U potrazi za osobom s kojom biste ostvarili intimni odnos, na aplikacijama za upoznavanje ili na društvenim mrežama, naišli ste na nekoga za koga vam se učinilo da bi mogao biti vaš potencijalni partner. Svakodnevno dopisivanje, a potom i nekoliko susreta... Gledano iz vaše perspektive, vi ste zainteresirani za romantičnu vezu i u vašem se srcu probudila nada. Međutim, zašto bi sve bilo kao u romantičnim filmovima, s happy endom koji ćete prepričavati svojim unucima? Odjednom, bez ikakvog objašnjenja, dolazi do naglog prekida kontakta – osoba više ne odgovara na vaše poruke, možda vas čak i blokira na svim društvenim mrežama. Ostajete zbunjeni, povrijeđeni, a osjećaj odbačenosti ostavlja gorak okus u ustima. Modernim jezikom, ovakav nagli prekid kontakta s osobom s kojom ste neko vrijeme komunicirali ili se viđali, pa čak i razvili neke osjećaje, naziva se “ghosting”.
Čini se kao da je, s razvojem digitalne komunikacije i aplikacija za upoznavanje, ghosting postao poput epidemije koja se širi ne samo među generacijom Z, već i među milenijalcima, ali i među xenijalcima. O ovome socijalnom fenomenu razgovarali smo s Brunom Šimlešom, sociologom, kolumnistom i piscem, koji rado progovara o mnogim temama s područja psihologije, sociologije i duhovnosti.
Oduvijek je bilo “ghostinga”
Kako nam Bruno objašnjava, oduvijek je bilo “ghostinga”, samo što nagle prekide kontakta, bez ikakvog objašnjenja, nismo tako nazivali.
– Čini mi se da smo danas za sve osmislili zgodan engleski pojam, pa je tako nastao i „ghosting“. Imamo dojam da se radi o novoj pojavi, ali toga je uvijek bilo. Teško je suočiti se s nelagodnim emocijama. Strah nas je, ili sram, ili mislimo da će biti bolno, pa izbjegavamo odgovornost zrelog priznavanja situacije i suočavanja s posljedicama. Naravno, prekid odnosa uvijek je opcija, ali način završetka nekog odnosa govori o tome koliko smo poštovanja imali prema tom odnosu, prema toj osobi, a na kraju i prema sebi – smatra Bruno Šimleša.
Svi znamo da svaki prekid odnosa nosi bolno iskustvo, a način na koji ćemo ga doživjeti uvjetovan je prethodnim prekidima, gubicima dragih osoba, pa čak i načinom na koji nas je okolina doživljavala (ili odbacivala) tijekom djetinjstva, pogotovo u osjetljivoj adolescentskoj dobi. Kada vas netko ignorira, prestane s vama komunicirati bez ikakvog objašnjenja, pojavljuje se težak osjećaj odbačenosti i pitanja poput: “Što sa mnom nije u redu?”, “Što sam skrivio/la?”, “Možda nisam dovoljno privlačan/na?” i sl., što u konačnici dovodi do pada razine samopouzdanja, straha od stupanja u nove odnose i duboke unutarnje nesigurnosti u vlastitu vrijednost.
– Nema osobe koja nije doživjela „ghosting“, i znam da boli. Naravno da boli. I sam rastanak je bolan, ali i način rastanka koji nam suprotna strana pokazuje da omalovažava vrijeme koje smo proveli zajedno. No, važno je znati da to uvijek više govori o njima nego o nama. Zabrinuo bih se jedino da svi ili većina naših odnosa tako završava, jer to onda nešto govori i o nama. No, neizbježno je ponekad doživjeti „ghosting“. Jer, svatko će ponekad naletjeti na ljude koji nisu spremni zrelo prekinuti odnos – objašnjava Bruno.
Šimleša ističe kako je u odnosu, pa čak i kada ga želimo prekinuti, najvažnija iskrenost. Svatko zaslužuje objašnjenje, a istina se može izreći obzirno i s puno uvažavanja prema osobi s kojom želimo prekinuti odnos. – Iako je bolno kada prekidamo, ako to učinimo iskreno i s objašnjenjem, rane će lakše zacijeliti – ističe Bruno.
„Ghosting“, kako objašnjava Šimleša, često boli dublje i dulje jer se napuštena osoba osjeća nevažno, nevidljivo, čak i poniženo.
– Mislim da svi zaslužuju objašnjenje. I naši prijatelji, i partneri, pa čak i poslovni suradnici, ako smo dugo surađivali. Uvijek možemo birati kako nešto reći, ali trebali bismo nešto reći. To će nam olakšati da zatvorimo jedno poglavlje i lakše krenemo dalje – smatra Bruno Šimleša.
Biti u vezi ne znači “izgubiti sebe”
Ghostanje mnogi pripisuju emotivnoj nezrelosti, ali i strahu od vezivanja i uspostavljanja dubljih odnosa. Kod osoba koje izbjegavaju dublje emotivno povezivanje često čujemo objašnjenje: „Ako uđem u ozbiljnu vezu, bojim se da ću izgubiti sebe“.
– Ne znam u kojem kontekstu osoba koristi ovakve rečenice. Doista je moguće da je riječ samo o lijenom izgovoru, ali to je zapravo legitimna želja. U redu je ne željeti izgubiti sebe u vezi. Tada je važno pronaći osobu koja nas prihvaća i voli takve kakvi jesmo, jer u takvom odnosu sigurno nećemo izgubiti sebe. Dakako, odnos znači i prilagođavanje ritmova, potreba, prioriteta... U ravnopravnoj vezi ne smije se sve vrtjeti oko zadovoljavanja potreba samo jedne strane. No, nikako ne moramo izgubiti sebe. Ako znamo tko smo i cijenimo sebe te pronađemo osobu koja nas prihvaća, sigurno se nećemo izgubiti – objašnjava Bruno.
Kako Šimleša kaže, ranjenost iz prošlih veza, kao i traume, čine nas nespremnima za nove odnose. Osobe s bolnim iskustvima štite se od potencijalne boli tako što izbjegavaju vezivanje i emocije.
– Ne treba ih osuđivati, već im pomoći da saniraju svoje rane i opet steknu povjerenje u sebe i druge. Naravno, u one osobe koje to povjerenje i zaslužuju – poručuje Bruno Šimleša.
Sadržaj nastao u suradnji s Cedevitom Budi DOBRO. Budi CE.
