U 77. godini života preminula je Slavenka Drakulić, jedna od najznačajnijih i najprevođenijih hrvatskih književnica i novinarki. Rođena u Rijeci 4. srpnja 1949. godine, karijeru je započela kao novinarka, prvu je knjigu eseja objavila 1984. pod nazivom "Smrtni grijesi feminizma", a prvi roman "Hologrami straha" 1987. godine. Samo nekoliko dana prije smrti objavljena joj je i nova knjiga "Zašto nisam naučila kuhati" u izdanju Frakture.
Od Slavenke Drakulić danas opraštaju se brojni njeni kolege, prijatelji i štovatelji njena djela. Posebno dirljivom objavom od svoje se majke Slavenke Drakulić oprostila i njena kćer, također spisateljica, Rujana Jeger.
"Hvala svima na izrazima sućuti. Ja ću je pamtiti ovakvu, nasmijanu", napisala je Jeger.
"Odlaskom Slavenke Drakulić Hrvatska je izgubila jedan od rijetkih glasova koji je imao hrabrosti govoriti ono što mnogi misle, a malo tko se usuđuje izreći. Dok su drugi pristajali na šutnju, konformizam ili kalkulaciju, ona je birala istinu. Njezine riječi često su smetale upravo zato što su pogađale u srž problema. U zemlji koja se još uvijek teško nosi s vlastitim mitovima, predrasudama i povijesnim revizionizmom, Slavenka Drakulić ostaje podsjetnik da kritičko mišljenje nije izdaja, nego najviši oblik odgovornosti prema društvu. Njezino pero bilo je oštrije od mnogih političkih govora. Trag koji ostavlja, nadživjet će tamu o kojoj je pisala", na Facebooku objavila je političarka Dalija Orešković.
"'U početku, svaki put kada bih u svojim tekstovima spomenula riječ feminizam, urednici bi je pedantno prekrižili. Danas to više ne čine', napisala je davno Slavenka Drakulić. A to je tek jedna od mnogih stvari na kojima smo joj zahvalne. Ponešto o Slavenkinoj neizmjerno važnoj književnoj i novinarskoj ostavštini, dotakla sam u tekstu o knjizi 'Smrtni grijesi feminizma' koju sam prije pet godina predložila kao srednjoškolsku lektiru u eseju Alternativna lektira za portal Kritika HDP. Iz današnje perspektive, ovaj mi se tekst, nažalost, čini pretjerano optimističan, što znači da je Slavenkino pismo, koje je otvorilo vrata i prozore mnogima, još potrebnije. Borila se perom i neumorno pisala do samoga kraja, uistinu mijenjajući stvari na bolje. Kakva žena, kakva autorica!", stoji u objavi književnice Olje Savičević Ivančević.
"Razmišljam o tome koliko me bila rastužila njezina knjiga 'O čemu ne govorimo', koliko mi je razjasnila hrabrost feminizma i u starosti, bolesti i nemoći, a pogotovo u tužnom nerazumijevanju onih koji bi nam trebali biti najbliži. Govoriti ono o čemu se ne govori bio je njezin način života i njezino cjeloživotno junaštvo. Hvala Vam, Slavenka, što ste bili taj glas i to pero i što ste nam ostavili u naslijeđe sve smrtne grijehe feminizma koje u svoje i u Vaše ime tek trebamo počiniti", napisala je autorica Marina Vujčić.
"Ima tih vijesti koje te zateknu nespremnog, užasnutog, iako si životom osvjestio koliko je smrt nadohvat ruke i koliko je zapravo živa i bliska u svima nama. Vijest da je otišla Slavenka dočekuje me u ovom ljetnom jutru svejedno posve šokiranu, do suza rastuženu spoznajom da je otišla jedna od najvećih žena i intelektualki na našim prostorima. Ona koja je hodala kroz život i književnost bez straha, beskompromisno svojom hrabrošću otvarajući prostor tolikim djevojčicama i ženama da misle, pišu, govore i budu nepokolebljivo svoje. Otišla prebrzo, prerano se ispisujući iz svijeta kojem je mogla još toliko dati, glasom kojem bih se uvijek vraćala kad je teško", rekla je spisateljica Martina Mlinarević.
Kazališni redatelj Ivica Buljan Drakulić zahvalio se za sve što nas je naučila: "Slavenka je nama, djeci šezdesetih, bila prva ženska intelektualna figura u javnom životu ovih prostora koja nije morala birati između ozbiljnosti i tjelesnosti. Između intelekta i ranjivosti. Između teorije i autobiografskog ispovijedanja. Njezine sjajne prethodnice su uvijek plaćale nekakav porez patrijarhalnom društvu. Ili su bile ozbiljne na muški način, ili su bile osobne na način koji ih je smještao u rubriku ženskog pisma i time izuzimao iz ozbiljne rasprave. Slavenka je probila tu lažnu granicu. Jednostavno je bila previše dobra da bi je se moglo ignorirati. Njezin mudar ženski glas i njezina analiza naše svakodnevice postali su ono po čemu smo prepoznatljivi u europskoj i svjetskoj kulturi. A nama, koji smo je čitali iznutra, ta ista analiza nije bila egzotizacija svakodnevice već trenutak u kojem si shvatio da ono što živiš ima ime, ima oblik, ima književni dignitet. Hvala Slavenka, za sve što si nas naučila, za onu gordost, što smo se mi iz Zagreba osjećali vażni jer smo imali tebe".
Otvori KEKS Pay
Od Slavenke se ne oprašta Hrvatska, opraštaju se jugoslaveni. Radi korektnosti i istine.