Povodom 120. godišnjice rođenja Vilima Svečnjaka, u Galeriji Vladimir Bužančić 5. veljače u 19 sati, otvara se izložba njegovih djela iz obiteljske ostavštine u vlasništvu Višnje Stopar – Poljančić.
U postavu izložbe bit će predstavljena djela iz različitih ciklusa nastalih od 1940-ih do 1980-ih godina, uključujući radove iz vremena grupe Zemlja, aktova, portreta i krajolika.
Vilim Svečnjak bio je umjetnik iznimno bogatog opusa, virtuoz brojnih tehnika i jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske moderne i suvremene umjetnosti. Njegov snažan ekspresionistički izraz obuhvaćao je socijalno angažiranu umjetnost, grotesku i satiru, ali i lirsku introspekciju, tišinu i meditativna stanja. Otvoren novim idejama i istraživanjima, djelovao je i kao scenograf, likovni kritičar, pedagog te profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu.
Izlagao je na više od 50 samostalnih i 300 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a za svoj je rad višestruko nagrađivan, među ostalim Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo. Preminuo je u Zagrebu 1993. godine, ostavivši iza sebe iznimno bogatu umjetničku ostavštinu. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače, a kustosica izložbe je Vesna Šantak.
Inače, Vilim Svečnjak rođen je 1906. godine u Zagrebu. Njegova obitelj živjela je u prizemnici na Ilici 210, gdje je otac Ivan otvorio skromni fotografski atelje. Na nagovor prijatelja, obitelj se 1908. preselila u Čabar.
Od najranijeg djetinjstva pokazivao je izuzetnu sklonost prema crtanju i slikanju. „Svaki slobodni trenutak pasionirano sam koristio za crtanje i bojanje. Tako se u meni rodio slikar,“ kazao je kasnije, prenosi Artkvart.
Tijekom školovanja živio je u teškim uvjetima, često se hraneći u pučkim kuhinjama. Godine 1925. teško je obolio, što ga je prisililo da se vrati kući u Čabar, izgubivši godinu dana školovanja. Uz pomoć prijatelja, uspio se vratiti u Zagreb, gdje mu je osiguran smještaj i liječenje.
Godine 1926. upisao je Akademiju, najprije na kiparskom odjelu, a potom na slikarskom odjelu. Njegovi su profesori bili umjetnici poput Rudolfa Valdeca, Frane Kršinića, Ive Kerdića, M. Vanke, V. Becića, T. Krizmana, Lj. Babića i M. Tartaglie. U Zagrebu je Svečnjak uspostavio veze s naprednim radničkim i studentskim pokretom, zbog čega je više puta bio uhićen zbog političkog djelovanja, piše Artkvart.
Po završetku Akademije dobio je stipendiju za studij u Parizu, gdje je upoznao mnoge ugledne francuske književnike i umjetnike. Tamo dobiva i poziv grupe Zemlja da izlaže s njima u Zagrebu i Sofiji. Nakon što je rad Zemlje zabranjen, članovi su osnovali Grupu nezavisnih hrvatskih umjetnika. Svečnjak je organizirao izložbe, obnovio rad karlovačkog kazališta i objavio monografiju „Za spas duše“.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Svečnjak je preživio dramatične situacije i progon, piše Artkvart. Uz pomoć falsificiranih dokumenata, uspio je izbjeći ustaški progon. Nakon rata, sudjelovao je u kulturnoj obnovi Rijeke i Istre, organizirao podružnicu ULUH-a u Rijeci i postavio prvu izložbu dječjeg crteža u Jugoslaviji.
Na poziv Miroslava Krleže postao je glavni urednik za ilustracije i opremu enciklopedijskih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Vilim Svečnjak odlikovan je Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i bio izabran za redovitog člana Akademije znanosti i umjetnosti. Marta i Vilim Svečnjak darovali su Gradu Zagrebu 842 djela grupirana u dvije zbirke. Preminuo je 3. lipnja 1993. u Zagrebu.
Otvori KEKS Pay
