Premda je ne tako davno izjavio da nema pojma koliko je albuma nanizao
u tri i kusur desetljeća dugoj karijeri, brojka ipak nije tako
zastrašujuća: ovih dana Oliver je priču zaokružio na 20 studijskih
komada što i statističi dokazuje da kantautorski veteran ne srlja olako
u nove projekte. Da li naslov friškog izdanja "Vridilo je" (prvijenac
za Aquarius Records), sugerira konac životnog razdoblja (i početak
novog) ili se pak odnosi na mukotrpan višemjesečni proces snimanja i
dovršavanja albuma, nebitno je.
Prema vlastitu priznanju ni u jednu ploču nije uložio toliko studijskog
vremena i to se čuje u aranžmanskom, izvedbenom i produkcijskom
smislu, svih deset skladbi svojevrstan je odraz težnje za perfekcijom.
Najveće iznenađenje ako se u Oliverovu slučaju može govoriti u
sličnim kategorijama predstavlja autorska dominacija mlade
zagrebačke kantautorice Lee Dekleve koja je priložila čak pet pjesama,
a jednoj od njih ("Nevera") povjerena je uloga radijskog pilot-singla.
Sjetna klavirska balada obojena gudačima zvuči kao da je skladao netko
u ozbiljnim godinama i s teškim životnim iskustvom pa nije čudno da je
posve srasla s Dragojevićevim senzibilitetom. Ostatak, skrojen od
stvari s potpisom starih suradnika (Rončevićeva "Ako voliš me" i
Gibonnijeva "Sa dva zrna lažnog srebra" idu u kategoriju OK i ništa
više) jednako je melankoličan.
Najimpresivnija je "Od grija" Dade Pastuovića s dobro pogođenim omjerom
melodijske atraktivnosti i zlokobnog ugođaja koji donekle priziva Vana
Morrisona iz faze albuma "No Guru No Method". Oliverov interpretatorski
jezik isključivo je dalmatinski čak i onda kada otvoreno aludira na
slavne uzore, a album "Vridilo je" ostaje jednim od decentnijih i
smirenijih poglavlja u karijeri čovjeka čiji integritet čak i
onda kada pred sobom ima materjal tek solidne kakvoće ostaje
neokrnjen. (D. L.)
OLIVER DRAGOJEVIĆ VRIDILO JE (Aquarius)