Posljednji pjevački trijumf Tomislav Mužek imao je u Münchenu pjevajući glavnu ulogu Miće u Gotovčevoj operi “Ero s onoga svijeta”. Pohvale svim izvođačima Süddeutsche Zeitung je počeo s “tenorom koji blistavo zrači”.
– Kad smo se već primili posla da nakon 60 godina napravimo relevantnu snimku, morali smo paziti na svaki detalj, a osobito na to da svaka riječ bude jasno i ispravno izgovorena, a uloga Miće je i u tom pogledu vrlo zahtjevna – rekao je Mužek, dodavši kako je olakotna okolnost što je riječ o koncertnoj izvedbi bez opterećenja režijom i velikim glumačkim i fizičkim naporom koje zahtijevaju scenske izvedbe “Ere”.
Pjeva Stinga, Arsena, Diklića
– Dok slušam Eru, ja se na nekim mjestima naježim koliko je to dobro... a tek sada, kada sve bude odsvirano s preciznošću jednog njemačkog orkestra, tako nešto još nitko nije čuo. Nadam se da će ta snimka toliko odjeknuti da će Ero doživjeti renesansu, kao u vrijeme kada je izvođen u opernim kućama Europe – rekao je Mužek.
– Pjevački je Ero zahtjevniji od Wagnerova Lohengrina, a tu je negdje na granici i sa Stolzingom, glavnim likom u “Majstorima pjevačima”, koji ima više vremena za odmor od Miće – kaže Mužek.
Kada ulogu u najpopularnijoj hrvatskoj operi uspoređuje s Wagnerovim junacima, Mužek dobro zna što govori jer je već nastupao širom svijeta u spomenutim rolama njemačkog majstora, od São Paula, preko Beča do Tokija, uključujući njemačke operne hramove u Berlinu, Dresdenu te u Bayreuthu.
O umjetničkoj ozbiljnosti ovog pjevača govori i to što je odbio primamljivu ponudu za nastup na pozornici njujorškog Metropolitana. – Ponudili su mi ulogu karakternog tenora u Bergovoj operi “Lulu”, a to nije repertoar za koji ja mislim da sam stvoren. Kad su ljetos ljudi iz Meta bili na pokusima u Bayreuthu, rekli su mi da cijene moje razloge, tako da neka druga buduća suradnja s tom kućom nije isključena – otkrio je Mužek, kojeg u lipnju očekuju tri nastupa na drugoj slavnoj pozornici, onoj milanske Scale, gdje će biti solist u izvedbi Mendelssohnove simfonijske kantate “Lobgesang”.
Ali, prije toga, ove nedjelje, 26. svibnja, Mužek izlazi pred publiku Lisinskog u drugačijem i ležernijem izdanju. Riječ je o novom terminu nedavno odgođenog koncerta “Mužek & trio” s programom sastavljenim od kancona i obrada popularnih pjesama i hitova. Pitamo ga je li takav koncert za njega odmor od opere?
– Zapravo i nije. Kad se u obzir uzmu sve pripreme i promotivne aktivnosti, uključujući i ranojutarnje nastupe na televiziji, ovo ispadne još napornije od opere. Prelazak na popularnu glazbu za nas klasičare je i tehnički vrlo zahtjevan i ne baš najzdraviji, a mikrofone ne volimo ni vidjeti, a kamoli držati u ruci. Ali, dobro je kad čovjek ima i plan b, nešto što zna da može raditi ako sve druge lađe potonu, iako se nadam da mi ovo nikada neće postati glavno zanimanje – kaže Mužek uz smijeh.
Sve podređeno sinu Petru
Kada je prvi put u atriju Klovićevih dvora nastupio s gitaristom Miroslavom Lesićem, pijanistom Tomislavom Modrićem i harmonikašem Mladenom Kosovcem, za publiku je to bilo nešto novo, pa i šokantno.
– Kada smo nakon kancona i klasičnih stvari počeli s Arsenom i Dragom Diklićem, jedna je gospođa demonstrativno ustala i otišla uz glasno “kaj god” – smije se Mužek. U međuvremenu je sastav “Mužek & Trio” održao još četiri sjajna koncerta, a Aquarius Records je objavio i CD sa snimkom koncerta u zagrebačkom HNK. – Publika sad zna što je čeka, na repertoaru su i obrade Stinga, Claptona, Chaplina... ali pokušat ćemo i nešto novo, što bi ipak moglo biti iznenađenje – najavljuje Mužek.
A kad ne pjeva, privatno je posvećen sinu Petru i završetku gradnje kuće u Ludbregu u koju će se njih dvojica preseliti iz zagrebačkog stana. Prošlog ljeta Mužek & Trio su nastupili i u atriju ludbreškog dvorca, a koncert su publici, zaželjevši se kancona, darovala braća Ducati, talijanski industrijalci koji u Ludbregu imaju jedan od svojih pogona.
– Jednom od njih Ludbreg se toliko svidio da je tamo izgradio i kuću, a mene pitaju zašto se ja tamo selim – čudi se rođeni Ludbrežanin i zaključuje: – Tamo su patke, guske, purice, mačke, psi, i deda i baka kod kojih će Petar biti dok ja putujem. A bliže nam je i varaždinska glazbena škola u kojoj sam ja počeo život u glazbi i koju sada pohađa moj sin.
