Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Enzo (6): Popeo sam se biciklom na Prominu, viša je od Sljemena, a tek ću na jesen u 1. razred

Nad kanjonom je stara gradina, bivša turska utvrda i minaret, jedini takav sačuvan u Dalmaciji. Zgodno je i da je crkva Svetog Ante sagrađena na temeljima bivše džamije. Blizu je i Visovac, mnogi ga zovu “Hrvatski Bled” - priča Đuro
18. lipnja 2020. u 22:45 1 komentara 517 prikaza
Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/9

U centru Drniša igra mačke i miša, ljudi koje tjera – kiša. Sunce, kiša, sunce, kiša. I tako svakih “po ure”. S terase kafića bježi se u kafić pa stidljivo natrag na sunce. Pa opet bijeg od kiše. Enzo Perlić (6), mališan iz Drniša, ne brine se. Dan mu neće ništa pokvariti.

Opuzen Posjetio ih je car Franjo Josip II., a danas goste privlače bacanjem ćikara u dalj i Brudetijadom

– Položio sam prijemni! – kaže ponosno Enzo.

Prijemni za što?

– Pa za prvi razred! Sad sam bio, maloprije, i sve sam znao. Bilo je raznih zadataka, a morao sam naći dvije iste slike. Recimo, dva ista auta. Ili dva trokuta, neke zvjezdice. Nikakav problem – kaže Enzo pa dodaje:

– Enco se čita. Ne Enzo – govori imenjak talijanskog osnivača Ferrarija. I Enzo u crvenom u – majici Air Jordan. Mališan koji pije sok u Gradskoj kavani Drniš ovdje je – na plakatima za sportske avanture na Promini. Reklamira Biciklistički klub “Petar Svačić”, poziva turiste na avanture.

 | Autor : Dusko Jaramaz/PIXSELL Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL 15.06.2020.,Drnis-Turisticka patrola Drnis-Vecernjakove zvjezdice.Centar Drnisa-poljana. Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Zna više od svih zajedno

– Ja sam se neki dan popeo gore biciklom! A s dvije godine već sam bio na vrhu – kaže Enzo.

Vrh Promine, planine sjeverno od Drniša i južno od Knina, na 1164 je metra. Više od Sljemena. Ništa čudno, otac Nikola je ultramaratonac, istrčao je u komadu 150 kilometara na utrci u Omišu.

– Jedva čekam jesen. Zbog škole! Počinje... Veselim se jako.

S njime u društvu i did. Djed Đuro Perlić. Čovjek kojeg poznaje cijeli Drniš. Za njega će u gradu reći: “Đuro zna više o Drnišu nego svi mi ostali u Drnišu. Zajedno”.

Restoran Vila Neretva Brudet kod istinskog zaljubljenika u Neretvu

– Nije baš tako. Ma ja sam već “ad acta”, Enzo je perspektiva Drniša... – kaže Đuro (67), čovjek koji je autor dviju knjiga – “Drnišanac” i “Drnišanac II” te autor “Drniškog amarcorda”. Čovjek koji više od tri desetljeća objavljuje crtice o Drnišu, ima emisije na radiju...

Tko je najjači u Drnišu? Imate li nekog punog snage?

– Mi se ne mjerimo po snazi, nego po pameti. Jeste li znali da Drniš ima više do 200 doktora znanosti?! – kaže Đuro, a jedan gost iz Šibenika zajedljivo dobaci:

– Lako je vama završiti faks u Drnišu, kad svi imate pršuta...

Na šalu se svi nasmiju, a tema se vraća na najvišeg susjeda u kraju.

– Stojko Vranković. Nismo imali višeg. Inače, ja sam mu predavao u srednjoj školi. I danas, kad god dođe u Drniš, javi se i kaže: “Profesore, kako ste?” – kaže Đuro.

 | Autor : Dusko Jaramaz/PIXSELL Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL 15.06.2020.,Drnis-Turisticka patrola Drnis-Vecernjakove zvjezdice.Panorama Drnisa. Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

A susjed Dražen Budiša?

– Sjećam ga se kao mladića, dok je još klarinet svirao u našem slavnom Gradskom puhačkom orkestru Drniš. Uvijek je bio ozbiljan, ali nikad se nije držao nešto visoko. Najnormalniji čovik na svitu. Baš normalan, kao i svi mi Drnišani.

Što turist treba vidjeti u kraju?

– Obrazovani turist došao bi u naš kraj, prije svega vidjeti galeriju Ivana Meštrovića na otvorenom. Od “Majke s djetetom”, reljefa “Sv. Roko” i “Orača” do fontane “Vrelo života”. I u muzeju važna je arheološka zbirka, ali i mnogo Meštrovićevih originala. Muzej ima i depandansu u kanjonu rijeke Čikole. U Otavicama je mauzolej, to se zna.

TRILJ I Hrvati i strani turisti grad star više od osam tisuća godina trebali bi bolje poznavati

A što se ne zna o Meštroviću?

– Marta Kurobasa, njegova majka, rodila ga je u Vrpolju, u Slavoniji. Tamo je išla brati kukuruze, kao i sva sirotinja našeg kraja.

Što turist treba još vidjeti?

– Nad kanjonom je stara gradina, bivša turska utvrda i minaret, jedini takav sačuvan u Dalmaciji. Zgodno je i da je crkva Svetog Ante sagrađena na temeljima bivše džamije. Blizu je i Visovac, mnogi ga zovu “Hrvatski Bled”. Na latinskom mu je ime Lapis Alba, bijela stijena, da ne govorimo o Roškom slapu i Nacionalnom parku Krka ili usponu na Prominu – dodaje Đuro.

Pukla noga, ali ni pisnuo nije

Tema je ovih dana i biciklistički uspon susjeda Luke Bukarice.

– On se u subotu na Prominu upustio u izazov Everesting, vozio gore-dolje sve dok nije skupio 8900 metara nadmorske visine, što je ekvivalent visini Mt. Everesta. Trebalo mu je nešto više od 20 sati, prešao je 290 kilometara... – hvale susjeda mještani.

Tko su Drnišanima najveći rivali?

– Nemamo ih! Ali... kad je balun u pitanju, e tu se stvari mijenjaju. Rivalitet obližnjeg Siverića i Drniša traje vječno! Ma kao Hajduk i Dinamo, kažu domaći... Sjećamo se, jednom nam je sudio Mateo Beusan. I jedan naš domaći iz DOŠK-a, pao na teren i tiho zajaukao. Beusan je prišao da mu da žuti, mislio je da simulira, a onda vidio – čovik slomija nogu!

Gostionica Preša Za puricu s mlincima potrebno se naručiti

I samo tiho jauknuo?

– Tako je! Bila bi sramota da tu plače... Da se ne osramoti. Čvrsti smo mi!

A drniški pršut? Zna se da su ga jeli Charles de Gaulle, kraljica Elizabeta II. te da se nudio na inauguraciji Georga Busha mlađeg.

– Pršut je nama sve. Kad se dite rodi, donesu ti pršut u kuću. Kad netko umre, donesu pršut u kuću. Mi se u Drnišu s pršutom rađamo i umiremo. On je jedini pratilac i tuge i radosti. Bez njega ne može...

A bez vina?

– Ne može. Moj ćaća, Bok su ga zvali, dakle Enzov pradjed, kad je došao prvi frižider, svojoj ženi koja ga je željela kupit rekao je: “Što će nam to? Pa meso treba pojest, neće se pokvarit”. A kad je ona drugi dan rekla: “Mate, čula sam da se u tom frižideru može lipo bevanda rashladit”, ćaća se odmah zainteresirao i pitao: “Di se to može vidit?” I kupili su ga. Naše su majke, neškolovane, bile mudrije nego mnogi danas... Trebalo se snać. Takav je tu život. Nije lako. Ali je lijepo..

Jeste li znali?

Sredinom prošlog stoljeća mijenjalo se ovdje ‘žuto za žuto’. Iz Šibenika su nudili zlato za – puru, kukuruzno brašno. Kasnije su Drnišani odlazili u Šibenik i ‘trampali’ jaja, meso, kokoške za – robu. Po principu ‘oš, oš, neš, neš’.

PLUS

GASTRONOMIJA Pršut je svjetski poznat, ali u bogomdanom kraju na rubu kanjona Krke otvaraju se mnogi OPG-ovi, vile s bazenima...

MINUS

PUSTO Nedostaje nam ljudi, kažu i sami u Drnišu. Čak i susjed Filip iz Mozambika, koji je domaćima bio vrlo drag, a radio je na razminiranju, otišao je iz Drniša.

vjenčanje
DAVOR IVANKOVIĆ
Svadba u Zadru mogla bi biti najskuplja u povijesti RH, a bijesne mladenke mogle bi uništiti hrvatski turizam
A1 Leadership Talks
DONOSI A1
Oni stoje iza proizvoda i tvrtki zbog kojih naši ljudi ostaju u Hrvatskoj: Poslovi budućnosti već danas su tu, viličaristi postaju menadžeri robotskih flota