Naslovnica Kultura Film

Sirijski radnici na gradilištima u Libanonu žive poput robova

Premijera filma Ziada Kalthouma u Dokukinu KIC
25. svibnja 2019. u 15:18 1 komentara 231 prikaza
Ziad Lalthoum
Foto: GOLDEN TREE FESTIVAL

Film “Okus cementa” sirijskog redatelja Ziada Kalthouma hrvatsku premijeru ima večeras u 20 sati u Dokukinu KIC kamo stiže i on. “Okus cementa” netipičan je dokumentarac s vrlo umjetničkim pristupom, fantastičnom fotografijom i uporabom zvuka, a govori o sudbinama sirijskih građevinskih radnika na gradilištima Bejruta koji su prisiljeni raditi u nehumanim uvjetima, poput robova. Radnicima je zabranjeno izlaziti nakon 19 sati, zabranjeno im je govoriti o svom poslu i uvjetima, a boje se govoriti i o svojim domovima u Siriji, u strahu od režima. Kada ne rade, zatočeni su u podrumu zgrade koju grade neprekidno slušajući vijesti iz domovine. Zbog toga je narator filma anonimni glas koji nastupa kao glas svih radnika pričajući njihove priče.

Premijera filma "Okus cementa" priča je o vječnom ciklusu rata, razaranja i ponovne izgradnje

Film ispričan zvukom

– Dok sam se sastajao s radnicima u pripremama za film, slušao sam i skupljao njihove priče, od kojih sam onda oblikovao narativ – kazao nam je Kalthoum, čija je životna priča i sama zaslužuje dokumentarac.
Već pet godina živi u Berlinu, no dok je služio obvezni vojni rok u Siriji, započeo je rat, a kada je odlučio pobjeći iz vojske, skrivao se u Damasku. Iz tog razdoblja najviše se sjeća zvukova rata koji su ga progonili, bombi, tenkova... tih, kako ih naziva, “strojeva rata”.

Kada je iz Sirije uspio prebjeći u Libanon, zvuci bezbrojnih gradilišta u Bejrutu neodoljivo su ga podsjećali na rat od kojeg je pobjegao.
– Bilo mi je lako ispričati tu priču zvukom, upravo zato što ti radnici ne mogu govoriti, zbog čega je ovo na neki način nijemi film koji prate ti zvukovi gradilišta i strojeva – kazao nam je redatelj.

Struktura filma je repetitivna i ciklična, radnici se ustaju zorom, izlaze iz podruma, iz dana u dan penjući se na skele nebodera koji grade, obavljajući unedogled repetitivne radnje na prekrasnoj kulisi grada na obali mora, da bi se u sumrak vratili u svoj zatvor. Time je Kalthoum htio, i uspio prikazati i cikličnu izmjenu rata i mira.
Njihove su poetično ispričane pripovijesti istovremeno životi ove, druge generacije radnika, ali i njihovih očeva, koji su godinama prije u tom istom Bejrutu između civilnih ratova radili na baušteli ne bi li prehranili obitelji u Siriji.

Navid Kermani NAVID KERMANI U korijenu svih ratova nisu kultura i religija, nego bogati i siromašni

Vječni ciklus razaranja

Rat u Libanonu je završio, a njihovi su sinovi nastavili istim putem, dok je rat u njihovoj domovini počinjao. Vječni ciklus razaranja i gradnje se nastavlja.

– Dok sam s jednim od radnika stajao na krovu, pitao sam ga kako se osjeća gledajući prekrasan pogled koji se prostirao pred nama.

Odgovorio je: “Nakon tri godine ovdje, kao zarobljenik. Ovaj pogled za mene nije stvarniji od tapeta na zidu” – prisjeća se Kalthoum.

Financije
Ja sam PMP
Znate li što je PMP i zašto se u svijetu smatra zlatnim standardom?