Iako 2006. g. Oliver nije objavio nijedan novi studijski uradak, tekuća će se godina bez sumnje zarezati kao jedna od bitnijih u njegovoj karijeri. Nastupom u pariškoj Olympiji ispunio je jedan od svojih snova, objavljeni su pripadajući koncertni CD i DVD, dobio je biografsku knjigu “Oliver - južnjačka utjeha” Zlatka Galla, a Croatia Records u dvije je kutije (crvenoj i plavoj, a la Beatlesi?) sabrala njegovu cjelokupnu diskografiju studijskih albuma, osim posljednjeg “Vridilo je” koji je izašao za tvrtku Aquarius.
Remasterirani, smješteni u kartonske omote, na CD-ima koji lažnim brazdama i naljepnicama u sredini oponašaju izgled LP-a, kronološki, brojčano neravnomjerno raspoređeni na “Oliver 1” (14 kom.) i “Oliver 2” (6 kom.), albumi (uključujući dva kompilacijska) na okupu potvrđuju uobičajeno viđenje Oliverove karijere.
Ugled estradnjaka iznad estrade kojega vole svi koji vole dobru glazbu stekao je tijekom prvih godina karijere (1975.-1979.) majstorski nadahnutim interpretacijama nekih od najboljih skladbi Zdenka Runjića, kao što su “Galeb i ja”, “Romanca”, “Skalinada”, “Malinkonija”, “Molitva za Magdalenu” ili “Vjeruj u ljubav”, raspoređenih na prva četiri albuma. Runjićevo izričito okretanje najplićoj skladateljsko-produkcijsko-aranžmanskoj komercijali urodilo je nezavidnom hrpom neslušljivih albuma (1981.-1992.) nakrcanih nepodnošljivim pjesmama koje su se komotno mogle naći u repertoaru Zlatka Pejakovića, Miše Kovača ili Jasne Zlokić. Raskid suradnje s Runjićem donio je novi niz (od 1994. naovamo) koji je utjelovio Oliverovu dotad pomalo virtualnu poziciju finog šlageraša. Sve je tu upakirano sa stilom i (katkad zavaravajućom) dozom producentske elegancije, a iako više nema pjesama kalibra spomenutih zimzelenih klasika (izuzevši “Cesaricu” koja se ne nalazi ni na jednom redovitom studijskom albumu pa, na žalost, ni u ovim kutijama), nema ni “očajnih” nedjela poput ”Svirajte noćas za moju dušu”, “Žutog lišća ljubavi”, “Đeni” ili “Očiju boje Jadrana”.
Otvori KEKS Pay
