Odvažni, beskompromisni filmovi ili bilo kakva umjetnička djela koja na ovaj ili onaj način kritiziraju društvenu zbilju oduvijek su bili na meti vladajućih, a da je takvih kontroverznih filmskih ostvarenja u Jugoslaviji bilo napretek, znaju čak i vrapci na grani.
Kulturno-informativni centar odlučio je, pak, kako ova djela ne bi trebala ostati zapamćena samo kao neka u povijesti zabranjena forma, pa u sklopu izložbe "Zemlja zabrane", koja se u Galeriji Forum i Galeriji na katu otvara večeras u 19 sati, prikazuju program Kinocenzura – ciklus sedam filmova koji su na ovim prostorima zabranjeni zbog odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme.
Program (simbolično) počinje prvim sudski zabranjenim filmom u Jugoslaviji, "Gradom" iz 1963. godine. Riječ je, naime, o prvoj suradnji Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića (sva trojica bila su članovi Beogradskog filmskog kluba), omnibusu o urbanom otuđenju koji koristi gradske pejzaže kao poprište suvremene alijenacije, ukazujući na utjecaje (sub)urbanog ambijenta na besperspektivna, destruktivna psihološka stanja i rubne modalitete ponašanja. To je ujedno i jedini sudski zabranjen film u bivšoj državi jer mnogi drugi bili su zabranjeni samo neslužbeno, a nakon ove cenzure autori filma, kako je naveo sam Babac, našli su se u nezavidnoj situaciji – nisu smjeli nastaviti raditi. Marko Babac tada se okrenuo montaži, Živojin Pavlović počeo je raditi u Sloveniji, dok je Kokan Rakonjac, koji se oženio poznatom srpskom gumicom Milenom Dravić te koji je već u kasnim pedesetima bio cenzuriran zbog svog amaterskog filma "Suze", nakon zabrane "Grada" ponovno počeo raditi amaterski i prodavati svoje ideje producentima. Njihov "Grad", koji će ostati zapamćen kao jedan od prvih filmova jugoslavenskog crnog vala, naposljetku je proglašen morbidnim i pesimističnim djelom koje na negativan način prikazuje socijalističko jugoslavensko društvo te koje izvrnutim prikazom stvarnosti može štetno djelovati na omladinu. Ova psihološka drama pod ključem je ostala sve do 1990. godine, kada je zabrana ukinuta zahvaljujući inicijativi Radoslava Zelenovića, tadašnjeg predsjednika Jugoslavenske kinoteke. U Surogatkinu KIC "Grad" se prikazuje već sutra, 9. travnja.
Na rasporedu je zatim kratkometražni film "O ljubavnim vještinama ili film sa 14441 kvadratom", djelo Karpa Godine iz 1972., koji se u Zagrebu prikazuje 15. travnja. Tijekom služenja vojnog roka redatelj je, naime, umjesto propagandnog filma o Jugoslavenskoj armiji, za koji je na raspolaganje dobio 20 tisuća vojnika, 60 tenkova i 20 aviona, napravio satiričnu minijaturu koja na duhovit način propituje ideološka uporišta radničke klase. Kao i svi filmovi s ove liste, i ovo djelo završilo je na meti cenzure, dok je Godina zamalo završio u zatvoru, a filmsku vrpcu naposljetku je ukrao iz vojske kako ne bi bila uništena.
Dana 27. travnja KIC prikazuje "Plastičnog Isusa" (1971.), diplomski rad Lazara Stojanovića s beogradske filmske akademije o Zagrepčaninu Tomu, underground filmašu i performeru koji životari upuštajući se u kratkotrajne odnose s raznim ženama, dok studenti prosvjeduju protiv tzv. crvene buržoazije. Zbog načina na koji je tretirao Tita ovaj film ocijenjen je kao blasfemičan, njegov autor postao je prvi jugoslavenski filmaš koji je zbog svog djela služio zatvorsku kaznu, a sankcije je na svojoj koži osjetio i glavni glumac Tom Gotovac, koji je, usprkos svemu, nekoliko godina poslije uspio završiti studij. Deset godina nakon "Plastičnog Isusa", točnije 13. studenoga 1981., ovaj umjetnik i performer nag će prošetati Ilicom, i to uz usklik: "Zagrebe, volim te!"
U programu Kinocenzura prikazuju se i "Rani radovi" (1969.) Želimira Žilnika, u Berlinu ovjenčani Zlatnim medvjedom, a u Jugoslaviji "ovjenčani" zabranom zbog, kako su tada naveli cenzori, teške povrede društvenog i političkog morala; "Pitka voda i sloboda III" (1999.) Rajka Grlića, nastavak prethodnih dvaju autorovih istoimenih filmova i efektan komentar o političkim sistemima, usahnulim vrijednostima i suhoći dominantnih ideologija; "Virdžina" (1991.) Srđana Karanovića, inspiriran novinskim člankom o ženi iz Albanije koja je 25 godina živjela kao muškarac, te "Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji" (1971.) Bahrudina Bate Čengića, film koji je Tito navodno odbijao pogledati te čija je zabrana stigla nakon premijere na Pulskom filmskom festivalu.
Otvori KEKS Pay
