Karaula, hum. drama, 95 min.,
Hrv./SiCg./ Slo./ Mak./BiH./VB/Mađ./Austr., 2006.; Propeler/ HTV/YMC/Vertigo/ Emotion/Sektor/ Refresh/FME/P ioneer/N&N/ Concordia/Invicta/Blitz; R: Rajko Grlić; G: Toni Gojanović, Emir Hadžihafizbegović, Sergej Trifunović, Verica Nedeska, Bogdan Diklić
Najavni natpis u kojem se na početku hrvatskog ili jugoslavenskog filma u dvije-tri rečenice objašnjava što je to JNA, prije dvadesetak i više godina činio bi se antipatičnim činom diktiranim iz neke ćelije Saveza komunista. Prije desetak godina izgledao bi poput prenemaganja ili nespretne poruke kojom autori žele objasniti nešto o tome tko je u pravu, a tko je u krivu. Danas se takav natpis čini sasvim opravdanim, čak i potrebnim, jer pojam "služenja JNA" sa svim svojim konotacijama više nije svima tako elementarno poznat kao što je nekoć bio.
Eto, kako se vremena mijenjaju.
Utemeljena na romanu "Ništa nas ne smije iznenaditi" Ante Tomića (suscenarist s redateljem), "Karaula" nas vraća u 1987., u doba kada su u duhu bratstva i jedinstva mladići svih naroda i narodnosti zajednički provodili 12 mjeseci u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
Smještena iznad Ohridskog jezera, u malu stražarnicu na jugoslavensko-albanskoj granici, humorna drama s naglaskom na događajima koji se u sjećanju protagonista čine šaljivima i zabavnima uz dodatak tragično-simboličnog svršetka tečno je i opušteno, ali precizno, sigurno i vješto izvedena crtica koja donekle nostalgično dočarava duh pomalo legendarnog služenja vojnog roka u JNA, u nekoj vukojebini Jugoslavije za koju glavni lik nikad dotad nije čuo, u društvu loše higijene, loše hrane, priprostih supatnika iz zabitih krajeva, nekog "nadrkanog" oficira sklona iživljavanju (ali čovjeka s dušom kad ga i ako ga bolje upoznaš) i uz povremeno odličnu zajebanciju neke posebne vrste kakvu mladi ročnik nije doživio nikad prije niti će je okusiti ikad kasnije "Karaulin" zavodljiv okus "žala za prošlošću" nije onaj nepoćudne jugonostalgije, nego onaj za nečim, bilo čim, što se dogodilo prije, recimo, dvadesetak godina, za nečim čijeg značenja i ljepote u vrijeme zbivanja nismo bili svjesni.
Mogla je to isto tako biti nostalgija za nekim ljetovanjem, za srednjoškolskim pustolovinama, za danima treniranja u nekom sportskom klubu, za mjesecima protraćenima u pokušajima sastavljanja vlastite rock grupe Ostvarena u nenepadno brzom ritmu, s odličnim osjećajem za prostor, vrijeme, karaktere, ton, ugođaj, boje i mirise, te za smjer kojim želi ići, s uravnoteženim odnosom između stereotipa i odmaka od njih, s izvanrednim Emirom Hadžihafizbegovićem u ulozi strogog i "duševnog" poručnika Pašića, "Karaula" nudi nekoliko dobrih nasmijavanja i ugodno-duhovitu, tragikomičnu zgodu iz nekog prošlog, ne tako davnog, ali u sjećanju pomalo zamagljenog vremena koje, kao ni bilo koje drugo, nije bilo ni tako lijepo kakvim ga pamte ovi, ni tako grozno kakvim ga pamte oni.
(J. H.)
Otvori KEKS Pay
