Njemu pripada čvrsto mjestu u korpusu novije hrvatske poezije, a njegovim pjesmama mjesto u svakoj ozbiljnoj antologiji hrvatskog pjesništva. Tim je riječima Luko Paljetak završio kratki esej što ga je ljetos napisao o pjesniku Slobodanu Grubaču iz Drniša. Znaju se njih dvojica odavno i riječi velikog dubrovačkog pjesnika i pisca o književnosti i pjesništvu nisu naknadna pamet i otkriće. Pričao mi je ovih dana Slobodan Grubač kako je Paljetak, primjerice, bio oduševljen njegovom zbirkom “Odisej”, što je kao lijepa, u tvrde platnene korice uvezana knjižica objavljena u izdanju Čakavskog sabora u Splitu 1979. godine. Trčao je, pričao mu je, u tiskaru da tekst o njoj i probrane stihove uvrsti u novi broj Zadarske revije. A kao antologičar, Paljetak je Grubačeve pjesme uvrstio u antologiju “Moreplovi: hrvatska poezija o moru pomorcima i brodovima”, objavljenu 1990. u Dubrovniku.
Mene pjesma ščepa i zgromi, trčim da je zapišem. Nezamislivo mi je da iz čista mira sjednem i pišem
Drniški pjesnik kojemu je mjesto u svakoj antologiji hrvatskog pjesništva slavi 60 godina od objave svoje prve zbirke
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.