U srijedu 2. srpnja, pred prepunim gledalištem nad otvorenim svodom zagrebačkog Tomislavca, na prostoru između repa kipa Kralja Tomislava na središnjem Gradskom kolodvoru i stražnje strane zgrade Umjetničkog paviljona, praizveden je oratorij Anno Domini 925. Kralj Tomislav.
Spektakularan završetak 8. izdanja Zagreb Classica, koji svake godine nadmaši očekivanja i privuče mnoge nove ljubitelje, na ovom je dijelu najljepše zagrebačke urbane cjeline, tzv. zelene potkove, našao idealan ambijent.
S nevjerojatnih 250 izvođača na sceni, zbog kojih se posebno za ovu prigodu morala i dodatno nadograđivati, to je zasigurno najveći spektakl zagrebačkih koncerata na otvorenom. U godini koju je Hrvatski sabor, na prijedlog Matice hrvatske i Družbe "Braća hrvatskoga zmaja", uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja te Ministarstva kulture i medija proglasio godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva, Večernji list pod vodstvom svojega glavnog urednika Dražena Klarića ostvario je dokumentarno-igrani film Kralj Tomislav, premijerno uprizoren u svibnju ove godine, koji čeka i svoju distribuciju na jesen u kinima.
Klarić kao autor, scenarist i redatelj naručio je glazbu od iskusnog pijanista i skladatelja Mateja Meštrovića koji je uronio u priču punu mitova i legendi iz narodne predaje, oskudnih povijesnih artefakata, ali i mnogih (re)konstrukcija, slutnji i nedoumica. Ukratko, idealan je to prostor vladavine mašte i kreativnosti. Dio njihove autorske suradnje kao najavu novog glazbenog djela u pripremi vidjeli smo još u ožujku u animaciji s prikazom Tomislavove krunidbe na pročelju Umjetničkog paviljona kao dio ovogodišnjeg Festivala svjetla.
FOTO Zagreb Classic završio praizvedbom "Kralja Tomislava"
Meštrovićev se snažan kreativni impuls nije mogao zaustaviti samo na tome te je odlučio napisati svoj opus magnum, kako sam kaže, najveće i najzahtjevnije djelo i vrhunac njegova intenzivnog autorskog stvaralaštva u kojemu spretno kombinira (pri)povijest i fikciju, dokumentarizam i kreaciju, činjenice i duhovnu meditaciju povezane s likom i djelom prvog hrvatskog kralja. U sferu sakralne glazbene forme ciljano zalazi upravo odabirom oratorija kao vrste, želeći lik Tomislava uzdignuti na razinu univerzalnog božanstva, zadržavajući u izvođačkom tijelu važne uloge recitatora, golemog mješovitog zbora i orkestra s neizostavnim bijelim koncertnim klavirom, ali ciljano odustajući od ijednog vokalnog solista.
Sam je napisao libreto sročivši stihove kao nadopunu recitativnog teksta autora Dražena Klarića koji svoj filmski scenarij pretače u poetične opise i misli što ih himnično, u suglasju s neprekinutom glazbom, izgovara glumac Dragan Despot. U vlastiti tekst Meštrović ubacuje mnoge latinske riječi, dijelove poznatih liturgijskih tekstova snažne glazbene asocijativnosti kroz stoljeća, poput Pater Noster, Dies Irae, Te Deum i Gloria, jer ipak je riječ o vladaru koji je Rimu osigurao opstojnost crkvene službe na latinskom jeziku (Prvi splitski crkveni sabor 925. najpouzdanija je polazišna točka predaje o Kralju Tomislavu).
Između uvodnog i završnog zborskog skandiranja To-mi-slav, uz dodatak "Gloria in excelsis Deo", Meštrović u pedesetak minuta gradi bombastičnu partituru punu dramatičnih i lirskih dijelova, oslanjajući se na klasične harmonijske progresije, zarazne repeticije i uvijek prisutni poletni ritam. U ovom svojem zborskom prvijencu maestralno vlada zborskim korpusom u dijelovima a cappella i uz orkestar, koristeći ga kao ambijentalnu pozadinu uz vokalize, jednako kao i nositelja značenja kroz stihove. Iako zbor doživljavamo kao narod, Meštrović ovdje svjesno odustaje od „narodskih” elemenata svojeg omiljenog kretanja u taktu od sedam osmina i ciljano se prepušta univerzalnim glazbenim motivima, asocijacijama na mnoge poznate filmske partiture Williamsa i Morriconea, ali i koncertne literature poput Musorgskijevih „Slika s izložbe” ili omiljene Orffove „Carmina burane”. Ako vam se i ne sviđa Meštrovićeva glazbe, smatrate je suviše (neo)klasičnom, ambijentalnom, filmskom i banalnom, ne možete joj osporiti bogatstvo harmonijskih progresija i orkestralnih boja u idealnom spoju ljudskih glasova, mnoštva instrumenata i raskošne solističke klavirske dionice kao ljepila među zvučnim svjetovima.
To je idealno djelo baš za publiku festivala kao što je Zagreb Classic, za opušteno uživanje „na dekicama”, za ciljane i slučajne prolaznice, kao kulisa najljepše gradske vizure i glazbeni identitet metropole koji svojom asocijativnosti privlači pozornost, a pričom upotpunjuje stamenost brončanog kipa i naziva trga čije ime ove godine slavi cijelo stoljeće. U uspjeh na praizvedbi bili su, bez sumnje, utkani vrhunski interpreti, profesionalci (Zbor i orkestar HNK) i amateri u najljepšem smislu riječi (Capriccio Chor iz njemačkog Bad Kreuznacha i američki Jonathan Griffith Singers) koje je majstorski povezao američki dirigent Jonathan Griffith koji s Meštrovićem ima dugu i plodonosnu suradnju. Nije ni čudo da mu se u partituri skladatelj zahvalio stavivši na naslovnici dirigentske partiture šaljivu opasku u svojem stilu: Anno Domini 925. King Jonathan. Ups, ahaha – Tomislav. Matej Meštrović. Full Score.
