Dočekali smo i to – grupa Mayales snimila je “otvoreni” pop album i čak ga i nazvala “Boutique Pop Vol. 1”, što znači konkretnu “prijetnju” da ćemo, valjda, dobiti i nastavke. Za ljude koji su po mišljenjima kritičara redovito snimali “albume godine” zadnjih dekada i kretali se među suptilnim inovacijama i pomaknutim opservacijama, “Boutique Pop Vol. 1” nimalo nije “izdaja”. Doduše, ne nedostaje pomaknutih opservacija, ali sve skupa ipak je uglavljeno u protočnu pop glazbu koja opet pokazuje da ona može biti inteligentna i privlačna istovremeno ako je rade znalci puni elana i znanja, čak i kad rade “komercijalnu” ploču.
”Daj mi molim te neke harme, tipa, Mayales”, kaže Edo Maajka u uvodu prve pjesme “Bilo je blizu”, nakon čega vas iz zvučnika autoironično dočekaju majevi i dimovi klavijatura. “Sad neki groove?”, zatraži Edo i na prve taktove funk gitare Vlade Mirčete zadovoljno dodaje “uuuuh, eheheee…!” i otvori se nebo, a s tim malim duhovitim eurokazom, pardon igrokazom, počinje album grupe čiji je početak sredinom devedesetih bio baš u znaku ovakvih dimova i majeva. Ujedno, tih prvih nekoliko sekundi objašnjavaju pomak kojim su se bavili na albumu “Boutique Pop Vol. 1” (Aquarius Records), ali ma koliko se Mayalesi trudili biti “normalni”, ne mogu podbaciti u želji da snime album koji opet zadržava postojanu “visinsku razliku” spram onoga što se kod nas naziva pop glazbom.
U trenutku kad Luka Modrić na nekom španjolskom podcastu govori da sluša Marka Perkovića Thompsona i Crvenu jabuku, jasnije vam je kamo je usmjerena percepcija domaće masovne publike i vodećih ikona i u kakvoj ne-popkulturnoj, ili nekulturnoj pop sredini živimo. Devet novih pjesama to zasigurno neće promijeniti, ali neće promijeniti ni činjenicu da su članovi Mayalesa tvrdoglavi tumači nečega osobnijeg i onoga što se događa u svijetu. “Boutique Pop Vol. 1” mogli su komotno snimiti i Pet Shop Boysi – Petar Beluhan pjeva slično kao i Neil Tennant, a ni Flaming Lipsi nisu predaleko – toliko je jako devet pjesama koje su Beluhan i Vlado Mirčeta kao glavni autori i “nositelji radova” s koproducentima Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem snimili za album koji izvrsnu pop glazbu punu svakakvih diverzija i zvučnih drangulija nudi kao nešto sasvim normalno i uobičajeno. Naravno da to kod nas nije uobičajeno, ali neki se trude i uspijevaju više od ostalih.
Podsjetimo se, Mayalesi su prekinuli karijeru sa stečenim funky-soul pozicijama na davnom prvom albumu “starih” Mayalesa “Svima želim raj za sve” iz 1999. Na njih su zaboravili i oni koji su godinama prije u njima vidjeli jedne od vodećih protagonista Aquariusova serijala “Lagano lagano” devedesetih. Kasnije je, dakako, sve postalo “teško teško”, a korjenita promjena i povratak albumom “2” 2012. godine dovela je na scenu sasvim drukčiji bend. Idući “Simbol za Sunce” 2017. bio je manje iznenađenje, jer su Petar Beluhan i Vlado Mirčeta znali da su očekivanja velika, da ne smiju popustiti i da tek treba pokazati je li iznenađenje s “2” bilo jednosezonsko ili se pretvorilo u trajnu opciju.
”Simbol za Sunce” htjeli su pronaći svi oni koji su prošli kroz “2” i – uključujući i mene u prvoj recenziji nakon izlaska albuma – proglasili ga remek-djelom. Tu počinje i suradnja s producentskim tandemom Pavle Miholjević/Jura Ferina iz Svadbasa, nakon što su povratnički “2” snimali s producentom Gordanom Muratovićem-Cokijem iz Jinxa. Upravo prisutnost primjerenih producenata pomogla je Mayalesima smiriti i uravnotežiti kreativne zadatke na oba ta albuma i dati im zraka da kao autori pjesama donesu materijal koji je potom pedantno i dugo pripreman u tonskom studiju.
Kad su 2021. objavili posljednji album “Domovina”, napisao sam da, iako je formalno bio četvrti, zapravo zatvara trilogiju koju su činili povratnički “2” i “Simbol za Sunce”. I uistinu je bilo tako, jer je “Boutique Pop Vol. 1” početak drukčijeg poglavlja, s dosta starih začina u igri, ali sasvim jasno drukčije intoniran i komunikativniji od prethodnika. To ne znači da nema dovoljno diverzija i inventivnih poteza, ali ove pjesme mogle bi doći do šireg kruga slušatelja bez gubljenja izvornih pozicija grupe koja radi po svome, čak i kada je druželjubivija nego prije. Poput pilula i tableta na naslovnici albuma, “Boutique Pop Vol. 1” vaš je mogući sedativ protiv neuralgije prosječne pop scene koju imamo.
Potvrđuje to i Petar Beluhan: “Mislim da je bila jesen 2022. kad su počeli prvi razgovori o tome kako dalje usmjeriti brodove, a da Mayalesovo jedrenje ostane podjednako uzbudljivo i po mogućnosti dovoljno smisleno za sve uključene, osobito u ovom zajebanom vremenu. Sukus svega mogao bi se svesti na ideju – hajmo vidjeti što mi možemo ponuditi na temu radiofoničnog popa. Hajmo malo promijeniti očekivani kurs i naše neobavezno igranje prepustiti većem nadzoru naših dragih producenata. Ta je ideja sama po sebi zvučala dovoljno ludo da ostane negdje podsvjesno u našim glavama dulje od dvije-tri zajedničke cuge. Fokusirali smo se na one pjesme koje mirišu na uobičajenu pop strukturu, kratku i plesnu formu, a sve ostale ostavili su sa strane. Nakon više od dvije godine izazovne plovidbe, uz bauljanja po kakvim sumnjivim lukama i osobnim propitivanjima, kao i osvještavanja da pop glazba uopće nije nužno jednostavan format, odlučili smo izbaciti sidra i zaokružiti ovu fazu objavljivanjem albuma pod imenom ‘Boutique pop, Vol 1.’”
