U Galeriji Josip Račić u Zagrebu traje izložba Lonely Planet riječkog umjetnika Tomislava Ćurkovića.
Na premijernom predstavljanju slikarskog opusa riječkog umjetnika pred zagrebačkom publikom uzvanicima se uvodno obratila pomoćnica ravnatelja NMMU dr. art. Tea Hatadi, a o izložbi i stvaralaštvu Tomislava Ćurkovića govorila je autorica izložbe muzejska savjetnica i ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji dr. sc. Nataša Ivančević, koja uz umjetnika ujedno potpisuje i likovni postav.
Prema riječima autorice, umjetnikov kreativni potencijal i potreba za stvaranjem nadilaze medijska ograničenja, a granice između tehnika i medija za njega ne postoje pa slikarski opus objedinjuje sva ta iskustva, a proces nastanka slike neprekidno ga zaokuplja i potiče na istraživanje, dekonstrukciju i sintezu likovnih elemenata i značenjski višeslojnih sadržaja.
Postav s dvanaest odabranih radova Tomislava Ćurkovića u kombiniranoj tehnici, nastalih u razdoblju od 2009. do 2023., u Galeriji Josip Račić može se razgledati do 28. travnja.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, a prati je dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s uvodnikom dr. sc. Nataše Ivančević.
Sam autor, Tomislav Ćurković rođen je 1974. godine u Rijeci. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Vasilija Jordana 2000. godine. Iste je godine dobio stipendiju na The New York Academy of Art, a 2004. stipendiju za Cité Internationale des Arts u Parizu. Bavi se vizualnom umjetnošću, suvremenom glazbom, glazbom za predstave, scenografijom (Kazalište „Hotel Bulić“) i filmom. Povremeno radi video spotove, dokumentarne filmove, ilustraciju i grafički dizajn. Djela mu se nalaze u zbirci Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te u raznim privatnim zbirkama. Član je HDLUR-a i HZSU-a. Živi i radi u Rijeci.
O umjetniku Nataša Ivančević kaže: "Tomislav Ćurković od 2000. godine stvara u mediju instalacije, objektne i konceptualne umjetnosti, skulpture, kolaža i slike, ali i scenografije, filma te suvremene glazbe. Njegov kreativni potencijal i potreba za stvaranjem nadilaze medijska ograničenja, a granice između tehnika i medija za njega ne postoje. Slikarski opus objedinjuje sva ta iskustva, a proces nastanka slike neprekidno ga zaokuplja i potiče na istraživanje, dekonstrukciju i sintezu likovnih elemenata i simboličkih sadržaja.
S pravom se pitamo kako to da je jedan od najtalentiranijih umjetnika svoje generacije premalo poznat izvan matične, riječke sredine. Još od završetka studija izmjenjuju se periodi svojevrsne izolacije povlačenjem u atelijer i prepuštanju introspekciji i istraživanju, odlasci na daleka putovanja u potrazi za otkrivanjem novih kultura i nadahnuća, te rada na osmišljavanju scenografije i glazbe za kazališne predstave, kao i drugi interesi. Upravo su povlačenje u samoću, introspekcija i preispitivanje najplodniji za nastanak slika koje stvara u dugim vremenskim periodima, često vraćajući im se, dorađujući ih, mijenjajući ih. Slikarstvom se bavi u tišini atelijera, a djela koja nastaju podvrgava strogoj analizi. Čini se da je sam sebi najstroži kritičar pa je tek 2024. javnosti predstavio sedam slika različitih formata, u galeriji Artsada u Voloskom, a ovom se izložbom prvi put predstavlja dio njegova slikarskog opusa zagrebačkoj publici. I sâm kaže da je za njega slikanje borba sa samim sobom, najzahtjevniji oblik stvaranja koji dugi niz godina nije želio pokazati javnosti.
Slike započinje graditi od ravne linije – linije horizonta koja mu je ostala trajno živa u sjećanju s brojnih putovanja zemljama Bliskog istoka. Linija horizonta uvijek je nepromjenjiva činjenica, dok se bogatstvo i ritam života ispod te linije neprestano mijenja i obnavlja. Sliku od te prve zamišljene linije postupno razvija u pejzaže koji imaju uporište u fizičkom, konkretnom krajoliku, međutim, oni nisu rezultat promatranja prirode na način slikara plain aira, već nastaju u atelijeru po sjećanju. Gradnja slike od tanke linije do imaginarnog prikaza složen je proces u kojem Ćurković nastoji što dulje ostati na tankoj liniji između apstraktnog i figurativnog izraza. U procesu rada izviru „slike“ koje je pohranio negdje u dubokim slojevima vlastite podsvijesti i koje postaju gradbeni dio višeznačnih kompozicija.
Taj vizualni imaginarij, koji se taložio godinama, čine detalji amblematskih djela likovne umjetnosti, ali i fragmenti preuzeti iz popularne kulture, suvremenih medija (fotografija, film, Internet), kao i društveno-političke zbilje. Naslutit ćemo ih u detaljima, u procesu kolažiranja, u nekom od slojeva prikaza, u naznaci figure čija se uloga na slici tek treba otkriti. Promatračev doživljaj ovisit će o vlastitom unutarnjem svijetu i vizualnoj riznici koju je „upio“, pa je tako svako djelo izvor uvijek novih i drugačijih čitanja i interpretacija, a svakim pogledom otkrivamo nove slojeve slike. Umjetnik slobodno kombinira razne načine prikaza prostora i volumena na dvodimenzionalnoj podlozi slike, pa komponira prikaz koristeći razne slikarske perspektive – od plošnog slikarstva, linearne perspektive, frontalne, atmosferske do kolorističke. Često koristi hijerarhijsku perspektivu kako bi istaknuo važnost neke forme, lika ili oblika na slici. Pravilne ili vrtložaste linije, rasteri, mreže, gust ili lazurni namaz boje, kolažiranje, sve to stvara uslojene vizualne kompozicije. Umjetnik lako prelazi iz jedne u drugu slikarsku tehniku ukidajući konvencije métiera kao polazište za kreacijom nove slikarske stvarnosti. Za njega u procesu slikanja ne postoje ograničenja – ni formalna, ni tehnička, ni medijska, ni bilo koja druga. Tonskim bravurama, naglašenim ritmom, upotrebom kolaža i teksta gradi sliku u kojoj nalazimo elemente nadrealnog, kao i utjecaje popularne kulture, osobnih unutarnjih stanja, ali i recentnih globalnih pojava.
Tomislav Ćurković na svojim slikama uspostavlja meku granicu između narativnih slojeva, atmosfere, figure i apstraktnog izraza. Obrisi figuracije kreću se i obitavaju usred nepoznatih i nedefiniranih pejzaža. Ova metodologija omogućuje mu istraživanje spontanosti i intuicije kao ključnih elemenata umjetničkog procesa te upisivanje vlastitih emotivnih i mentalnih stanja. Time stvara djela koja prodiru u dublje slojeve misli i emocija pružajući jedinstveno iskustvo promatranja i tumačenja umjetnosti. Eksperimentira s različitim tehnikama i stvara djela koja se ističu snagom izraza, forme i semantičkih slojeva te potiču dublje promišljanje o suvremenim temama i idejama. Njegova umjetnost ne samo da poziva na dublje promišljanje o prirodi kreativnosti i procesa stvaranja nego i otvara vrata novim perspektivama i interpretacijama. Tomislav Ćurković neumorno istražuje granice umjetnosti, naglašavajući važnost spontanosti i eksperimentiranja."