Ponovno su se udružile tri umjetničke akademije – muzička, likovna i dramska.
Projekt, nakon velike produkcije „Ivane Orleanske" otprije nekoliko godina, pa Treće Mahlerove Simfonije tisuća, iznimna Mozartova Rekvijema, preksinoć je bila i ruska tamna priča „Ivana Groznog" Sergeja Prokofjeva za Lisinski subotom. Na umjetničke akademije organizatori očito mogu računati.
Najveći teret u teškom štivu ponijela je Muzička akademija u vječnoj gradnji. S mladim snagama predvođenim iskustvom u velikim projektima se, izgleda, ne može pogriješiti. Zapravo je bila šteta „Groznog" propustiti jer je sljedeća prilika za dvadesetak godina.
Mladalačka srčanost i primjerna disciplina pod vodstvom akademika, skladatelja i dirigenta Pavla Dešpalja ostvarila je izvedbu koja se može pokazati baš svuda. I šteta je bilo ne doći jer nakon izvedbe u Grazu i Zagrebu nema ponavljanja.
Prijetila je opasnost s velikog ekrana ispred zatvorenih svirala orgulja Lisinskog, na kojemu se podijeljen na tri dijela u skladu s muzikom vrtio legendarni film Sergeja Ejzenštejna. Redatelj „grozne" i primjerno mračne scene tek s nekoliko svjetiljki i projekcijama, svim sudionicima u crnome, bio je Borna Baletić.
Odličan zbor i orkestar, napokon otkriveni nedostajući mezzi i altovi Ivane Srbljan i osobito Jelene Kordić. Novi je brend hrvatskih basova. Tako se pojavio i Goran Jurić, dok tanki Grozni Zorana Pribičevića samo može pribivati u kakvoj sapunici.
Male su to opaske u izvrsnoj produkciji kakve se ne bi posramile ni razglašene kulturne sredine.
