijenom zbog čega i Cresu prijeti nestajanje ove biljke bez koje će ne samo nestati miris, nego i ono što daje specifičan okus janjetini s naših otoka.